Dina Levačić prije dvije godine plivala je od Trogira do
Splita za udrugu Anđeli, a prošle
godine od Omiša do Splita za udrugu Moje
dijete. Na blagdan sv. Duje ove godine humanitarni maraton pliva za centar
za rehabilitaciju Mir:
Centar za rehabilitaciju Mir je ustanova koja brine o oko 80
odraslih korisnika od kojih su neki na trajnom smještaju, neki na dnevnom boravku,
a neki žive i u inkluziji u Kaštelima i Solinu. U centru se također provodi i
rana intervencija za djecu. Neke od mnogobrojnih aktivnosti u centru su likovna
radionica, glazbena radionica, sportske aktivnosti i još mnogo toga.
I ovoj kao i mnogim takvim
ustanovama, nedostaje financijskih sredstava da bi se program provodio još
kvalitetnije i prikupljanje tih sredstava je primarni cilj ove humanitarne
akcije. Ali uz to, možda još važnije
je podizanje svijesti o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s inavaliditetom,
jer se o tome ne priča dovoljno i postoji mnogo problema i prepreka s kojima se
oni susreću u svakodnevnom životu.
Kako je došlo do
ideje plivanja humanitarnih maratona?
Bio je to spoj moje strasti prema plivanju i mog budućeg
zanimanja (edukacijska-rehabilitacija). Smatrala sam da bi bilo šteta ne
učiniti nešto kada mogu i to za one kojima je najpotrebnije.
Kako se odlučuješ za
koje udruge ćeš plivati?
Nema neke magične formule. Prve godine je bilo više na
osnovu poznanstva s obzirom da je bilo prvi put i nismo još znali kako i što.
Iduće dvije godine gledali smo tko možda nije toliko eksponiran, a treba mu pomoć,
ne samo financijska već i da ljudi saznaju da postoje i što sve rade. Tako sam
se ove godine odlučila za centar za rehabilitaciju ˝Mir˝.
Zašto baš na sv.
Duju?
Tu je odgovor dosta jednostavan. Želja mi je da moja poruka
dođe do što više ljudi, a mislim da je taj dan idealan za tako nešto.
Kako je došlo do
ideje za ovogodinji “đir” od Solina do Splita?
S obzirom da sam proteklih godina plivala od Trogira i Omiša
ovo je bio nekakav logičan slijed, a nije ni odmogla činjenica što živim u
Mravincima koji spadaju pod grad Solin.
Je li te strah dijela
koji ćeš plivati u rijeci Jadro (zbog hladnoće)?
To je jako kratak dio i na samom početku je, a i u
poslijednje vrijeme je jako toplo tako da nema razloga za strah.
Kakve su reakcije
članova udruga na tvoje dosadašnje pothvate? Posvećuje li im javnost zbog toga
više pozornosti?
Reakcije samih članova udruga su svakako pozitivne, oni su
jako sretni što se netko sjetio baš njih i jako puno im znači, ne samo
financijska pomoć već i promidžba. Nažalost ne mogu reći da je interes javnosti
značajnije porastao za ovu populaciju nakon humanitarnih akcija.
Kakva bi se ruta
mogla očekivati sljedeće godine? Imaš li već neku ideju?
Iskreno, trenutno nemam nikakvu ideju, ali ne sumnjam da ću
nešto smisliti do iduće godine.
Služi li ti ovaj
maraton kao svojevrsna priprema za nadolazeću maratonsku sezonu?
Ovo preplivavanje je svakako svojevrsna provjera da vidim
jesam li na pravom putu u pripremama za nadolazeće izazove.