U dubokim naborima povijesti, Sinj zauzima posebno mjesto kao simbol junaštva i vjere. Priča koja je bila povod sinjskih slavlja kroz Alku i Veliku Gospu, kaže da je sedam stotina Hrvata izvojevalo bitku protiv šezdeset tisuća Osmanlija, a po predaji Čudotvorna Gospa Sinjska je ta koja je najurila neprijatelje. Sinjani su se Mariji utjecali u molitvi, tražeći njezinu zaštitu i blagoslov.
Baš kao i danas.
Taj čudesni događaj koji se zbio prije više od tri stotine godina nije samo svjetionik vjere, već i demonstracija Božjeg interveniranja u povijesti i životima pojedinaca. Otkako su sliku Majke od milosti branitelji uzdigli na oltar i posvetili joj novoizgrađenu crkvu neprekinuta rijeka hodočasnika iz godine u godinu buja. Jer osjećaju da u Sinju imaju Majku koja ih razumije i prihvaća, bez obzira na njihove terete i tuge.
I već se danima rijeke hodočasnika slijevaju prema svetištu Gospe Sinjske. Mlado i staro, mladići i djevojke, invalidi u kolicima, stara i ugledna gospoda i priprosti seljaci i čobanice znaju da ih u Sinju čeka Majka pa joj se dolaze pokloniti, isprositi milost, pronaći utjehu, zahvaliti joj, podijeliti s Njom radost, ponos, nadu i teško breme života…
Gospa, i Alka, naravno, planetarno su poznati i već odavno su postali brend kakvome gotovo ravnoga nema. Svjestan je toga i fra Marinko Vukman, gvardijan Gospina Svetišta u Sinju koji je nakon četiri desetljeća rada i službe van domovine postao upravitelj sinjske svetinje. Svoj na svome sada, jer je rodom iz susjednih Hrvaca, najmlađe od šestero djece oca Jakova i majke Ane, a uz Marinka redovnički je život izabrala i njegova sestra Marica – sestra Amabilis. I to u godini u kojoj će viteško gnijezdo imati dvostruko slavlje – uz tradicionalnu proslavu 15. kolovoza, slavit će se i 12. listopada kao datum kada će Gospina crkva u Sinju i službeno ponijeti naziv “basillicae minores” (mala bazilika). Vijest je to koja je izazvala “eksploziju radosti” u najvećemu marijanskom svetištu na južnohrvatskim prostorima i proširila se poput munje među vjernicima.
Ta “titula” male bazilike dodjeljuje se crkvama većeg značenja za neki grad, biskupiju, pa i širu razinu. U ovom sinjskom slučaju na pisani prijedlog nadbiskupa Zdenka Križića, u kojemu je bila sadržana molba i želja svećenstva i vjerničkog puka.
– Još od polovice 18. stoljeća, papa na prijedlog Ordinarija dodjeljuje status malih bazilika crkvama kao želju svećenstva i puka. Ispunili smo posebne uvjete koji su se tražili – od uzorne liturgije i pastorala, obima svetišta u fizičkom smislu pa do povijesne važnosti, umjetničke ljepote i značaja za narod tog kraja. Desetke stranica formulara smo ispunili, dodali foto album koji je potvrdio sve činjenice na terenu, a proces je, iskren ću biti, trajao čak i vrlo kratko jer sve skupa ima skaline, zapravo instance koje mora proći dok ne dođe do pape. Veliki je to događaj, u Hrvatskoj je ovo tek jedanaesta mala bazilika. Rijetke su i u svijetu gdje ih ima tek oko dvije tisuće. U južnoj Hrvatskoj je crkva u Sinju prva koja ima status male bazilike – s radošću govori fra Marinko. I ima biti na što ponosan – osim što je Svetište Gospe Sinjske uzdignuto do male bazilike, Gospin zvonik uz pomoć grada Sinja zasvijetlio je suvremenim sustavom rasvjete, a i tijekom godine bit će obasjan svjetlom koje prati liturgijsku godinu.
Da sinjski fratri još od 2016. godine posebne napore ulažu da mladi ljudi budu usko vezani uz Gospu, svjedoči i otvaranje službene Facebook stranice marijanskog svetišta u Sinju. Zanimljivo jer rijetke su crkve i svetišta koji imaju povezanu stranicu i instituciju koju predstavljaju.
U kratko vrijeme broj onih koji su “lajkali Gospu” je eksplodirao, a ekspanzija se nastavila u trenutku kada je u crkvi postavljen sustav kamera i kada su mise prvi put dobile dodatak “live”. Nedjeljom, blagdanom, u raznim slavljima Riječ Božja iz Sinja putuje modernim kanalima. I nije to bio vrhunac pa je na početku ovogodišnje devetnice Mariji na “svjetlo dana” izašla i mobilna aplikacija.
– Papa Franjo nas je potaknuo da budemo u trendu, da koristimo ove moderne mogućnosti kako bi se Riječ Božja širila i navješćivala, pogotovo da se približi mladima koji koriste te tehnologije – jasan je fra Marinko koji je za đakona zaređen baš u Sinju u srpnju 1978. godine. Svećeničko ređenje doživio je u Otoku, a mladu misu služio je u rodnim Hrvacama. Prve službe imao je u imotskoj krajini, u Runovićima i Zmijavcima, dok ga redovnički put nije odveo do misija u Sindelfingenu, Kelkheimu i Münchenu. Nakon četiri desetljeća, vratio se u Gospin Sinj.
– Povratak nije bio tako lagan, ali sam se već duže vremena bavio mišlju da svoj rad i službu u svećeništvu u tuđini polagano privedem kraju, što se ostvarilo prije dvije godine. Prihvatio sam ovu veliku odgovornost i zadaću u sinjskom Svetištu. Dijete sam ovog kraja, dolazili smo za Veliku Gospu na ispomoć uvijek, pa sam bio čak i upoznat s radom i životom župnika i gvardijana ovdje. Naš pastoralni rad je u Sinju ogroman, ali se trudimo uz Božju pomoć i Gospin zagovor odgovoriti na sve izazove – kaže Vukman.
Majka je ime za svu patnju koju proživljavamo, majka je ima za nadu jer sadrži snagu ljubavi. Majka je simbol svetosti života, ona koja rađa novi ljudski život…
– Svi ti ljudi koji dolaze u Sinj Mariju doživljavaju kao svoju majku, zagovornicu i zaštitnicu. Dolaze tijekom cijele godine, a pogotovo pred Veliku Gospu jer čovjek, znamo, ne može bez majke. Ona je posrednica svih milosti, dobrote i radosti. Godinama pratim, pogotovo mlade hodočasnike koji dolaze u osvit, njih tisuće i tisuće s pjesmom, molitvom. Često puta sam zadivljen kad vidim taj život, kad vidim njihovu žrtvu i radost dolaska ovdje. No, Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije je svetkovina života. Iako je ona dušom i tijelom uznesena na nebo, Bog nam preko Marije pokazuje što nam se sprema. Zato nam je taj blagdan možda i najdraži, crkve su nekako najposjećenije, a u ovim smo danima i posebno radosni – veli fratar.
Zadivljuju ga i svi oni koji ga zaustavljaju, pričaju neko svoje malo čudo, u ispovijedima govore o životnim križevima koje je olakšala Gospa uslišavajući molitve…
– Postoje zapisi o tim djelima, a i ljudi koji su doživjeli Marijin zagovor i zaštitu sami žele iznijeti sve ono što su doživjeli. Svaka ta priča je jedno čudo, i sigurno je da se to događa i danas. Takve bi stvari možda mi fratri trebali i više zapisivati. Ono što je sigurno jest da je ovo Svetište izvor Božje i Marijine ljubavi koja se događa iz dana u dan!
