Hajduk u subotu u Velikoj Gorici igra najvažniju, ali i najopasniju utakmicu dosadašnjeg dijela prvenstva. Najvažniju zato što stiže neposredno nakon trijumfa u derbiju protiv Dinama s kojom je ne samo zadržao prvo mjesto na ljestvici s tri boda više od Rijeke, te pobjegao Modrima na čak sedam, nego je stekao samopouzdanje kako postati prvak nakon dvadeset godina nije – iluzija.
Najopasnija je zato što prvi igra protiv posljednjeg na tablici i to su uvijek najškakljivije utakmice. Pobjeda je, kao, već upisana, ali vrag nikada ne spava. Ako se lider uspava i uđe u utakmicu ležerno, dok s druge strane jest suparnik lišen imperativa uspjeha, onda je to pogodno tlo za iznenađenje. Sve osim pobjede Hajduka bilo bi ogromno iznenađenje, senzacija čak, makar je – nema tome tako davno – upravo Dinamo u Velikoj Gorici spašavao bod pred kraj utakmice.
Hajduk je, inače, protiv Gorice u sjajnom nizu od četiri pobjede i gol-razlikom 12:2. Dobio je Goricu čak i u svibnju kad je izgledao jadno i očajno s tijesnih 2:1. Hajduk ima i Marka Livaju u životnoj formi, a on je protiv Gorice do sada zabio čak deset pogodaka. Nikome više. Ipak, oprez je itekako potreban, jer Gorica se neće pobijediti sama. Pritom nas ne brine što u Gorici sve vrvi od hajdukovaca, od trenera Marija Carevića, preko kapetana Marija Maloče, pa Dina Mikanovića… Ne, nije nas strah one „tko će kome, ako ne svoj svome“, ako Gennaro Gattuso pripremi svoje igrače kako treba i ako uđu u utakmicu s autoritetom i gardom pobjednika.
Nema ništa slađe od pobjede u derbiju protiv Dinama, ali svaka pobjeda nosi tri boda i svaka pobjeda vodi prema konačnom cilju. Prekidu dvadesetogodišnje suše.