Naš najuspješniji jedriličarski olimpijac, dvostruki srebrni u klasi ILCA 7 (Rio de Janeiro 2016, Tokio 2021) Tonči Stipanović nedavno je postao sportski direktor u svom klubu Mornaru. Što je dovoljan povod za razgovor. Pritom, Stipanović se nije odrekao sportskih ambicija. Kako bi i mogao kad je non-stop na moru u raznim klasama. Vjerojatno ga više nećemo gledati u ILCA 7, ipak mu je 38 godina, makar je ostavio mali upitnik iznad toga. Naime, sljedeće godine je Svjetsko prvenstvo u Kini, na regatnom polju na kojem je nekoliko puta pobijedio u regatama Svjetskog kupa, pa ga ta činjenica golica.
– Nakon dobrih dvadeset i koju godinu, proveo sam cijelo ljeto doma i stvarno je bilo lijepo biti sa ženom i djecom. Najviše na moru. Jedino što sam ozbiljno jedrio bilo je u zvijezdi, poveo i familiju u Švedsku na njihovo otvoreno prvenstvo. Tamo smo Tudor Bilić i ja uvjerljivo pobijedili. Želimo se stvarno dobro pripremiti za Svjetsko prvenstvo koje će se sljedeće godine održati u Splitu. Imamo dva svjetska srebra i htjeli bi doći do zlata, tako da možemo zalijepiti zlatnu zvijezdu na jedro i reći: Sada možemo i odmoriti. Razne su kombinacije vezano za brodove. I dalje surađujemo s tvornicom brodova iz Švedske, vlasnik je došao do našeg starog broda u kojem se najbolje osjećamo. Napravili smo neke preinake, testirali smo, brod u listopadu stiže u Split, pa ćemo nastaviti s pripremama.
Olimpijsku regatu u Marseilleu pratio je iz sjene, u Splitu. Radovao se srebru Pavlosa Kontidesa, Cipranina koji je od početaka svoje karijere u Mornaru, pa se njegove medalje logično smatraju – našima. Zbog Filipa Jurišića, svoga nasljednika, bio je žalostan.
– Stresno kao i kad sam jedrio, jer sam pratio svaki dan, slušao što se događa, čuo se s trenerom Jozom Jakelićem svaki dan. Jako, jako teška regata. Pavlos je odradio odličan posao, Filip nije. Nadam se da je Filip barem naučio puno i da će na sljedeće Igre otići potpuno spreman. I da ćemo za četiri godine opet slaviti medalju, može opet srebro, meni ne smeta. Filip je pravi sportaš, a Olimpijske igre su posebna regata. Za to se treba spremiti više nego za bilo koju drugu regatu, prije svega tamo odlučuje mentalna snaga. Medalja se uzima konstantnim jedrenjem, ne mora biti visoka konstanta, ali mora je biti. Tako je Peruanac uzeo broncu, a on nije Filipova klasa.
Je li se što promijenilo kod njega nakon što ga je Jurišić pobijedio u internim kvalifikacijama za Olimpijske igre?
–Teško je reći, neke stvari su se od kraja travnja promijenile. Počeo sam jedriti na nekim većim brodovima kao što je Melges i J70. Upravo sam se vratio sa Svjetskog prvenstva u Španjolskoj u J70, jako uzbudljivo. Realno, tu se naplaćuje sav ovaj trud i medalje koje sam do sada osvojio. Od toga se može lijepo živjeti i tu se neka vrata otvaraju. Čekam rasplet i neke moguće pozive oko J70. Nemam čistu sliku hoću li uopće sjesti u ILCA 7. Imam poziva i za trenerski posao, najuporniji su Kinezi. Dakle, sve je otvoreno, ne želim se zaletjeti, pa da mi poslije bude žao. Skupljam ponude, hahaha.
Da mu je dosadno, nije. Evo i zašto…
– Sljedeći tjedan je u Splitu Europsko prvenstvo u Melges 24, tu ću isto jedriti. To je brod moga prijatelja Tonka Kuzmanića, nagovorio me da uzmem timun. Vidjet ćemo, nadam se dobroj zabavi. Nemamo očekivanja, nismo favoriti, jer ja sam jedrio samo jednom u Melgesu i to prije dvije godine. Daleko smo od top ekipa, koje imaju iza sebe nekoliko sezona. I na Mrduji ću jedriti, bit ću u RC44, Scorpio tim. Više bih volio da kormilar bude vlasnik broda, ima iskustvo i sve može odraditi, ali nije problem ni meni. Nemam problem s tim.
Novost je, pak, titula sportskog direktora.
– Ima mjesec dana da sam prihvatio ponudu za posao sportskog direktora. Krenuo sam raditi, pokušavam klubu omogućiti veća sredstva, jer svake sezone je sve teže i teže u tom pogledu. Sljedeća godina bit će izuzetno teška, čeka nas Svjetsko prvenstvo u Kini u ILCA 7 i ILCA 6, pa Europsko prvenstvo u Švedskoj. Imamo i veliki pogon optimista, to je budućnost kluba. Najviše ću se truditi oko njih, optimista. Zadužen sam i za sve trenere u klubu, pokušavam ih uskladiti tako da sva djeca budu „pokrivena“. Nadam se da od te djece možemo pronaći novog Stipanovića i novog Jurišića.
Kako se osjeća kao nadređeni svom treneru Jozi Jakeliću?
– Jesam mu šef na papiru, malo je čudno, ali od njega učim, jer do sada nisam niti razmišljao o tim stvarima. Do sada me zanimalo samo more.
Jakelić je, pak, ostvario u svijetu jedrenja što je malo koji trener uspio. Četiri medalje u nizu s Olimpijskih igara. Četiri srebra – dva Kontidesa (London 2012, Marseille 2024) i već spomenuta dva Stipanovića.
– Osim Australaca, ne može mu nitko stati uz rame. Ove godine smo prije Igara vodili raspravu s našim sponzorom u Poljskoj, prigovarao je na našim lošijim rezultatima, iskazivao sumnju u ispravnost Jozina rada, ali onda su došle Igre i Jozo je opet pokazao kako se to radi. Jedino za čim žalim je da niti jednom nismo istovremeno imali dvojicu na olimpijskom postolju. Sada je Jonathan Vadnai završio četvrti, ali valjda to tako ide u našem timu. Ja sam bio četvrti u Londonu, pa uzeo dva srebra. Pavlos je u Tokiju bio četvrti, sada na postolju. Možda je to ta formula. Mislim da će za četiri godine opet biti spremni za najveće stvari. Uvjeren sam da će opet netko od njih osvojiti medalju.
Njegov klub dobro je potegao za 2025. godinu prihvativši se organizacije čak tri velika događaja.
– Da, imamo tri velike regate u režiji Mornara. Osim Svjetskog prvenstva u klasi zvijezda u rujnu, bit će Europsko prvenstvo u klasi 470 u svibnju, te u listopadu juniorsko Europsko prvenstvo za ILCA 6 i 7. To juniorsko bit će i najzahtjevnije za organizirati, očekuje se oko 400 sudionika.