Nije ovo prvi krimić čija je radnja smještena u Splitu. Ali, sigurno je prvi kojega je napisao 26- godišnji Matija Rubić, diplomirani ekonomist informatičkog menadžmenta. S pisanjem je započeo već u osnovnoj školi. Njegova prva strast bila je slikanje, većinom portreta i pejzaža, a kasnije su ipak riječi zamijenile olovku. Prve kratke priče počeo je pisati s deset godina. Tada je volio gledati filmove i u glavi maštati i stvarati događaje, likove i fiktivne priče. Kasnije se to pretvorilo u scenarije pa je naposljetku snimio nekoliko kratkometražnih i dugometražnih filmova.
U srednjoj školi došlo je pomalo do stagnacije njegove kreativne strane, no s vremenom je zavolio knjige. Počeo je čitati fantaziju i kriminalistiku, a u studentskim danima pokušao je probuditi svoju davno izgubljenu ljubav. I tada zapravo, započinje njegova književna avantura.
Tri godine pisao je trilogiju romana fantazije Legenda o Taleniji koju uskoro planira i objaviti. Trilogija je njegov glavni životni projekt, a krimić Obojena svjetlost dogodio se malo kasnije. Kao inspiracija poslužile su mu knjige Agathe Christie, Jo Nesbøa pa je došao do ideje da osmisli nešto drugačije i originalno što još nitko nije napisao, a ni pročitao. Tada je na scenu stupila Obojena svjetlost, Matijin prvi kriminalistički roman.
-Nije, dakako, ovo prvi kriminalistički roman čije je mjesto radnje Split, no rekao bih da je drukčiji od ostalih upravo zbog mojeg stila koji sam razvijao kroz godine. Prednjače razgovori i opisi izostaju, a uz blage preinake može se preoblikovati u scenarij, a vidjeti Obojenu svjetlost i Roka Miletića u ekraniziranoj verziji moja je velika želja.
Obojena svjetlost kriminalistički je roman s radnjom smještenom u Splitu. Prati Roka Miletića, mladog inspektora koji je upravo završio studij kriminalistike u Zagrebu i koji dolazi raditi u splitsku policiju. On uskoro otkriva kako zločin koji je potresao Split, okrutno ubojstvo mlade studentice na plaži Obojena svjetlost, krije više od onog što se na prvi pogled čini. Dok istražuje nove tragove, njegova otkrića suočavaju ga s opasnim protivnicima i skrivenim tajnama, a njegova kušnja i hrabrost stavljene su na najveću kušnju.
-Više od toga ne bih otkrivao. Nadam se da je ovih nekoliko rečenica dovoljno i da će zainteresirati vaše čitatelje.
Da smo ga prije nekoliko godina pitali hoće li ovako mlad izdati svoju prvu knjigu, Matija kaže da bi odgovor bio negativan. Objava knjige bila poput ispunjena sna.
-Zadnje dvije-tri godine dajem cijelog sebe pisanju. Cilj je bio preda mnom. Nekada je bio možda pomalo nejasan i nekada se činilo kako sam daleko od njega, no motivacija je s vremenom postajala sve snažnija. I evo, prvi korak je napravljen, a nadam se kako će ih biti još.
Prve rukopise čitale su Matijine tri starije sestre i nekoliko bližih prijatelja, a sada se taj krug ljudi polako širi. Knjiga se kupuje i posuđuje u drugim gradovima, što ga čini izuzetno sretnim.
-Volio bih prošlome sebi reći kako će rukopisi u konačnici ugledati svjetlo dana i da se ne brine, već da se pisanju posveti još i više.
Roman Obojena svjetlost namijenjen je svima od tinejdžera pa do ljudi u zrelim godinama. Od Splićana pa sve do Zagrepčana, Osječana i Riječana. No možda će se u njemu najviše pronaći dvadesetogodišnjaci, generacija kojoj i sam Matija pripada.
Za proces pisanja knjige Matija kaže da bi mogao govoriti na dugo i široko. Nekada pisanje ide samo od sebe, a nekada dođu dani kada uopće ne može izbaciti ni riječi. Često mu u procesu stvaranja pomaže glazba. I noć. ‘Obojena svjetlost’ gotovo je cijela napisana u kasnim večernjim satima kada može pobjeći od svih i odlutati u svoj fiktivni svijet.
Dojmovi i komentari na knjigu poprilično su pozitivni. Zapravo, bolji od očekivanog ističe Matija. Knjigu je već sada pročitalo puno ljudi, a većina bi ga pitala slijedili li i nastavak što ga posebno veseli. Ipak, kaže da bi volio kada bi mladi više vremena posvetili čitajući knjige, a ne provodeći vrijeme na svojim ”električnim ljubimcima”. Ističe kako je čitanje važno za razvoj, posebno u mlađoj dobi.
-Čitanje je toliko važno za čovjekov razvoj, još od prvih djetetovih godina. Čini mi se da današnje adolescente treba privući s nečim zanimljivim, njima bliskim. Smatram da se s romanom Obojenasvjetlost uvelike mogu suživjeti upravo mladi ljudi jer prati lik i djelo Roka Miletića, mladića koji se uz svoj policijski posao suočava i s uobičajenim, gorućim problemima mladih (simpatije, ljubavi, svađe s roditeljima, prijateljima…).
Matija se planovima za budućnost ne opterećuje previše. Još uvijek na to pitanje nema jasan odgovor. U planu mu je zaposliti se u struci, no pisanje ipak ostaje u primarnom fokusu. Za svoju generaciju ima vrlo jednostavnu poruku:
-Poručio bih im da se posvete onome što vole. Uz volju, predanost i želju rezultati će doći, kad-tad. Mislim da nema gore stvari nego zateći se za deset-dvadeset godina u poslu koji ne voliš i koji te ne ispunjava. Iako zvuči klišejski, smatram da trebaju vjerovati u sebe. Jer, kako da drugi vjeruju, ako vi sami ne možete?
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.