Klapska pjesma oduvijek je bila simbol Dalmacije. U prosincu 2012. godine UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Poznato je da Dalmatinci vole i žive klapsku pjesmu, stoga ne čudi da se i oni mlađi pronalaze u tome. Jedan od njih je i mladi Jakov Salečić, glazbenik u pravom smislu te riječi. Odrastao je u Smokvici i Brni na Korčuli gdje je završio osnovnu i srednju školu. Magistrirao je glazbenu kulturu na UMAS-u, a predaje u PŠ Lećevica, OŠ Don Lovre Katića u Solinu, glazbenoj školi u Primoštenu i gimnazijskom kolegiju Kraljica Jelena u Splitu. Osim što predaje, vodi žensku klapu Mindula iz Okruga, Mješoviti zbor KUD-a željezničara Filip Dević i pjeva u klapi Mriža. Svira bubnjeve u bendu Gracin, a ponekad i u pratećem bendu Lukyja.
Ljubav prema glazbi dogodila se još od malena. Jakovljev otac klapski je voditelj i vokalni pedagog koji ih je odmalena (brata i sestru op.a) ‘dojio’ Dinkom Fiom i njegovim klapama ‘Nostalgija’ i ‘Ošjak’ tako da se ljubav prema klapskom pjevanju razvila od najmanjih dana. Priča nam Jakov kako je otac oduvijek želio osnovati klapu od svojih obiteljskih članova, ali on, brat i sestra dugo su odbijali to u svojim adolescentskim danima. Ipak, otac je došao na svoje pa tako cijela obitelj Salečić pjeva u klapi Proćulić.
-Očeva ideja je dugo bila prisutna da osnujemo klapu od nas doma, međutim kad ste u adolescentnim godinama sram vas je da imate roditelje a kamoli da pjevate s njima tako da smo brat, sestra i ja okupili klapu sa svojim vršnjacima. S vremenom se ta klapa rasformirala, a mi smo postali zreliji i „pitomiji“ da ostvarimo očevu ideju tako da smo počeli pjevat kao prva obiteljska klapa Proćulić.
S mješovitom crkvenim zborom don Jakov Salečić iz Smokvice godinama organiziraju klapsku večer u Maločića dvoru, prekrasnom pitoresknom ambijentu u središtu sela. Svake godine manifestacija ima za temu obraditi jednog autora koji je ostavio trag u klapskom svijetu pa su tamo bile večeri Dinka Fija, Krešimira Magdića, Duška Tambače, Vilija Tomašića, Jakše Fiamenga i Momčila Popadića. Nekoliko godina morali su pauzirati zbog pandemije, a ovoga ljeta su proslavili stotu godišnjicu Fiova rođenja.
U Splitu živi već 13 godina točnije od početka studiranja tako da je veći dio svog života proveo na otoku. Bezbrižno djetinjstvo prvo je što mu padne napamet kada se spomene Korčula, a Jakovu je žao što sve manje odlazi tamo.
-Lijep je život na otoku. Znam da nije nova priča, ali tamo se dosta sporije i smirenije živi nego u Splitu. Iako je Korčula puna muzikalnih ljudi i tamo ne fali glazbenog života, ipak što se tiče mojih glazbenih preferencija, u Splitu trenutno pronalazim više interesa. Možda se sutra promijeni situacija, tko zna?
Klapa Mriža osnovana je 2008. godine u Splitu kao grupa prijatelja zaljubljenih u klapski akord. Od svog nastanka do danas njeguju klapsko pjevanje. Ukupno su do sada osvojili 13 nagrada, a Jakov je član klape postao prije nešto više od dvije godine. Za Jakova je klapsko pjevanje, kako kaže, čista potreba.
-Klapsko pjevanje je dio identiteta cijele Dalmacije, a meni je klapsko pjevanje, a vjerujem i ostalim klapskim pjevačima, bez pretjerivanja, čista potreba. Neizmjerno sam zahvalan što u Splitu imam s kime zapjevati, a što se tiče Mriže, stvarno ne mogu reći jesu li momci bolji pjevači ili ljudi. Ako ćete pjevati na kominu klapsko pjevanje i nije toliko zahtjevno, međutim ako želite na Omiški festival, najpoznatije klapsko natjecanje, klape znaju uvježbavati dvije pjesme i po godinu dana.
Kao i za sve tradicijsko u današnje vrijeme, interes za klapsku pjesmu kod mladih sve je manji, tako da je i manje mladih klapa u Splitu koje njeguju izvornu dalmatinsku pjesmu.
Studirati glazbenu pedagogiju nije lako. Prijamni ispit relativno je lagan, ali tu i jest kvaka. Lako je položiti prijamni ispit, ali sa studiranjem itekako ima posla. Barem Jakovu koji nije pohađao glazbenu srednju školu. Na prvoj godini bilo ih je 10 od ukupno 12 mjesta koje svake godine upisuju.
Glazba je u potpunosti Jakovljev život. Nekad mu se čini da nema života izvan glazbe, a u planu su i neki novi projekti.
-Bila to glazba ili bilo što drugo mislim da je čovjek najispunjeniji i najzadovoljniji kad stvara. Kreativni proces je divan, ali zna biti iscrpljujuće. Mogu reći da su me najviše ispunili zapravo svi projekti koje sam radio u zadnje vrijeme s Franom Duilom. Izdvojio bi glazbu za predstavu „Judita“ i lutkarsku predstavu „Nije pas beštija“. Inače Frane i ja sviramo skupa i u bendu Gracin. Što se tiče novih projekata uvijek se nešto priprema, snima, aranžira.
Talentiranih mladih ljudi na polju glazbe ima na svakom koraku. Hrvatska glazbena scena poprilično je šarolika i teško je popratiti sve što se na njoj događa. Jakova smo tako pitali za mišljenje o mladim glazbenicima na domaćoj sceni, no nije htio previše polemizirati. Istaknuo je kako više preferira kada muzičari stvaraju na hrvatskom jeziku.
-Nemam ništa protiv stvaranja na engleskom ili nekom drugom jeziku, ali me i dalje nitko nije
uvjerio bolje od glazbenika koji stvaraju na materinjem jeziku. Razumijem da je hrvatska glazbena scena mala i da možda to rade u nastojanju da se prošire svoju publiku. Što se tiče uspjeha; ako svaki dan radiš, stvaraš i napreduješ otvaraš mogućnost da ti se svaki dan dogodi uspjeh, nekad veći nekad manji. Mislim da je tu uvijek postojalo mladih i talentiranih glazbenika pa tako i danas.
Poruka za mlade?
-Svakome je drago dijelit savjete. Ja vam ih sad mogu izbacit iz rukava barem petnaest, ali evo istaknut ću jednog koji meni puno znači: Okružite se pravim ljudima, ljudima od kojih možete naučiti, onima koji su „bolji“ od vas. Pozitivno okružje vas čini svakim danom sve boljima. I zapamtite, stvari se ne događaju preko noći. Dobro se naspavajte!
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.