Ako Zagreb ima „diva iz predgrađa“, zaprešićki Inter, onda
se Split isto može pohvaliti da ima jednog u začetku. Naime, u predgrađu
Splita, točnije na TTTS-u, a i Strožancu, smjestila se škola nogometa Union.
Union je osim po rezultatima koje je postigao u kratko vrijeme postajanja
specifičan u još jednoj stvari. Male nogometaše treniraju dvije ikone HNL i
hrvatskog nogometa, dva brata, Jurica i
Luka Vučko. Jedan i drugi započeli
su karijeru u Hajduku, a put u daljnjoj karijeri odveo ih je na suprotne
strane. Stariji, Jurica, nakon Hajduka veliki dio karijere proveo je u
Španjolskoj, za koju kaže da mu je obilježila daljnji život. Luka je nedavno
prekinuo karijeru u trećeligašu Omišu, gdje je bio i pomoćni trener, a u
karijeri je, osim u Hrvatskoj, igrao u Turskoj, Rusiji, SAD-u .
U trenutku dolaska na teren nogometne škole Union zatekli
smo Luku okruženog djecom na treningu, dok je Jurica upravo završio s
generacijom koju vodi te nam susretljivo ispričao najzanimljivije detalje
igračke i trenerske karijere, kao i ono što mu zapravo rad s djecom znači.
– Nakon završetka igračke karijere i upisivanja trenerske
akademije počeo sam trenersku karijeru u školi nogometa Spinut. Nakon toga
zajedno s Harijem Vukasom preuzeo
sam kadete Hajduka, generaciju 94./95. S tim kadetima je bilo jako dobro, jako
uspješno. Nakon toga s Igorom Tudorom u
seniorima Hajduka i PAOK-a, da bi sad nakon toga perioda gdje sam doživio
svašta našao se najviše u radu s djecom. – započinje Jurica Vučko.
Bogata karijera i
stečeno znanje koje želi prenijeti na male nogometaše
Osnovna ideja mu je prenijeti svo stečeno znanje kroz godine
igranja i treniranja na Unionove
mališane.
– Na djecu želim prenijeti ono što su mene ranije treneri
naučili dok sam ja bio u Hajduka. Ja sam u Hajduka bio od sedme godine i imao
sam vrhunske trenere koji su me stvarno puno stvari naučili. Sada je totalno
drugačije vrijeme i pokušavam te neke stvari od prije, što je jako teško jer
živimo u sadašnjem vremenu, ali te neke zakonitosti nogometa i odgoj prenijeti
na djecu. Tu su svakako i odnos prema suigračima, odnos prema treneru, odnos
prema treningu i normalno neke stvari iz nogometa s kojima sam se susreo
tijekom karijere. To su neki osnovni ciljevi. – kazuje nam Jurica.
Jurica uvijek kaže da je imao sreću da je veći dio karijere
proveo u Španjolskoj, te je bio dio njihove nogometne revolucije. Danas Jurica
Vučko želi i na svoje „učenike“ prenijeti znanje i iskustvo iz Španjolske.
– Nakon Hajduka proveo sam sedam godina u Španjolskoj. Znači
kad kažem Španjolska i dan danas mislim da je to najbolja nogometna liga i da
tu igraju najbolji igrači na svijetu.
Tako da sam bio tamo prisutan u toj njihovoj nogometnoj revoluciji 2000.
– ih godina i tom načinu selekcije. Znači oni nogomet baziraju na igri, na dodavanju,
na znanju, ne na nabijačini ili samo rezultatu. Na kraju krajeva ta igra i
pravilan razvoj djece će ti dati rezultat, a uvijek sam uvjeren da će ekipa
koja „igra“ od deset utakmica dobiti u osam, dok ćemo mi svi ovdje
veličati onaj jedan koji dobije ekipa
koja nabija. – govori nam.
O životu u Španjolskoj kaže: „Evo sad i Plete(Stipe Pletikosa) tu dolazi pa kaže da
mu je pola godine u Španjolskoj otvorilo oči. To je jedna zemlja koja ima
kulturu sporta, gdje sport nije tragedija, gdje se igra za publiku. Mislim to
su najbolje godine mog života. Uvijek mi je drago pričati o tome i recimo da
sam taj stil španjolski pokupio i u daljnjem životu.“
Jurica Vučko u Španjolskoj je igrao za Salamancu, Ejido i
Alaves s kojim je igrao finale Kupa Uefa (danas Europska liga) protiv
Liverpoola. Za reprezentaciju je nastupio 4 puta.
– Najveći trenutak karijere je, što se tiče Hajduka,
osvajanje kupa 2000. godine kada sam dao i dva gola u finalu. Što se tiče
Španjolske nakon prve godine smo igrali finale Kupa Uefa-e protiv Liverpoola.
Danas kad se sjetim i gledam te utakmice shvatim da nisam ni bio svjestan gdje
sam bio. Ono, bili smo na krovu Europe. – prepričava nam.
Stariji Vučko se može pohvaliti i vođenjem jedne od
najtalentiranijih generacija Hajduka u novije vrijeme 94./95. iz koje još
uvijek većina igrača živi od nogometa, a neki su svoje mjesto našli i u ligama
petice poput Marija Pašalića u Milanu.
– To je jedna od lijepih priča rada u omladinskoj školi
Hajduka. To 94./95. godište gdje smo Hari i ja radili s njima 4 godine. Bilo je
odlične igre, bilo je rezultata i igrača koji su se razvili sad da ne nabrajam
da koga ne bih zaboravio, ali svi oni znaju tko su. Mislim da se 90 posto njih
i danas bavi nogometom, imamo ih po klubovima Hrvatske i Europe. Mislim da je
to generacija koja možda da je Hajduk bio u boljoj financijskoj situaciji,
danas bi ih gledali sve na Poljudu. Takva je situacija bila, stvarno teška gdje
je klub morao prodavati igrače koji vrijede puno više za puno manji novac. –
ispričao nam je.
U trenerskoj karijeri bio je pomoćnik, s Harijem Vukasom, Igoru Tudoru u prvoj momčadi Hajduka gdje su
osvojili zadnji Hajdukov trofej, Hrvatski kup 2012. godine, a usudimo se kazati
da je i Hajduk pod njihovim vodstvom igrao najbolji nogomet u posljednjih
nekoliko godina. Poslije toga imali su i epizodu u grčkom PAOK-u .
– Bilo je tu dobrih i loših utakmica. Od lošijih oni derbiji
gdje bi gubili u posljednjim minutama, uvijek smo bili na korak za ući u
Europsku ligu. Mislim stvarno jedno ogromno iskustvo i lijepe godine s Igorom i
Harijem. Puno smo naučili jedan od drugog i trećeg, i dan danas smo u dobrim
odnosima bez obzira što nismo više skupa. – govori nam.
Danas je u Unionu i prenosi na djecu sve stečeno znanje u
godinama igranja i trenerskog rada.
– Od ove godine sam krenuo tu sad s njima. Ja i Igor više
nismo nastavili našu suradnju. Pričali smo kao dva velika prijatelja što i
jesmo. Znate kakvi su ljudi ovdje pa pitaju što ste se posvađali,a mi normalno
pijemo kavu, pričamo i zezamo se. Ne može prijateljstvo od 30 godina nešto
prekinuti. Tako nakon prestanka rada sa seniorima došao sam na poziv brata,
koji se već ranije uključio u rad škole Union. Njihov projekt me zaintrigirao i
mislim da me taj rad s djecom ispunjava jer je dugoročan i možeš puno više
dati. Treniranje seniora je nešto više, ali to je jedan posao koji je jako
stresan i koji jako crpi. Ja Igoru uvijek kažem da je deset godina rada s
djecom, kao naše dvije ili tri godine rada sa seniorima. Klub se širi jako
dobro. Tri su cilja i ključne stvari kojima se vodimo. Znači razvoj djece na
svim nivoima, stil igre znači nema nabijanja, pokušava se razvijati svako
dijete bez obzira na talent. Treća stavka je rezultat koja bi čak po mom
mišljenju trebala biti i posljednja, jer to je prerano očekivati od djece
visoke rezultate i stavljati im taj pritisak. Djeca sa 8,9 godina ne bi trebala
imati traume rezultata i pritisak osvajanja nekog turnira, samo ću još dodati
da su se prije prve utakmice igrale tek s 11 godina. – zaključio je Jurica
Vučko.
Luka Vučko od početka
djeluje u školi nogometa Union
Od početaka dok je škola nogometa Union djelovala samo u
Strožancu njen rad pratio je i pomagao Luka Vučko.
– Sve je počelo u Podstrani na terenima Uniona i onda eto ja
kako sam bližio tom kraju, tj. osjećao da to igranje nije više nešto što me
privlači priključio sam se tom projektu. – započinje Luka.
– Mi stvarno radimo jedan dobar posao, ne želim biti
skroman. Mislim da imamo dobar broj djece, tj. dobar broj kvalitetne djece. Mi
kao škola želimo razvijati jedan stil igre koji nema veze s nabijanjem. Želimo
razvijati djecu što je prirodan put i da jedno dijete kada sutra ode u drugi
klub za njega znaju da je radio kod nas. Znači radimo na prepoznatljivosti
korak po korak. Vidit ćemo sve, imamo dobre planove i hoćemo li uspjeti sve
realizirati. Za sada smo zadovoljni s ovim kako je. – govori nam.
Luka je kao i stariji brat imao bogatu igračku karijeru.
– Prošao sam dosta toga, od Hajduka, Rijeke i Istre u HNL-u
do Rusije, Turske, Poljske i kratko Mađarske i Amerike. Lijepo je postati
nogometni profesionalac i živjeti od nogometa te nosim samo dobra iskustva
vezana za igračku karijeru. Osim u Hajduku, najbolje mi je bilo u Turskoj. To
je zemlja gdje ljudi žive 0-24 nogomet i gdje su igrači mali bogovi. Stadionu
su svaku utakmicu puni, cijene te navijači, atmosfera kada igraš protiv
njihovih velikana Galatasaraya, Besiktasa, Fenerbahçe, to je nešto ne
zaboravno. Nosim stvarno prekrasne uspomene iz Turske.
Pamtim i osvajanje posljednje titule prvaka s Hajdukom,
derbi u Zagrebu kad je Niko Kranjčar prvi put nastupio za Hajduk u Maksimiru i
tako te neke lijepe stvari. – prepričava nam.
Karijeru je završio nedavno u Omišu gdje je bio igrač i
pomoćni trener Mirku Grabovcu.
– Zadnjih godinu dana sam igrao u Omišu, ali više sam radio
kao pomoćni trener Mirku Grabovcu, o kojem imam fenomenalno mišljenje kao o
treneru i čovjeku. Jednostavno sam položio B licencu na HNS-ovoj akademiji, sad
ću polagati i A te me ispunjava rad s djecom. Imam stvarno sreću da radim s
odličnom 2006. generacijom ovdje u Unionu. Imamo ekipu koja je stvarno odlična
i mislim da je s djecom bolji osjećaj radi i više me privlači nego raditi sa
seniorima. – zaključio je mlađi Vučko.
Škola nogometa koja
parira i poznatijim omladinskim školama
Union djeluje u radu s djecom od 2014. godine, a tijekom
dvije godine došli su do brojke od 330 djece. Osim što veliku ulogu imaju i
brojne mlade obitelji koje su se naselile u predgrađu Splita, veliki obol toj
brojci daje i kvalitetan rad s djecom na terenima u Strožancu i TTTS-u. Djeca u
ovoj školi prije svega uče igrati nogomet, a tek onda postizati i osvajati
turnire i lige. Ova filozofija, prethodno napisana u tekstu, donijela je klubu
brojne rezultate. Tako su mališani Uniona osvajali brojne međunarodne i lokalne
turnire, a na skoro svakom turniru sudjeluju u završnicama. Generacija 2006.
koju vodi Luka Vučko do prošle subote djelila je prvo mjesto s Hajdukom sa 7
pobjeda u isto toliko utakmica, ali je nažalost nakon poraza od Hajduka u
subotu ostala na drugom mjestu.
Školu čine brojna druga trenerska imena tako nam je direktor
škole Luka Ćelić naveo Sašu Javorčića, Marka Jurića, Tonija
Pašalića (brat Marija Pašalića), Hrvoja
Šibenika(za kojeg nam Jurica kaže da je trenersko otkriće), Anamarija Kalamiza (najbolja
nogometašica u Hrvatskoj), Jadran
Kirijevski ,brojna imena s kineziološkog fakulteta i Milenko Bikić koji je trener vratara.
– Kroz ove dvije godine veliku pomoć pružila nam je općina
Podstrana na čelu s načelnikom Mladenom
Bartulović i udruga Podstrana, tj. Ante
Polić predsjednik udruge i Ante
Milković tajnik udruge u vidu opreme i prateće infrastrukture. Kroz svo ovo
vijeme oni nas najviše pomažu, a ima i dosta ljudi koji nas pomažu jer vide u
nama zdrav projekt. Trenira se svaki dan i cilj nam je razviti klub korak po
korak. Najmlađe godište je 2012. dok je najstarije 2002. Redovito na turnirima
pariramo poznatijim klubovima, a u ligi se borimo za vrh s Hajdukom, Splitom i
Adriaticom. – kaže nam Ćelić.
Otkrio nam je kako klub u dogledno vrijeme planira pokrenuti
i ženski klub s obzirom na to da u klubu trenira i 8 djevojčica koje nastupaju
za ŽNK Split, a ima upita od drugih djevojčica. Također je naveo da u skorije
vrijeme žele imati i seniorsku ekipu što zbog propozicija natjecanja u višem
rangu s djecom, a i zbog kvalitete djece kojom škola raspolaže. Škola nogometa
Union je u kratko vrijeme postigla velike rezultate, a mislimo da će u dogledno
vrijeme ovakvim sustavnim i ispravnim radom postati nositelj kvalitete rada u
omladinskim kategorijama. Otkrili su nam
da je to prepoznala i jedna od najvećih tvrtki sportske opreme Nike s kojom
imaju sponzorski ugovor.