Uz titulu profesora, nedavno je zasluženo zavrijedio još jednu, postao je Željezni čovjek završivši ovog kolovoza utrku Ironman u danskom Copenhagenu. On je izvanredni profesor sa splitskog Pomorskog fakulteta Petar Matić, koji je za impresivnih 9 sati, 9 minuta i 28 sekundi prvo preplivao 3,8 kilometara, potom biciklom odvozio 180 kilometara da bi utrku završio maratonom, preciznije trčanjem 42,2 kilometara.
Kako je došlo do toga da se znanstvenik i profesor na studiju Pomorske elektrotehničke i informatičke tehnologije upusti u ovaj pothvat te koliko truda, volje, odricanja, odnosno treninga i priprema stoji iza tog uspjeha, otkrio nam je detalje Petar Matić u razgovoru.
– Ironman je vjerojatno u glavama mnogih ljudi sinonim za triatlon pa je tako, pod dojmom te predrasude, i kod mene nesvjesno postavljen kao cilj od trenutka kad sam se počeo baviti triatlonom. No put do toga cilja nije bio pravocrtan i trajao je nekoliko godina. U djetinjstvu i mladosti sam trenirao plivanje, a nastavio sam se njime baviti i u zrelijim godinama pri čemu su mi s vremenom sve više odgovarale duže utrke. Potom je u moj život došlo i cestovno trčanje pa iako sam rekreativno trčao i ranije, 2015. godine sam otrčao prvi polumaraton, a tri godine poslije i maraton – ispričao nam je profesor Matić.
No, ipak početak bavljenja triatlonom morao je malo odgoditi jer je uz posao na Fakultetu radio i kao trener plivanja, pa se treninzima bicikliranja uspio posvetiti tek 2021. godine, kada je smanjio trenerske obveze.
– Svoj prvi triatlon u Trogiru 2022. godine nisam završio, slomio sam nogu na trčanju! Ugazio sam u rupu, okrenuo nogu i 5. metatarzalna kost lijevog stopala je pukla – o ozljedi koja je usporila njegov put prema cilju ispričao nam je Matić, no to ga nije zaustavilo u njegovom naumu pa je počeo s treninzima već četiri tjedna nakon ove nezgode.
– Taj prisilni odmak i odmor su možda dolili ulja na vatru i motivirali me da se ozbiljnije počnem baviti ovim sportom pa sam tako, prije negoli je noga zacijelila kupio svoj prvi bicikl. Do tada sam vozio posuđeni bicikl i nisam ni imao svu opremu, samo ono nužno. Počeo sam trenirati 4 tjedna nakon loma, prvo samo plivanje. Dva tjedna nakon i biciklu te još dvije tjedna kasnije i trčanje – prisjetio se profesor Pomorskog fakulteta kako je tekao oporavak. Tada je, kako kaže, započela njegova triatlonska priča, u jesen 2022. godine kad je započeo s pripremama za svoj prvi poludugi triatlon, državno prvenstvo na Korčuli, koje se održalo u travnju 2023.
Tu je utrku i završio, kao i još jedan poludugi triatlon u Kotoru samo tri tjedna nakon prvog i to s vrlo dobrim rezultatima. No već u srpnju te godine dolazi nova nevolja, odnosno ozljeda. Dijagnoza joj je Shin splint, ili trkačka pokosnica, a simptom je oštra i neugodna bol u području potkoljenice, koja se javlja samo za vrijeme trčanja.
– Čak devet mjeseci trebalo je proći da se ozljeda sanira. U tom periodu kroz terapije i prisilni odmor od trčanja, ali i povremene pokušaje treniranja, bilo je puno preispitivanja i sumnji, no na sreću, u jednom trenutku bol je ipak isčezla i odlučujem prijaviti utrku Ironman u Copenhagenu – kazao nam je Matić koji je za jedan od najvećih izazova sam sebi bio i trenerom, napravio je plan koji je imao i do 24 sata treninga tjedno.
– Tijekom priprema imao sam i podršku splitskih sportskih fanatika i to pogotovo na dužim vožnjama i trčanjima. Većina njih je ostala u Splitu i budno pratila razvoj utrke na kojoj su, pored mene iz tog društva, nastupili i Marin Koceić i Ivan Kovačev – zahvalan je Matić svojim kolegama, ali i obitelji na potpori tijekom pripremnog perioda.
Pripremni put je bio dug i pun izazova, ali ni sama utrka nije prošla puno drugačije, i opet je najizazovniji dio bilo trčanje.
– U plivačkoj dionici sam zaista uživao i preplivao sam rutu bez problema, bio sam ukupno treći od 2500 natjecatelja, s vremenom od 49 minuta i 8 sekundi. Tijekom bicikliranja sam se dobro osjećao, držao sam zacrtani ritam pa iako su mi noge pred kraj 180 kilometara bile malo teške, završio sam je za 4 sata i 46 minuta, čime sam bio jako zadovoljan. Na početku trčanja, imao sam osjećaj kao da letim, kao da je onaj umor koji sam osjećao pri kraju bicikliranja nestao, noge same idu. No na žalost, ubrzo su počeli problemi, i to sa želucem. Ljudi navijaju, ludilo na stazi, prolazim i kraj svojih, navijaju, slikaju me, ja se pravim da je sve u redu, ali nije, boli, baš boli i najradije bi stao, ali nema šanse, trčim dalje – prepričava Matić dramatične trenutke svog Ironmana, zbog kojih je bio na rubu odustajanja.
Ipak, uspio je bol i nelagodu držati pod kontrolom.
– Stajem na svakoj stanici, šetam i pijem. Nije ovo trčanje nalik onome što sam zamišljao, niti je ono što sam trenirao, ali nisam imao izbora. Žao mi je što je tako, ali ne brinem u tom trenutku puno o tome i imam samo jedan cilj, doći do kraja. Nije mi u tim trenucima bilo bitno ni vrijeme, ni plasman, samo da uspijem. U toj borbi je prolazilo vrijeme i redali su se kilometri, a kako je utrka išla svome kraju tako se sve jasnije iscrtavala samo jedna misao, idem do kraja pošto poto – opisao je Matić posljednje trenutke utrke, koju je završio kao 107. među 2500 natjecatelja, 15. u svojoj dobnoj kategoriji od 40 do 44 godine, za 9 sati, 9 minuta i 28 sekundi!
– Nije moj cilj bio samo završiti utrku pa ni ostvariti dobar rezultat, već pripremiti se za Ironman. Taj proces je bio ono što je meni bilo uzbudljivo i ono što mi je bio motiv i u tome sam eto uspio. Trenirao sam mnogo, a pored vremena i truda uložio sam i trenersko znanje. Nije lako biti sam sebi trener, pogotovo u kriznim trenucima kad se podsvijest javlja sumnjama pa sugerira kraće i lakše puteve, nije lako ostati tada usredotočen i dosljedan, a nekad se nužno i prilagoditi i pronaći drugačiji put do uspjeha od onog koji si zamislio – za kraj je poručio Petar Matić koji je mislima već na idućoj utrci.
Da na Pomorskom fakultetu vrijedi krilatica „u zdravom tijelu, zdrav duh“, uz profesora Matića svjedoči i prof. dr. sc. Gorana Jelić Mrčelić koja je također savladala utrku Ironman, i to čak tri puta!
Petar Matić rođen je 5. listopada 1981. godine u Splitu, u kojem je odrastao te završio osnovnu i srednju elektrotehničku školu 2000., a zatim studij Elektrotehnike, smjer Elektronike na Fakultetu Elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu (FESB) 2006. godine te doktorirao na studiju Elektrotehnike i informacijske tehnologije, također na FESBu u Splitu 2014.
Od siječnja 2007. godine zaposlen je na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Splitu na Zavodu za pomorske elektrotehničke i informatičke tehnologije (PEIT), gdje radi i trenutno kao izvanredni profesor. Za vrijeme rada na Pomorskom Fakultetu u Splitu sudjelovao u izvođenju nastave na preko 20 predmeta, autor je 30 znanstveni radova i jednog sveučilišnog udžbenika, a od 2018. do 2023. je obnašao i ulogu voditelja studija PEIT. U a.g. 2020/21 primio je nagradu za najbolje ocjenjenog profesora po izboru studenata Pomorskog fakulteta. Iskustvo rada na fakultetu proširio je radom na brodu tvrtke Holland-America Line kao časnik elektrotehnike od rujna 2012. do srpnja 2013. godine.
U slobodno vrijeme bavi se triatlonom kao natjecatelj i trener. Oženjen je i otac dvjema kćerkama, Gabrieli (10) i Marijeti (15).