Sudjelovanje u Erasmus projektima
nije novost u Obrtničkoj školi u Splitu. Ovoga puta jedanaest učenica (4
frizerke, 4 kozmetičarke i 3 modne tehničarke) u pratnji dviju nastavnica
otputovale su u Finsku kako bi sudjelovale u projektu Unapređenje stručnih kompetencija putem iskustva u Finskoj-IMPRO FIN.
Cilj
projekta bio je povećanje stručnih kompetencija u internacionalnom okruženju i
različitim kulturama, upoznavanje finskog strukovnog obrazovanja, finske
kulture i načina života općenito. Projekt je financiran od EU (u iznosu od:
30.021,00 EUR), a u Republici Hrvatskoj provodi ga Agencija za mobilnost i
programe Europske unije (AMPEU).
Škola domaćin bila je Omnia iz Espooa. Učenice su dva tjedna
pohađale nastavu u školi, a vikendima su bili predviđeni posjeti nacionalnom
parku Nuksio, tvornici čokolade Fazer, utvrdi Suomelinna i naravno
znamenitostima Helsinkija.
Škola Omnia je strukovna srednjoškolska ustanova u kojoj se
mogu steći 22 različite strukovne
kvalifikacije iz područja kulture, prirodnih znanosti, turizma, osobnih usluga,
tehnologije, komunikacija, transporta i društvenih znanosti.
Omnia ima školske radionice opremljene najnovijim
tehnologijama otvorene za vanjske usluge u kojima učenici provode stručnu
praksu, a koje posluju na poduzetničkom principu. Stručna praksa naših učenika
provodila se u školskim praktikumima i priznata im je u fond sati obvezne
praktične nastave u RH uz korištenje ECVET-a
i Europass Mobility dokumenta.
Školovanje u Omniji
je besplatno za sve polaznike uključujući i one koji nemaju finsko
državljanstvo. Međutim oni moraju dokazati da imaju dovoljno novca (5 000 eura)
kako bi sebi mogli plaćati troškove stanovanja i hrane.
Obrazovanje je fokusirano na individualnosti svakog
pojedinog učenika, što bi značilo da se svakom učeniku izradi njegov osobni
plan koji prepoznaje prethodne stečene kompentencije i znanja. Učenik napreduje
svojim vlastitim tempom i odgovoran je za svoj uspjeh. Osim u školi učenici se
obrazuju u radnim organizacijama. Često se na nastavi mogu vidjeti osobe od 18
do nekih 60-ak godina, jer u Finskoj jako potiču cjeloživotno učenje. Nastava
se odvija bez zvona, a svatko ima pravo na besplatni ručak (topli obrok,
uključujući salatu, mlijeko i kruh – što je naznačeno u državnom kurikulumu) u
školi .
Cijeli finski sustav obrazovanja je besplatan
Finci kažu da nema „slijepe ulice“ u obrazovanju. Svaka
osoba se može ponovo vratiti „u klupe“, a to joj i sustav omogućava. Cijeli
finski sustav obrazovanja je besplatan za sve, od vrtića do fakulteta, a to
uključuje i osobe koji nemaju finsko državljanstvo. Obrazovanje će platiti
jedino oni koji žele imati fakultetsku diplomu istog stupnja iz dva različita
područja, a iznos se kreće od 60 do 500 eura.
Finci izdvajaju značajan iznos za obrazovanje (uspoređujući
s Hrvatskom) i jako su ponosni na svoje učitelje. Oni uče svoju djecu da budu
nezavisni u svom razmišljanju, učenju i istraživanju. Odnosi između učitelja i
učenika su prijateljski, a motivacija se temelji češće na poticanju nego na
kažnjavanju. Atmosfera u razredima je
opuštajuća, a učenici i nastavnici se oslovljavaju s imenima. Jedna od posebnih
snaga finskih škola je način na koji škole podržavaju učenike koji se bore s
poteškoćama u učenju ili im je potrebna druga vrsta pomoći.
Svakako su na vrijeme prepoznali da u modernom svijetu,
dobro obrazovana populacija predstavlja bitan čimbenik za državni uspjeh. „U
obrazovanju počiva sigurnost za malenu naciju kao što je to Finska“ – kazao je
J. V. Snellman (1806 – 1881), filozof, novinar i političar koji je odigrao
značajnu ulogu u finskom obrazovanju.
Evo kako se Finska dojmila učenicama Obrtničke
škole:
– Prije nego smo otputovali u Finsku bojali smo se da će nas
tamo dočekati mrak i velika hladnoća, no iznenadili smo se. Noć zaista padne
rano, ali uz jaku osvjetljenost ulica i bijeli snijeg predrasuda koju smo imali
ubrzo je promijenjena. Nebo tijekom noći je svijetlo, ako je oblačno, tako da
zaista nema mraka kojeg smo očekivali. Hladnoća je nešto na što smo se
prilagodili dobrom odjećom i obućom, tako da nakon prvog dana nismo komentirali
vremenske (ne)prilike.
Javni prijevoz nas je oduševio zato što smo ubrzo shvatili
da su nam lako dostupna sva mjesta koja smo željeli posjetiti uz pomoć njihove
aplikacije (HSL). Ljudi u javnom prijevozu su tihi i nikad vas neće uključiti u
svoj razgovor, ali ako bilo koga zaustavite na ulici i pitate za pomoć u
snalaženju rado će vam odgovoriti na engleskom.
Još jedan segment javnog života nam se svidio, a to su
knjižnice koje su besplatne za sve. U knjižnicama, osim što možete posuditi
knjige ili surfati na Internetu, možete nešto sašiti ili snimiti pjesmu,
isprintati nešto na 3D printeru, urediti video, iznajmiti izolirani prostor za
učenje u kojem vas nitko neće ometati i još mnogo toga.
Vjerovali ili ne suvenirnice s klasičnim suvenirima jako smo teško pronašli, postoji ih tek
nekoliko, a razlog zbog kojeg je to tako shvatili smo malo kasnije. Finci su
jako ponosni na svoj dizajn, i ako želite „pravi“ suvenir iz Finske kupit ćete
haljinu ili torbu od Marimeka, šalicu ili vazu od Iittale ili Arabije, kućna
pomagala Fiskars, nešto za dom od Kauniste i sl. Naravno da za ovakve suvenire
treba izdvojiti nešto više novaca, za što mi ovaj put nismo bili spremni.
Šesnaest dana je proteklo za čas, a kada smo se vratile u
Split pitale smo se jesmo li sanjale da smo bile u Finskoj ili je to bila
stvarnost koja je sličila na divan san. – kazale su