Državni i gradski prostori po zakonu dobivaju se na natječaju, javne garaže koncesijom dolaze do odgovornih za “obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja”. Splitska priča s Brodarice dokazuje suprotno. U gradu u kojem svatko iole vjeran stranačkoj iskaznici reda rješenja za kaotičan nedostatak parkirališnih mjesta, postoji javna gradska garaža sa 125 mjesta kojom upravlja privatnik. I to na posve zanimljiv način – četiri godine ilegalno i uz dodatak da grad Split za taj isti sporan prostor plaća mjesečnu pričuvu nešto veću od 11 tisuća kuna.
Krenimo redom. Još u travnju 2013. godine Grad Split je, kojim je tada “vladao” socijaldemokrat Ivo Baldasar, zaželio treću etažu javne garaže Brodarica dati u koncesiju za najmanje 22 i pol tisuće kuna. Kriterij odabira napisan je u jednoj crti – onaj s najvišom naknadom za koncesiju je ujedno i novi koncesionar. Kad je već zbog gubitaka na lokaciji iz kombinacija ispala Hvidra, preteča Split Parkinga.
Nakon svih zakonskih procedura odlučeno je kako će u garažu, koja ima ulaz u ulici Mike Tripala, upravljati tvrtka “Acorus d.o.o.” iz Klisa. Od 2. kolovoza 2013. godine do istog dana četiri godine kasnije. Jedina se javila na gradski natječaj.
Skuteri, bicikli, skladište…
S jedne strane potpis Baldasara, s druge paraf Damira Bobana, vlasnika te firme s Klisa koji je više od jednog desetljeća radio na mjestu stručnog voditelja izgradnje u splitskoj gradskoj Službi, uz bok Damira Babića. U međuvremenu je osnovao “Acorus” koji već neko vrijeme usluge održavanja rampi i sustava naplate radi, zanimljivo, i za gradsku tvrtku Split Parking.
I ne bi priča dospjela u rubriku “vjerovali ili ne” da od tog 2. kolovoza 2017. godine do prije nekoliko dana privatna tvrtka nije bez produženja koncesije i dalje upravljala tom garažom i ubirala zaradu. Čak i prenamijenila garažu u turistički parking, kako je taj prostor oglašavan na internetu.
– Parking se naplaćivao 15 eura po danu, a za više od tri dana na parkingu bio je po 10 eura. Suprotno odredbama koncesijskog ugovora, naravno, a čak se nudio i “parking za utakmicu” – pred ulazom u garažu dočekao nas je Siniša Jonjić, višegodišnji član vijeća Gradskog kotara Lovret i predstavnik suvlasnika u cijelom objektu na Brodarici koji službeno slovi kao “stambeno poslovni objekt”.
– U prostoru garaže čak su se i nudili najmovi skutera i bicikli, a određeni dio prostora se koristio i kao skladište opreme za restoran, vrtne garniture i nekoliko platnenih suncobrana. Sve je to bilo dio vanjske terase restorana koncesionara – dodaje Jonjić i dio s “turističkim parkingom” i “parkingom za utakmicu” prisnažuje fotografijama s terena.
“Zahvaljujem koncesionaru”
Krajem ožujka 2016. godine Grad je osnovao tvrtku Split Parking kako bi se “parkirališna mjesta u Splitu spojila u jedinstvenu cjelinu” pa je bizarno da taj gradski komunalni “parking uređivač”, koji je tada imao nešto više od godinu dana od rođenja, nije “ušao” u tu javnu garažu.
Iz Grada Splita sve opravdavaju “ponajprije zbog neriješenih odnosa suvlasnika i podizanjem nekoliko kaznenih prijava, financijskih pitanja te funkcioniranja zajedničkog-operativnog sustava za objekt u cijelosti”.
Nova splitska gradska uprava, koja je u Banovinu stigla prije stotinjak i kusur dana, kaže kako četverogodišnje bezvlašće “financijski nije bilo štetno za grad”. Pred kamerama je tako govorio dogradonačelnik Bojan Ivošević. Grad koji je svo to vrijeme, primjerice, nastavljao s plaćanjem pričuve. Točno tjedan dana kasnije Ivošević je ponovno odgovarao na naše pitanje o “Brodarici”.
– Prostor je vraćen u posjed Grada bez ikakvog otpora koncesionara i ja mu na tomu zahvaljujem – započeo je.
– Garaža je u dobrom stanju, ali cijeli poslovni objekt ima nedostataka zbog čega je ne možemo pustiti u javnu upotrebu i biti odgovorni za moguću štetu. Razmišljamo da garažu stavimo u neku komercijalnu naplatu nakon što se ishodi sve tehničko što treba, a drugo je da možda, s obzirom da je vrlo nezgodna za javno korištenje, procijenimo njezinu vrijednosti i da gradski vijećnici odluče o njezinoj prodaji – podvukao je Ivošević.
“K’o i lani”
Nekoliko minuta nakon tog “novinarskog sastanka s vlasti” u Banovini uputili smo se na treći kat ispod zemlje. Dočekao nas je, kao i ranije, čovjek koji bi reagirao na svaku škripu automobilskih guma.
– Možemo li se ovdje parkirati? – pristojno smo pitali.
– Bez problema – odmah je uzvratio naočit muškarac, u pedesetima.
– Besplatno je? – dodatno zapitkivamo.
– Koliko ćete se zadržati? – govori nam.
– Sat vremena otprilike.
– Onda parkirajte – zaključio je kratak razgovor muškarac koji se vratio u kućicu od nekoliko kvadrata na kojoj i dalje stoji ime privatnika iz Klisa. Nekoliko motora stajalo je i s lijeve strane te naplatne kućice, a natpisi za parking i dalje su bili na ulazu u garažu, čak i na prometnici koja vodi do tog ulaza.
Dakle, sve i dalje izgleda “k’o i lani”, kako kažu stihovi poznatog dalmatinskog pjevača iako je, kako smo u dva navrata čuli od strane gradskih otaca, “prostor vraćen u posjed Grada”.
“Ivošević je odgovoran”
Situaciju u garaži smo pokušali razjasniti i s Damirom Bobanom, ali nije bio razgovorljiv.
– Za sve informacije o garaži obratite se gradu Splitu, možete i direktno Bojanu Ivoševiću, on je odgovoran. Ja nemam mogućnosti više davati te informacije – rekao nam je u telefonskom razgovoru.
Bivši šute, novi odgađaju
O spornom prostor naš prvi sugovornik, jedno vrijeme i kao čelnik Gradskog kotara Lovret, tražio je sastanak u Gradu. O mogućim financijskim štetama i drugim ilegalnim radnjama želio je na sastanku razgovarati s bivšim čelništvom Splita, ali i novim “vladarima”. Na protokolirane zamolbe prošli nisu odgovarali, a ništa više sreće nije bilo ni s novima. Nakon pisanja gradonačelniku Ivici Puljku i dogradonačelniku Bojanu Ivoševiću na službeni susret pozvala ga je tajnica drugog dogradonačelnika Antonia Kuzmanića. Susret je otkazan dva dana prije održavanja.
Treba kazati i kako je vijeće tog kotara i prije isteka koncesije, 25. srpnja 2017. godine, izrazilo protivljenje mogućem produžetku tog ugovora “dok se ne sanira protupožarna i ostala oprema u objektu”.
Kazna do milijun kuna
Zakonom o koncesiji za slučajeve kada se obavlja “djelatnost za koju je potrebna koncesija bez dane koncesije” propisuje novčane kazne od 10 tisuća pa do milijun kuna za pravne osobe, a isto toliko kažnjava se situacija kada se “u izvršavanju ugovora o koncesiji obavlja djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji”.
Koncesionar koji to četiri godine već nije i Grad koji “mišiće” ne trenira zauzimanjem svoga? Posljedice koje se vide golim okom kad sustav zakaže.