U Dugopolju, na stadionu Hrvatski vitezovi, u njegovom podnožju, nalazi se plesni studio MOT.
I ne bi to bila bitna i zanimljiva informacija da iza njega ne stoji 25-godišnja Sunčica Bandić, friška poduzetnica i plesna pedagoginja koja se odlučila vratiti doma i započeti graditi svoj životni put u Hrvatskoj. Ova djevojka, kao što joj i samo ime govori, uistinu je jedno rijetko sunce koje svojom energijom i lepršavosti uspijeva ostvariti ono što zacrta.
Sunčica je tako otvorila plesni studio nakon što je završila preddiplomski studij nastavničkog smjera suvremenog plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te diplomski studij kulturne medijacije u Beču. Priča o plesu počinje još iz djetinjstva kada je Sunčica kao mala pohađala balet u HNK Split. Devet godina plesala je balet, a njen talent prepoznala je profesorica Buga Bešker i već tada znala je da će ples biti njen profesionalni poziv.
-Jako rano sam dala sebi odgovor na pitanje čime se želim baviti. Ples znači jako puno odricanja i vremena. Ne možeš se družiti s prijateljima kad hoćeš, probe su svakodnevne. Ali nikada mi nije bilo teško jer sam znala da je to ono što želim u životu.
Pohađala je splitski MIOC, a ni ljubav prema matematici nije bila jača od plesa. Već krajem srednje škole imala je priliku asistirati mlađim grupama i vidjeti cijeli taj sistem iz nastavničke perspektive.
I znala je da je njen idući potez upis nastavničkog smjera suvremenog plesa na zagrebačkoj Akademiji.
–U meni se rodila ljubav za prenošenjem znanja i tako sam se odlučila za ovaj smjer. Tri godine na Akademiji bile su mi prekrasne. Bili smo kao mali svijet za sebe. U generaciji nas je bilo šest jer se ne upisuje puno polaznika jer tržište ne bi moglo podnijeti toliki broj plesnih pedagoga.
Za profesore i koncept nastave plesne akademije u Zagrebu, Sunčica je imala samo riječi hvale, no daljnji put odveo ju je u Beč na diplomski studij kulturne medijacije jer u Hrvatskoj toga nema.
–Medijacija je naziv za sve aktivnosti koje se bave pravljenjem mostova između publike i umjetnika. Uvijek me zanimalo zašto je hrvatska umjetnička scena u tolikim problemima s nedostatkom publike, financijske i strukturne podrške. Zato sam odlučila otići u Beč da vidim kako se to radi vani.
U Beču je za Sunčicu bilo izazovno studirati jer je cijeli studij bio na njemačkom jeziku kojeg prije toga nikada nije govorila. Krenula ga je učiti prvi dan studija, jezik joj je bio barijera, ali s vremenom i stalnom interakcijom polako je napredovala. Nije dozvolila da joj jezik bude prepreka, a u Beču je otkrila potpuno novu dimenziju studiranja koja u Hrvatskoj nije prisutna.
-U Beču sam naučila nove metode poučavanja koje koriste tijelo kao odgovor na suvremene izazove. Upoznala sam puno mladih ljudi, stekla nova poznanstva. Svaku večer su bile predstave, toliko interdisciplinarnih stvari koje pomažu proširiti perspektivu. Diplomski rad pisala sam na hrvatskom i službeno ga prevela na njemački, a tema je bila kako poučavati matematiku u prvom i drugom razredu osnovne škole kroz pokret.
Iako je imala sjajnih ponuda za ostati u Beču, odlučila se vratiti u rodna Kaštela i započeti svoj plesni put ovdje.
–Prije pet mjeseci završila sam studij u Beču i odlučila se vratiti kući. Ljubav me odvela u Dugopolje, a doma su Kaštela. Mi Dalmatinci teško se odvajamo od mora, šaljivo će Sunčica.
Odmah po povratku otvorila je svoj plesni studio MOT na dvije lokacije – Dugopolje i Kaštela. Jedan od razloga je i želja da se pristupi kvalitetno umjetničkom obrazovanju i djeci koja žive ovdje, a ne samo u Zagrebu.
–Ovdje kod nas kultura plesa ne postoji. Kada kažem što je moja profesija uzvrate mi ‘a to ti malo plešeš’. Mislim da je prisutno nerazumijevanje plesne umjetnosti i plesa kao nekog socijalnog trenutka. Ples je toliko osoban i iskren jer se s tijelom ne može ništa sakriti.
MOT djeluje već mjesec i pol dana, a već je prikupio 120 članova na području Dugopolja i Kaštela. Sunčica je zadovoljna odazivom kao i suradnjom s općinom Dugopolje.
-Moram priznati da je interes i odaziv odličan. Upisali smo i pet muških članova, a stalno dolaze upiti za još. Osim toga, želim pohvaliti i općinu Dugopolje na podršci i pomoći jer u Dugopolju toga do sada nije bilo.
U MOT se tako mogu upisati djeca od četvrte do šesnaeste godine života, a najizazovnije je raditi s onim najmlađima. U Kaštelima ima i grupu ‘Rasplesane mame i bake’ koje je zasnovala upravo na njihov nagovor.
–Sasvim spontanom sam krenula i s tom grupom. To je jedna predivna grupa žena koje cijeli život toliko rade sa svojim tijelima, a nikada mu nisu posvetile pažnju kako bi otkrile koliko toga još kriju. Grupa se još uvijek puni..
Sve plesne grupe Sunčica vodi sama kao i cijeli posao oko papirologije. Već aktivno traži suradnike koji bi joj pomogli jer s povećanjem članova trebat će i dodatna radna snaga. Nije lako pronaći pravog plesnog pedagoga jer ih je velika većina u Zagrebu.
–Ima puno ljudi koji nisu imali priliku upisati akademiju jer je s radom započela prije 10 godina. Sve je to ovisilo o osobnoj volji, želji i trudu, a akademije vani su skupe. Na ples se često gleda kao nešto elitističko jer je skupa disciplina.
Kaže nam tako Sunčica da danas svatko ima mota za plesati, netko više, a netko manje. Želja joj je u budućnosti da svojim polaznicima omogući još dodatnih aktivnosti poput odlazaka na predstave, čitanja knjiga o plesu, odlazak na gostovanja u srodne klubove u Hrvatskoj, a možda i nekakve internacionalne suradnje. Znali su joj govoriti da je mogla upisati bilo koji fakultet nakon MIOC-a, ali njena želja za plesom nikada nije prestala. I sada svoj posao obavlja s ljubavlju, sigurna da će ostvariti sve ono što je zacrtala.
-Pohađala sam MIOC, a odlučila se za ples. Znam da zvuči čudno, ali tako sam osjećala. Trebalo mi je jako puno vremena i odricanja da bi sebi omogućila ovu situaciju da radim ono što volim. Ali, vrijedilo je svakog trenutka i nikada ne bih ništa promijenila.
Sunčicina poruka za mlade, na kraju ovoga intervjua, vrlo je jednostavna..
Ne treba se bojati započeti. Toliko je ljudi prije mene bilo u ovakvoj situaciji kada bi krenuli sa svojom firmom. To su ljudi koji su bili malo hrabriji i usudili su se. I ja se još uvijek mučim što je porez na dobit ili dohodak, ali s vremenom ću sve naučiti. Samo se treba uhvatiti u koštac i ne bojati se pogrešaka i radi njih odustati od svoje ideje. To je taj ‘balkanski perfekcionizam’ gdje se bojimo da drugi ponekad vide naše slabosti i neznanje i koči nas. Slušajte svoju intuiciju i krenite. Prvi korak je najteži, a ostali samo dođu.., zaključila je Sunčica.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdolja u 2024. godini