Monografija Petar Skansi – Vizionar staroga kova, autora Tomislava Gabelića, a u organizaciji Splitskog kluba olimpijaca, promovirana je u hotelu Amphora u Splitu.
– Meni je Pero bio trener, oblikovao mi je mladost. Bio je dobar čovjek, obiteljski čovjek. Bio je veliki znalac, igrač za velike utakmice, pametan igrač s idejom o košarci. Bio je inovativan trener, on je utemeljitelj našeg kluba, s njim kao trenerom smo igrali najljepšu košarku. Hvala Tomi što je uobličio ovu knjigu na radost svih nas – rekao je Željko Jerkov, jedan od najvećih košarkaša u povijesti kluba.
– Četiri godine sam razgovarao sa šjor Perom na temu ove monografije, sve do njegove smrti. Satima smo razgovarali, dok se on ne bi umorio. Kasnije sam razgovarao s drugim ljudima, koji su ga poznavali i mogli reći nešto posebno o njemu. Ovo je druga monografija, prva je bila o Damiru Šolmanu, a u pitanju je i treća. Također, košarkaška, čime ćemo zaključiti projekt o najboljem košarkaškom klubu 20. stoljeća. Znao sam da je šjor Pero velik, ali nisam znao koliko je velik dok nisam počeo istraživati što je sve osvojio. Čak 29 trofeja, medalja, a to govori samo za sebe. Mislim da Hrvatska slabo poznaje Petra Skansija, pa čak i njegov grad Split, iako nije jedini.
Petar Skansi ostat će za vijeke vjekova upamćen kao igračka i trenerska legenda splitske, hrvatske i jugoslavenske košarke, a napustio nas je u travnju 2022. godine u 78. godini. S Jugoplastikom je kao igrač osvojio prvu titulu prvaka Jugoslavije 1971. godine i godinu iza toga igrao finale Kupa prvaka, a s reprezentacijom bivše države bio je svjetski prvak 1970. godine u Ljubljani. Bila je to kruna reprezentativne karijere u kojoj još strši srebro s Olimpijskih igara 1968. godine, srebro sa Svjetskog prvenstva 1967. i srebro s Europskog prvenstva 1965. godine.
Kao trener je s Jugoplastikom kreirao trofejnu generaciju, koja je uzela dva europska Kupa Radivoja Koraća (1976, 1977), te prvenstvo i Kup 1977. godine. Jugoplastika je bila te 1977. prvi klub sa hat-trickom titula u jednoj sezoni u bivšoj državi. S reprezentacijom Jugoslavije je uzeo broncu 1979. na Europskom prvenstvu, a najviše će se pamtiti da je Hrvatsku vodio do srebra na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni igrajući protiv Dream Teama, prve američke reprezentacije s NBA igračima.
U svoj Split se vratio da bi 2003. godine potpisao jedinu (na žalost) titulu prvaka u samostalnoj Hrvatskoj. I u Italiji je kao trener bio uspješan, s Benettonom i Tonijem Kukočem u ekipi bio je prvak 1992. godine, te u finalu Kupa prvaka godinu dana kasnije.
