Ivana Butić je kapetanica Jadrana, kluba koji se ove godine može pohvaliti dvostrukom titulom najboljeg u Hrvatskoj, u muškoj i ženskoj konkurenciji. Ivana je također kapetanica vaterpolske reprezentacije Hrvatske, koja u posljednje vrijeme, slijedom sve većeg ulaganja Hrvatskog vaterpolskog saveza, postiže sve bolje rezultate na međunarodnoj sceni.
Na posljednja dva europska prvenstva naša je ženska vrsta zauzela osmo mjesto, što su njeni najbolji plasmani ikada, a za dlaku im je izmakao plasman na njihovo prvo Svjetsko prvenstvo u dramatičnom porazu od Velike Britanije.
– Ne mogu pogledati tu utakmicu, još uvijek mi je grč u želucu kad se sjetim što smo propustile – rekla nam je 28-godišnja simpatična Splićanka.
Obitelj Butić je vaterpolska obitelj, sinovi i kćeri Nere i Zorana mogu sastaviti početnu sedmorku. Svi njihovi potomci igraju vaterpolo – Krešimir, Ivana, Zvonimir, Domina, Domagoj, Magdalena i Jelena. Poredali smo ih po starosti. No, to je za neku drugu priču. Uostalom, nije baš toliko nepoznata.
– Nas je mama uputila u vaterpolo, jer joj je bilo važno da nismo doma, a znali su je upozoravati da će joj kćeri imati široka ramena, da će postati muškobanjaste i agresivne – nasmijala se Ivana.
– Mamu nije bilo briga, sve nas je poslala u vaterpolo, a zanemarila savjetovanja kako bi nam bilo bolje da se bavimo ritmičkom gimnastikom, baletom, da idemo u mažoretkinje…
Na Ivani ni traga širokih ramena. Vesela i vedra, raspoložena za podijeliti svoje mišljenje o vaterpolu kao muškom sportu.
– Znate li da su u mlađim kategorijama curice puno bolje od dječaka. Brže su i jače, jer se ranije razviju, pa ih treneri u mlađim kadetima vode na turnire zajedno s dječacima u sastavu. Mislim da je na posljednjem prvenstvu za mlađe kadete svaka ekipa imala barem po jednu curicu.
Četiri sestre Butić se nikada baš nisu srele s direktnim ogovaranjem, ali znaju za druge djevojke koje su se u vaterpolo prebacile s plivanja.
– Govorili su im da će početi razmišljati kao muškarci i normalno je da te to mora zasmetati. Kad smo mi počele odlaziti u teretanu kao dio treninga, svi su se čudili i govorili da to rade samo muškarci, a pogledajte sada tko ide u teretanu. Puno je više cura.
Općenito je ženski sport u Hrvatskoj prilično zapostavljen. Uvjeti su slabiji, nedostaje podrške, pogotovo planskog ulaganja. O marketingu da ne govorimo.
– Da, uvijek se najprije gura muškarce u to. Kažem, naš matični savez je krenuo s promjenama, klubovi također, a direktive su došle od europskog i svjetskog saveza. Mi smo, na primjer, ove godine počele dobivati novce od Jadrana i hvala im na tome. Na svim važnim utakmicama cijela naša Uprava sjedi na tribinama i navija za nas. Kad smo nedavno osvojile prvenstvo svi su se spustili do bazena čestitati nam i osjetile smo da im je drago. Ne, nisu otišli u svlačionicu čestitati – nasmijala se Ivana.
Ove godine se Europsko prvenstvo održavalo u Nizozemskoj.
– Tamo smo uživale igrajući pred punim tribinama, jer je njihov ženski vaterpolo daleko uspješniji od muškog. Igrati u ambijentu gdje čuješ trube i bubnjeve je baš užitak. Guštale smo i nadamo se da će jednog dana tako biti i kod nas. Istina, bilo je solidno kad smo igrale na Europskom prvenstvu u Splitu, skupilo bi se ljudi na tribinama Spaladium Arene, pa smo i na račun toga prvi put bile među osam najboljih.
Ivana vjeruje da je ženski vaterpolo “bacio korijenje” u Hrvatskoj, mlađe generacije su sve bolje i bolje, na njihovom bazenu na Zvončacu zna se okupiti i po tridesetak igračica.
– Djevojke koje su rođene 2005. i mlađe imat će ovo ljeto Europsko prvenstvo u Zagrebu, a kako je njih čak devet sudjelovalo i na Europskom seniorskom prvenstvu, doista vjerujem da bi mogle postići lijep rezultat. Vidi se to i po pripremama.
Vaterpolo – muški ili ženski – grub je sport. Pod vodom se svašta događa.
– Ma, “milijun puta” mi je pukao kostim od natezanja i povlačenja, najčešće pukne naramenica, pa se moramo snalaziti, mijenjati kostim zakriljene ručnicima. Mi smo navikle, ali važnije nam je da su oni “iznad nas”, odgovorni shvatili da nas moraju zaštititi. Na našim utakmicama je zabranjeno koristiti podvodne kamere u televizijskom prijenosu, kao što i fotoreporteri moraju paziti što će snimati, odnosno što će objavljivati. Puno ekipa ima i maloljetne igračice, sve se to mora uzeti u obzir.
Što bi rekla Ivana djevojčicama koje dvoje trebaju li trenirati vaterpolo? Čime bi ih privukla u ovaj sport?
– Kad sam kao curica slomila ključnu kost, savjetovano mi je da odem na plivanje, da će mi pomoći. Meni je plivanje bilo jako dosadno i još mi je najbolja prijateljica rekla da se ona zbog plivanja ustaje u pet ujutro. Nema šanse, otišla sam na vaterpolo i ostala. Bilo mi je zanimljivo, a vrlo brzo su uslijedila putovanja, kampovi, pobjede, medalje… Nema zemlje u kojoj nisam bila zahvaljujući vaterpolu. Nama u Jadranu ništa ne fali, oprema nam je besplatna, članarinu ne plaćamo… Vaterpolo me naučio snalaziti se u životu, kroz njega sam smirila i temperament. Ako me nešto naljuti u privatnom životu, sačekam da dođem do bazena, pa se tamo ispušem. Ispucam deset lopti na gol i opet je sve dobro.
To nije sve…
– Bavljenje vaterpolom ne utječe na našu ženstvenost. Istina, ne smijemo imati duge nokte, suci to kontroliraju, ali ja sam svaka tri tjedna na manikuri i imam trajni lak. Neke cure igraju i s umjetnim trepavicama. Mi u Jadrana kad petkom navečer odradimo trening, sve skupa se preselimo u Vanille, gdje nas čeka naš stol malo skriven od pogleda i uživamo u noćnom provodu.
Eto, ženski vaterpolo nije niti malo muški. Izgleda čak zanimljiviji.
Ovaj sadržaj financiran je sredstvima grada Splita temeljem Javnog poziva za financiranje programskih sadržaja lokalnih medija u 2024. godini