Matea Kolovrat je još jedna u nizu uspješnih sportašica Taekwondo kluba Marjan, kome je pristupila prije šest godina nakon što je rodni Imotski zamijenila Splitom. Danas, sa 25 godina, ona je i trenerica u Marjanu gdje radi s djecom vrtićke dobi, početnicima, ali i natjecateljima.
Ona je osoba s oštećenim sluhom, trostruka svjetska prvakinja, ali i olimpijska pobjednica na Igrama gluhih prije tri godine u brazilskom Caixas do Suiju. Godine 2021. u Teheranu je proglašena i MVP-em Svjetskog prvenstva, godinu poslije je proglašena osobom godine Imotske krajine, a ono što svakako treba istaknuti da se ona ravnopravno bori i osvaja medalje protiv onih, koji nemaju nikakav tjelesni hendikep. Jednostavno, Matea je vrhunska sportašica.
Svoju sportsku priču započela je u rodnom Imotskom. U TKD klubu Imotski prošla je sve uzraste do seniora, nizala uspjehe i medalje na domaćim i inozemnim natjecanjima. Uspjeh nije došao preko noći već je tu bilo puno žrtve, truda i konstantnog treninga.
-Vjerovala sam u sebe i nadala sam se, naravno, ali ovo je borilački sport, samo vas jedan krivi potez ili ozljeda može udaljiti od cilja i sna. Volim putovati, a taekwondo mi je omogućio da odem u neke zemlje koje inače vjerojatno nikada ne bi posjetila. Natjecanja su me između ostalog odvela i u Brazil, Meksiko, Kirgistan, Iran.., priča nam uspješna Imoćanka.
Biti vrhunski sportaš nije lako. Ali kada je taj sport ljubav i strast, kao što je to slučaj kod Matee, onda to nije nikakav problem.
-Taekwondo je moja ljubav i strast. Bez toga teško da mi mogla svaki dan odraditi dva do tri treninga, paziti na kilažu, prehranu… Sad kada sam starija nekako mi se lakše fokusirati na sve obveze. Obzirom da često imam i neke terapije ili masaže, pa rad s najmlađim članovima, ima dana kada sam po cijeli dan u dvorani.
Preseljenjem u Split, promijenila je klub koji je bio jedini logičan izbor za nastavak njene karijere. TKD Klub Marjan već godinama odgaja fantastične mlade sportaše, a bit svega je da djeluju kao obitelj.
– Marjan je čudo od kluba u kojem natjecatelji imaju sve potrebno za vrhunske rezultate. Od uvjeta, dvorana, teretane, nutricionista, fizioterapeuta, boraca za sparinge, i sve druge službe. Treneri su posebna priča, od Tonija Tomasa, Veljka Laure Šiše….
Imala si zahtjevu godinu, puno ozljeda, terapija, treninga. Kako si se uspjela vratiti i pronaći snagu da nastaviš dalje na svom putu?
-Na svjetskom prvenstvu u Meksiku, u drugoj borbi, nakon što sam dobila prvu borbu i vodila u drugoj, puknuo mi je prednji križni ligament. I to je ta sekunda koja vas umjesto borbe za medalju odvede s tatamija u bolnicu. Godinu dana je trajao proces od operacije, rehabilitacije, prvih trčanja, treninga do natjecanja. Sada je sve u redu, ozljeda je iza mene, treniram i borim se normalno. Tu je važno pronaći i mentalnu snagu, jer se nije lako vratiti, izgubiti sve bodove i ranking, ali tu je ključna bila podrška obitelji i kluba. Osigurali su mi vrhunske fizitoterapeute i kineziologe koji su me vodili kroz cijeli proces oporavka. Naravno, uvijek se uzdam i u Božju pomoć i molim se da me i dalje vodi i pomaže na mom putu.
Kada se sad vratiš na svoje prvo natjecanje i ovo sve do sada što si prošla i osvojila, što bi rekla sebi na početku svoga puta?
-Prvo natjecanje mi je bilo u Splitu, nakon nekoliko mjeseci treninga. Naravno, izgubila sam , ali mi se svidjelo biti na tamamiju i boriti se. Prva natjecateljska godina i prvi turniri uglavnom su bili obilježili porazima, ali kasnije je polako sve dolazilo na svoje. Nekada mi se činilo da je napredak prespor i nisam bila zadovoljna, ali sada vidim da je puno bolje napredovati polako i dugo trajati nego zabljesnuti na jednom ili dva natjecanja pa nestati. Treba imati vjeru u sebe i vjeru u to da će tvoje vrijeme doći.
Iako je vrhunska sportašica, bez obzira na treninge, uspjehe i status u Hrvatskoj teško može živjeti od toga jer taekwondo spada u kategoriju malih sportova. U posljednje vrijeme, stanje se ipak polako poboljšava ako se u obzir uzmu sportske stipendije, a povećane su i nagrade za osvojena odličja na europskim, svjetskim i olimpijskim prvenstvima. Tako Matea u klubu trenira najmlađe članove i vjeruje kako će njena budućnost nakon natjecanja i dalje biti u ovom sportu, samo kao trenerica. Prošle godine završila je program Sportskog učilišta i stekla zvanje trenerice taekwondoa.
Planovi za budućnost? Spremaju li se još neki veliki nastupi i natjecanja?
-U 2025. godini imam dva izuzetno važna natjecanja, i prema njima ću tempirati formu. To je europsko prvenstvo u Grčkoj i Olimpijada u Tokiju. Cilj mi je obraniti naslov europske i olimpijske prvakinje. Nadam se da će biti sve dobro, da ću ostvariti svoje ciljeve i da će me ozljede zaobići.
Poruka za mlade?
-Svim mladima apsolutno bi preporučila bavljenje sportom, Naravno, moj favorit je taekwondo, ali bilo koji sport razvija tijelo, samopouzdanje, duh. Upoznate neke druge gradove, države ili kulture. Mladim sportašima je glavna poruka da ne odustaju nakon prvog neuspjeha, poraza, ozljede. Bitno je raditi i uživati sa svojim klupskim kolegama. Samo polako i uporno i rezultat uvijek bude sukladan trudu., zaključuje Matea, a mi smo sigurni da će nas ova perspektivna djevojka iduće godine učiniti ponosnima.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.