Nekadašnji glavni državni odvjetnik i bivši predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Krunislav Olujić, gostovao je na N1 televiziji. Na pitanje je li opravdano to što se tražilo mišljenje SOA-e o optužbama da Milanovića u kampanji financiraju Rusi, rekao je:
– Apsolutno.
Iako smatra da je SOA trebala dati mišljenje, kaže da nije bilo potrebe da se SOA uključuje u pitanje je li nečija politika veleizdajnička.
– Za veleizdajničku, izdajničku, kvislinšku… Nije riječ o tome je li ugrožena nacionalna sigurnost, nego je riječ o političkoj ocjeni, za što SOA nije kvalificirana. SOA može skupljati podatke i izvještavati predsjednika ili premijera o nečemu što je bitno za nacionalnu sigurnost, rekao je Olujić.
Dodaje da ‘ako je HDZ korumpirana stranka‘, onda to treba procijeniti pravosuđe, kao u slučaju Ive Sanadera.
– HDZ je osuđen zbog koruptivnog djela, sud je rekao svoj pravorijek. HDZ se žalio, Vrhovni sud je presudu potvrdio, oni su odustali od Ustavnog suda i platili novčanu kaznu. U hrvatskoj javnosti je to jedina stranka koja je proglašena koruptivnom i kao takva pravomoćno osuđena. To istječe ovih dana pa će i oni koji se budu pozivali na to morati govoriti da je stranka bila osuđena, a ne da je koruptivna, objasnio je.
Olujić smatra da se sve druge prosudbe Plenkovića kao predsjednika HDZ-a i hrvatskog premijera, tiču političkih ocjena za koje nije nadležna SOA, već je opet na ‘najbolji način instrumentalizirana kako bi on poncijepilatovski oprao ruke‘.
Što se tiče sukoba dvojice čelnih ljudi države, Olujić ne skriva koga smatra odgovornijim.
– Mi samo Bogu možemo zahvaliti što imamo Milanovića kao predsjednika koji ima izborni legitimitet i ustavne ovlasti kakve ima. Jasno je da je on pripadao jednoj političkoj opciji, ali isto tako je činjenica da nema ustavne zapreke da se on kandidira za nešto. Nije kršitelj Ustava, ako je netko kršitelj Ustava, to je aktualni premijer, građanin Plenković. Milanović je najveći korektiv ovoj vlasti, on je ustavobranitelj, a ako je netko kršitelj, to je premijer Plenković koji ide toliko daleko da vrijeđa instituciju predsjednika i koristi ulični vokabular, zaključuje Olujić.