Policija je jutros intervenirala kod Banovine. Prodavači iz Hrvojeve ulice stigli su pred Gradsku upravu prosvjedovati zbog premještanja štandova s krajem godine. Javno su htjeli objasniti zbog čega nisu zadovoljni, jednostavno ne žele otići s mjesta koje za njih, vele, znače egzistenciju.
Trebalo je nekoliko minuta da se dogode kaotične scene jer pred masu je izašao dogradonačelnik Bojan Ivošević.
No, počelo je ovako.
– Gradonačelnik Ivica Puljak i dogradonačelnik Bojan Ivošević obmanjuju javnost. Ljudima se prijetilo, licitacije koje su se dogodile su bile zapravo dovođenje pred gotov čin, vidjeli ste da su cifre enormne. Oni pričaju o zadovoljstvu, tu nema zadovoljstva – rekao je jedan od otprilike stotine njih koji su nastavak aktivnosti najavili i sutra prije sjednice Gradskog vijeća.
Hrvojeva ulica služi za političke poene, veli trgovac Edo Grgić.
– Preko pola ljudi neće dobiti nove lokacije niti nas one zanimaju – dodaje.
Zahtjeve je nadopunila Katija Glavina:
– Njih ne briga kako ćemo zaraditi za kruh. Žao mi je što nisam političar, ali nadam se da će nas vijećnici moći pogledati u oči i reći da nismo u pravu. Vidjet ćemo hoće li imati hrabrosti.
I dok su novinari slušali zahtjeve ljudi s Pazara, stigao je Ivošević pa se nakratko utihnulo, a onda krenulo s verbalnim napadima.
– Mi ćemo ti doći kucati na vrata”, “Lažeš, nemoj lagati”, “Kako te nije sram, neće ti to uspjeti”, dio je tek od izrečenog.
Smirenim tonom dogradonačelnik je uzvraćao na uzvike.
– Ako neki ljudi i imaju više štandova onda je to maksimalno dva. Nas zanima hoće li ljudi morati imati samo jedan štand? – rekao mu je jedan od prodavača.
– Da, štand od 3,2 metra – ubacio se Ivošević.
– Cijene su iz 1998. – dodao je.
– Ma koje? Alo? Pričaš gluposti. Dizali su nam cijenu. I mi smo opremu sami plaćali… – nastavilo se.
– Cijene su i dalje niže od nekog štanda 50 metara od Pazara – nije sustajao ni dogradonačelnik.
– Ti ljudi su otkupljivali štandove jer nisu mogli raditi… – i dalje.
– Eto, došli smo do rješenje. Recite medijima od koga…
– Pa jedan od drugoga.
– Jel to vama normalno? Tko je dao za pravo prodavati mjesto na crno?
– Mi smo dovedeni u tu situaciju. Ljudi su morali raditi, ali ne mogu raditi u dva kvadrata. Mi se borimo da to bude adekvatno.
– To nisu poslovni prostori nego isključivo prodaja na štandovima.
– Ali to nije adekvatno mjesto za poslovati…
– Pa slažem se s vama, to nikad i nije bio poslovni prostor. Tu je prodaja na malo. Tko želi imati poslovni prostor, nek uzme dućan.