U šali bi se reklo da je u Zelovu ponad Hrvaca i Bog rekao laku noć, ali je zapravo crkva jedina živa u tom mjestu, crkva u čast svete Ane za čija je zvona bio zadužen Mile Bulić. Bio, da jer je u popodnevnim satima utorka ovaj dugogodišnji remeta, jedan od omiljenijih žitelja Zelova, ali i drugih sela općine Muć završio svoje ovozemno putovanje. Brecat će u njegov spomen zvona na svetoj Ani, baš kako je od 1988. godine ispraćao svoje sumještane na vječne putove.
Dok je u mladosti kuburio s bezbroj dijagnoza, solidno je čuo uz pomoć slušnog aparatića i s tek oko pet posto vidljivosti na samo jedno oko, Mile je bistre i učene glave bio zahvaljujući svojoj velikoj životnoj strasti – slušanju radija.
Bilježio je i vremenske mijene, česte se javljao u programe lokalnog Hit radija, Radio Dalmacije i Radio Splita, a onda je negdje od travnja 2020. godine dobio i električnog pomagača. Kako su u Zelovu vizuru sela “modernizirale” vjetrenjače, tako je i u crkvu stigao – botun pa Mile više nije morao uz zvonik, nije trebao ručno potezati konope zvona. U Zelovu se, vele tako, još samo vraća umrijeti, a oni koji su ostali živjeti ili su ondje pronašli za dušu mir, ili su sa svojih deset prstiju omogućili sebi život za poželjeti.
Cikom i vriskom djece ovi se krajevi barem napune kad snijega bude do koljena, kad se i staro i mlado dogega do pozicija gdje se kraj pored Cetine vidi na dlanu, a planinski zrak očisti dišne organe. Mnogi bi i naišli na Milu na pragu obiteljske jednokatnice, a ovaj sav razdragan pomogao svakom putniku namjerniku.
Kako je Zelovo i zaselak Jeličići bez dućana, kamoli kafića, ljudi koji tamo žive i dođu nekako najradije bi svratili k Mili i materi mu Anici, jer u Milinoj je kući bila žiža društvenog života zaseoka Jeličića. Životnu je epohu na ovom dijelu zemaljske balote završio u splitskoj bolnici, a posljednji ispraćaj održat će se u četvrtak u 15 sati u crkvi u kojoj je ostavio svoj život.