Prošlo je 17 godina od najteže tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastva. U akciji koja je trebala biti rutinsko gašenje požara na otoku Kornatu, poginulo je 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev Mikulin.
Dana 30. kolovoza 2007., u 11:59 sati, zaprimljena je dojava o požaru u uvali Vrulje na Kornatu. U šibenskoj vojarni okupila su se 23 vatrogasca, koji su zatim helikopterom HV-a prevezeni na otok. Podijelili su se u dvije skupine: šestorica su se iskrcala kod uvale Kravljačica, dok je preostalih 17 raspoređeno iznad uvale Šipnata.
Trojica vatrogasaca iz veće skupine izdvojila su se jer su im prilikom iskrcavanja ispali radiostanica i mobitel. Još jedan vatrogasac se odvojio i otišao na uzvisinu kako bi pokušao uspostaviti vezu s operativnim dežurstvom i vatrogasnim zapovjedništvom.
Grupa od 13 vatrogasaca nalazila se dva kilometra od požara. Zbog problema s komunikacijom, krenuli su prema uvali Šipnat kako bi dobili bolji signal. Međutim, iznenadna promjena smjera vjetra uzrokovala je da se vatra u sekundi proširi preko vatrogasaca.
Šestorica su odmah smrtno stradala: Gabrijel Skočić (20), Marko Stančić (17), Hrvoje Strikoman (19), Dino Klarić (33), Ivan Marinović (33) i Ivica Crvelin (42).
Preostalih sedam vatrogasaca zadobilo je teške ozljede: Tomislav Crvelin (23), Frane Lučić (23), Josip Lučić (19), Ante Crvelin (23), Ante Juričev Mikulin (22), Karlo Ševerdija (17) i Marinko Knežević (52). Tijekom sljedećih tjedana, šestorica ozlijeđenih vatrogasaca preminula su, dok je Frane Lučić ostao jedini preživjeli iz svoje skupine.
Nakon tragedije, uslijedile su istrage i suđenja, no okolnosti događaja nisu potpuno razjašnjene. Službeno je utvrđeno da je uzrok bio tzv. eruptivni požar, no obitelji stradalih i dio javnosti nisu prihvatili ovu teoriju, tvrdeći da se pravi uzrok skriva.
Uočeni su brojni propusti. Vatrogasci su poslani gasiti požar na području prekrivenom golim kamenom i niskim raslinjem, bez ugroženih kuća ili naselja. Među vatrogascima je bio i maloljetni Marko Stančić, a neki od preminulih nisu prošli obuku za helikopterski desant.
Frane Lučić je kasnije opisao kako je helikopter imao problema pri spuštanju, te ih je iskrcao tek iz trećeg pokušaja. Vatrogasci su potom krenuli prema “kruški” s vodom, teško se krećući po kamenjaru, kada ih je iznenada zahvatila vatra. Stradali vatrogasci satima su čekali pomoć.
Za izazivanje požara bio je optužen sezonski radnik NP-a Kornati, Paško Petrina, no on je oslobođen optužbi 2012. godine. Sudilo se i vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici, kojeg su teretili za propuste u organizaciji intervencije, uključujući slanje maloljetnika na požarište i kašnjenje u pružanju pomoći. Slavica je oslobođen odgovornosti, nakon čega je podnio tužbu protiv države.
Frane Lučić je u požaru ostao bez svih prstiju na rukama, a njegovo zdravstveno stanje je ozbiljno narušeno. Zbog teških tjelesnih ozljeda i PTSP-a, tužio je Republiku Hrvatsku i Grad Šibenik. Nakon višegodišnjih sudskih procesa, postignuta je nagodba 2019. godine, kojom je Lučiću isplaćena odšteta od 5.5 milijuna kuna i mjesečna naknada od 6000 kuna za njegu i skrb.