U svijetu kulinarskih tajni i intrigantnih priča, jedna salata se ističe svojom zagonetnom poviješću – Olivierova salata. Iako je danas poznata diljem svijeta kao francuska salata, ova ukusna kreacija nije nimalo povezana s Francuskom. Umjesto toga, njeno porijeklo vodi nas u sredinu 19. stoljeća u Moskvu, gdje je tajanstveni ruski chef belgijskih korijena, Lucien Olivier, stvorio svoje remek-djelo.
Priča počinje u poznatom moskovskom restoranu Hermitage 1860. godine. Lucien Olivier, majstor kulinarskog umijeća, krio je recept za svoju salatu kao najvažniju tajnu. No, zahvaljujući neobičnom obratu sudbine, njegov pomoćnik Ivan Ivanov uspio je složiti verziju salate i prodati recept brojnim izdavačkim kućama.
Olivierova salata prvotno je uključivala luksuzne sastojke poput telećeg jezika, crnog kavijara, jastoga i kapara, čineći je ne samo delikatesom već i tajnom koja je mamila nepce gurmanskih ljubitelja. Međutim, nakon Oktobarske revolucije i Ruskoga građanskoga rata, salata je prošla transformaciju. Sastojci su zamijenjeni pristupačnijim namirnicama, ali tajanstvena originalna receptura ostala je nedokučena.
Danas, Olivierova salata putuje svijetom pod različitim imenima – od ruske i francuske salate do makedonske i talijanske, ovisno o zemlji u kojoj se priprema. U mnogim dijelovima svijeta postala je neizostavan dio blagdanskog stola.
No, misterija i dalje ostaje: što točno čini pravu Olivierovu salatu? Rasprave o sastojcima i nazivima nisu rijetkost, a mnogi su zbunjeni razlikom između ruske i francuske varijante. Je li u njoj jabuke ili šunka? Jesu li ključni sastojci kapare ili jaja? Pitanja ostaju otvorena, ali jedno je sigurno – kroz svaku varijaciju osjeća se duh blagdana i slavlja, podsjećajući nas da su različiti okusi i tradicije ono što čini naš svijet bogatim i jedinstvenim.