Moja obrana je vrlo jednostavna, kriv sam, ali bio je to splet nesretnih okolnosti… – na početku suđenja na Županijskom sudu u Splitu izgovorio je Jakov Žuljević kojeg se tereti za izazivanje prometne nesreće, a posljedično i smrt tada osamnaestogodišnje Maje Zorice koja se s prijateljicama kobnog 8. rujna prošle godine vraćala sa treninga u Rukometnom klubu u Splitu. Na satu je bila tek koja minuta poslije 18:30, a Žuljević je već bio praktično mrtav pijan.
Sudac Zoran Ivanišević, koji uz vijeće vodi postupak, na takve riječi optuženog burno je reagirao tvrdeći kako nije splet nesretnih okolnosti sjesti za volan s 2,2 promila alkohola u organizmu, a toliko je Žuljeviću izmjereno nakon nesreće.
Žuljević se ipak pokušao ispraviti…
– Krivo sam se izrazio, oprostite… Izuzetno mi je žao poginule djevojke i njezine obitelji, teško je i meni koliko i njima. Polomljen sam u nesreći, proveo sam mjesec dana u bolnici i još nekoliko na rehabilitaciji. Obitelj djevojke odbila je kontakt s nama, moja supruga je pokušala stupiti u kontakt s njima. Pokušali smo i preko poznanika i svećenika u Sinju, ali neki ljudi su mi rekli da oni to jednostavno ne žele što je meni potpuno razumljivo – rekao je Žuljević (45) koji je, prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO), svjestan da su mu zbog alkohola bitno smanjene vozačke sposobnosti, ipak sjeo u svoje auto marke VW Touareg pa iz pravca Sinja krenuo prema Splitu. U jednom je trenutku u zaseoku Prisoje u Dicmu izgubio kontrolu nad vozilom i prešao u suprotnu kolničku traku gdje su nailazile tri djevojke u vozilu VW Polo. Polom je upravljala 25-godišnja Matea M., Zorica je bila na mjestu suvozača, a na zadnjem sjedištu tada maloljetna A.M.
Prelazak u suprotnu kolničku traku, napisano je u optužnici, nije moguće objasniti tehnički već spada u sferu radnji vozača. Uz to, Žuljević je u trenutku udara vozio brzinom od 87 kilometara na sat, a na toj je dionici brzina ograničena na maksimalnih 70 kilometara na sat.
– S obzirom na svijest o većoj količini alkohola koji je konzumirao i kako u takvom stanju ne smije sjesti za upravljač automobila, a mogao je unajmiti taksi, koristiti autobus ili zamoliti nekoga trijeznog za prijevoz do Splita koji nije jako udaljen od Sinja, očito je u trenutku pokretanja vozila okrivljeni bio svjestan opasnosti koju predstavlja na cesti tako pijan za upravljačem automobila i pristao je na takvo ugrožavanje sigurnosti prometa budući je sve to učinio u stvari iz obijesti jer za tako pogibeljnom vožnjom nije bilo baš nikakve potrebe – napisao je u optužnici zamjenik županijskog državnog odvjetnika Nikša Wagner.
Zorica je nakon teške nesreće ozljedama podlegla dan kasnije u splitskoj bolnici. Dvije djevojke prošle su s višestrukim ozljedama, ali srećom nisu imale značajnih posljedica nakon rehabilitacije.
Sve tri djevojke rukometašice ponikle su u Rukometnom klubu Sinj koji se odlučio sjećanje na preminulu Maju održavati i kroz Menorijal u njezinu čast. Štoviše, koliko je talentirana cura rodom iz Hrvaca značila tom klubu dovoljno govori i činjenica da su njezin dres s brojem 7 umirovili i vinuli pod svod gradske dvorane Ivica Glavan Ićo u Sinju. Takvom je gestom odlučeno da nitko više neće u bližoj i daljoj budućnosti nositi sedmicu na dresu u sinjskom ženskom rukometu.
Na istoj cesti kroz mjesto Dicmo, inače državnoj cesti, ranije su život izgubile i dvije sestre Kelam, Petra i Jelena. Nakon javnih apela i prozivanja, prije nešto više od mjesec dana nedaleko od mjesta gdje su se dogodile strašne tragedije, osvanula je kamera za nadzor brzine vožnje. Nedovoljna utjeha za obitelj i prijatelje stradalih djevojaka koje su samo u krivo vrijeme bile na krivom mjestu. Kamera za brzinu možda bi psihološki vozače natjerale da dignu nogu s papučice gasa, a sada ti fatalni događaji pune stranice crne kronike.
Jakovu Žuljeviću za izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom prijeti od tri do maksimalno 15 godina zatvorske kazne.