Splitska glumačka scena iako relativno mala, može se pohvaliti već poznatim mladim glumcima koji polako ulaze u taj svijet. Jedna od njih je i glumica Laura Bošnjak koja osim glumačkih angažmana i radionica, trenutno vodi prvo neovisno kazalište u Splitu – PlayDrama. Splitska PlayDrama djeluje već 15 godina, a do sada je producirala 25 profesionalnih predstava i više od 30 produkcija Glumačkog studija te jedan film.
S obzirom na produkcije uvjete u kojima kazalište radi, ima zavidan broj strukovnih priznanja, a Laura je sada najmlađa voditeljica splitske PlayDrame.
Cijeli njen glumački put, upravo je vezan za PlayDramu. Njen otac, glumac Elvis Bošnjak, osnovao je kazalište kada je imala 12 godina. Tako je svoje prve glumačke korake odradila u Glumačkom studiju PlayDrame, a radila je kompletno sve – od hostese do slaganja playliste za domjenke nakon premijera. Sada je sa svojih 27 godina, postala najmlađa voditeljica PlayDrame nakon što je Matko Botić otišao s funkcije. Polako ju je uveo u planove i program kazališta za 2024.godinu te je odlučila prihvatiti jednu odgovoru i izazovnu poziciju.
-Pristala sam na njegovu ponudu zato što mladi glumci danas po završetku fakulteta, ako se ne uspiju na ovaj ili onaj način zaposliti u nekom institucionalnom kazalištu, a ne žele ovisiti o tome hoće li ih netko zvati ili ne za projekt, zapravo i nemaju opciju nego otvoriti svoju umjetničku organizaciju. Ja sam taman bila pred donošenjem jedne takve odluke kada me je Matko zvao. Sigurno da je lakše preuzeti postojeću umjetničku organizaciju s petnaest godina rada i velikim brojem nagrada i suradnji, ali vjerujem da su odgovornost i pritisak veći. Na sreću, u PlayDrami definitivno ima ljudi kojima se mogu obratiti kad situacija zagusti, uključujući Elvisa i Matka.
Laura tako živi i radi na relaciji Zagreb-Split, ovisno o dinamici posla. Kao mladoj glumici, Zagreb joj nudi puno više poslovnih prilika, audicija i projekata, ali također je konkurencija veća. Hrvatsko tržište za glumce je malo pa tako većina glumaca završava na istim audicijama. Problem polazi od kvota na akademijama na razini države koje su neusklađene sa stvarnim potrebama tržišta.
-Samo prošle godine u Zagrebu MA studij glume završilo je 15 ljudi dok i Akademija u Osijeku svake godine upisuje novu glumačku klasu. Split i Rijeka upisuju glumce svako dvije godine, a kada sve to zbrojite dođete do brojke da imate oko 40 diplomiranih glumaca i glumica godišnje. Nedavno sam gledala listu smjerova za koje je preporučeno smanjivanje kvota, ni jedan studij glume nije na toj listi, kako je to moguće?, pita se Laura koja je tijekom studiranja često znala čuti od profesora kako baš mladi ruše vrijednost dana snimanja i paušala jer pristaju na manje honorare nego što su nekada prije radili. Smatra da nije problem u mladima, već u sustavu koji upisuje previše studenata.
–Ne ruše mladi ljudi vrijednosti honorara, već akademije koje uporno svake godine primaju više studenata nego je realno potrebno. Jednostavno je, ako ADU smanji kvotu s dvanaest na, recimo, osam, neće biti potrebe za dijeljenjem generacije na dvije klase na kolegiju Gluma, a to automatski znači da minimalno četiri profesora i četiri asistenta ostaju bez posla. Dakle, da bi zadržali radna mjesta, ADU svake godine izbaci petnaest ljudi od kojih dio možda nikada ni neće stati profesionalno na scenu, dio će biti prisiljen raditi za male honorare na nezavisnoj sceni, a samo dio će zapravo moći dostojanstveno živjeti isključivo od glume i imati osigurana mjesečna primanja., kaže Laura koja je preslikala primjer zagrebačke akademije.
Studij glume je izrazito specifičan jer su ispiti uglavnom praktične prirode i zahtijevaju konstantni rad. Za studij glume, Laura kaže kako joj budi i lijepe i ružne uspomene koje najviše vezuje za profesore i njihov odnos prema radu i studentima.
-Uz studiranje Glume vežem i divne i grozne uspomene; radila sam s predivnim profesorima koji su imali strpljenja i ljubavi za studente i znali prenijeti znanje tako da razumijemo što i zašto traže od nas. A radila sam i s ovim drugima… koji čine da je studij Glume nekonstruktivan, pa i traumatičan. Dosta se o tome i pisalo u zadnje vrijeme. Činjenica da se studente psihički maltretira pod krinkom pedagogije i da se metoda “moram te slomiti da proglumiš” i dalje smatra legitimnim pedagoškim postupkom je stvarno otužna.
Iako joj neki momenti na Akademiji nisu ostali u najljepšem sjećanju, Laura iza sebe ima već iskustvo igranja. Prvu profesionalnu predstavu počela je raditi tijekom pete godine faksa. Riječ je o predstavi Mjesec dana na selu u režiji Anastasije Jankovske u produkciji Kazališta&ITD. Zatim još jednu predstavu u režiji Jankovske Romeo i Julija – Error 404 koju je samostalno počela razvijati s kolegom Matejom Đurđevićem nakon diplomskog ispita iz kolegija Scenski pokret. Nakon dugog procesa, došli su do teme kojom se žele baviti, a Elvis Bošnjak, ustupio im je svoj tekst Rebro koji se bavi glumačkim procesom.
-Zatim smo pitali Anastasiju bi li htjela režirati, a tek nekoliko mjeseci kasnije, nakon par pokaznih izvedbi, predstava je dobila svoj dom u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu i u Boom!Teatru u Zagrebu. U tom procesu sve je zapravo išlo obrnutim putem.
Od ostalih kazališnih projekata, istaknula je još monodramu Zapisi iz Sunčeve šume u produkciji Khaos Kolektiva u režiji Kristine Grubiše.
–Riječ je o tekstovima Nicka Cavea koje sam sama prevela i složila u monodramu. Jako sam vezana za ovaj projekt jer sam na njemu počela raditi još tijekom pandemije i čak dva ispita iz govora sam položila na različitim Caveovim tekstovima. Rekla bih da su to neka tri procesa koja su najviše utjecala na to kakvo me kazalište danas zanima i što želim raditi.
Kazalište PlayDrama obilježilo je 15 godina rada u Splitu. Uz kazališni program, imaju i Glumački studio koji odgaja mlade zaljubljenike u kazalište i umjetnost. Laura ističe kako se važnost tog studija kao i PlayDrame ne može izmjeriti u odnosu koliko je doprinio za kulturu Splita.
–Ono što je važno da studio otvara interes djeci i mladima za kazalište, a stvara i obrazovanu publiku koja gleda i zna kako gledati predstave i razgovarati o kazalištu.
Kaže kako je kazalište trenutno u nezavidnoj situaciju. Već godinama se naglašava problem prostora PlayDrame te predstave imaju više gostujućih izvedbi nego onih na ‘domaćem terenu’ u Splitu.
–Stalni prostor za profesionalne predstave PlayDrama nikada nije imala, ali do sada je Glumački studio bio sigurno smješten u Domu mladih I tamo je provodio većinu programa. S obzirom na najavljenu renovaciju Doma, taj prostor je također upitan. Teško je dogovarati suradnje kada ne znaš gdje će se i u kojim uvjetima program odvijati.
Ipak, svi ti problemi, ne sprječavaju ih da i dalje predano rade, a to dokazuje i premijera nove predstave Dalmatinska kuhinja u režiji Hrvoja Korbara. Predstava je inspirirana kultnom kuharicom Dike Marjanović Radice, a jedna gospođa na predstavu je došla čak sa svojim primjerkom kuharice. Zanimljivo je što se predstava odvija u specifičnom prostoru, Baraka BBQ and Brew Pub.
– Dalmatinska kuhinja izvodi se u specifičnom prostoru, u Baraka BBQ and Brew Baru, scenografkinja Paola Lugarić Benzia uspjela je terasu Barake transformirati u pravi mali dalmatinski dom. U predstavi glume Nadežda Perišić Radović i Zdravko Vukelić, glazbu je skladao Matko Botić, a tehnička podrška bio je Zrinko Mužić.
Osim PlayDrame, Laura je voditeljica i dramskih radionica za odrasle u kazalištu ‘Točka na i’. Željela se okušati u vođenju grupa jer je u njima uživala kada je prvi put upisala PlayDramu.
-Vodim dvije grupe u Točki na I, jednu od ove godine, a imam i grupu koja se zove Manični ponedjeljak s kojom radim već treću sezonu. Mislim da moja potreba da se bavim time isto zapravo proizlazi iz toga što sam ja pet godina bila polaznica PlayDraminog Glumačkog studija. Htjela sam se okušati i u vođenju grupe jer je moje iskustvo dramske bilo nešto stvarno čarobno. Ekipa iz Maničnog je divna i nevjerojatno je do kakvih rezultata mogu doći. Veselim se radu s njima i u ovoj sezoni., zaključila je Laura.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdolja u 2024. godini