Klapa Basca iz Baške Vode započela je kao
muška 2010. godine, a kao mješovita djeluje od 2013. godine, a čine je jedno
šaroliko društvo; vatrogasac, ribar, ravnatelj škole i dva studenta. Naizgled
nepovezani ljudi i nepovezane priče, ali kad počnu pjevati to je sasvim neka
druga dimenzija. Članovi klape Basca su: Igor Kralj – tenor, Matko Granić – bariton,
Ante Kovačević i Frane Divić – basovi, a mi smo razgovarali s Ivanom Kovačević,
studenticom treće godine flaute na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koja u klapi
pjeva prvi glas, alt. Za DalmacijaNews predstavila je svoju klapu, kazala kako
funkcioniraju te što za njih znači klapsko pjevanje…
– Od samog početka dobro funkcioniramo,
akord u klapi je najbitniji jer se stvori jedna fuzija koja na početku ili
klikne ili ne klikne, a mi smo kliknuli. Koliko nam je lijepo u tom glazbenom
dijelu tako nam je lijepo i u društvenom smislu jer se svi međusobno dobro
slažemo i prije svega smo prijatelji. Klapsko pjevanje ima jednu posebnu
duhovnu dimenziju. Samim udahom mi se razumijemo, ne trebamo se ni gledati. Već
možemo naslutiti tko što misli te što će se otpjevati – kaže nam Ivana.
Ivana je zaljubljenica u klapu i klapsko
pjevanje jer je zapravo cijeli svoj život okružena tim načinom pjevanja, htjela
ili ne htjela, to je ušlo u nju te postalo dio njezinog glazbenog jezika.
– Kako sam iz Omiša, cijeli život sam
okružena klapama. Klapa čini veliki dio mene, pa je početak pjevanja došao
sasvim prirodno. Također mješoviti akord sa ženom koja pjeva dionicu tenora,
tj. alta na prvom glasu zna zazvučati veoma moćno i masno, više “muški” nego
“ženski”. To se nama sve nekako poklopilo i mislim da smo uspjeli ispoljiti
neki svoj glazbeni stil kroz razne interpretacije, ako o stilu u klapskom
pjevanju kao glazbenom pojmu uopće možemo pričati – kaže nam.
Pri skopu Festivala dalmatinskih klapa Omiš
održava se i Večer mješovite klape, ali u Komiži gdje klapa Basca svakog ljeta
nastupa. Ovoj veseloj ekipi nikada nije bilo do nagrada, njihov cilj je
zabaviti se, upoznavati ljude i ostale klape. No, nagrađivani su više puta, i
to prvim mjestima.
– Iskreno, nikada nam motivacija nije bila
osvajanje nagrada, no naravno da smo ponosni i sretni kad koju i osvojimo. Kad
me već pitate koja bi nam bila najdraža, mislim da bi se svi složili za onu iz
2014., s 48. Festivala, naših samih početaka.
Tu večer došli smo kao potpuni anonimusi, nastupali prvi od desetak
klapa te na kraju i pobijedili. Kako puno volimo druženja i pjesmu, žao nam je
što nema više nekakvih projekata kroz koje bi “klapaši” surađivali, da se te zajedničke strasti spoje – kaže
nam skromno
Klapsko pjevanje, ono izvorno, nestaje?
Na pitanje o današnjim klapama uz
instrumentalnu pratnju nije baš puno komentirala, no činjenica jest da se klapa
u svom prvotnom obliku polagano zaboravlja.
– Prije par godina klapsko pjevanje
stavljeno je na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. I to
ono izvorno, a cappella. Iako nemam ništa protiv “modernih” klapa, žao mi je
što se njihovom prevelikom popularizacijom možebitno zapostavlja, a bojim se i
zaboravlja, klapa u njenom prvotnom obliku.
Klapa Basca je najaktivnija ljeti, ali i u
božićno vrijeme. U skorije vrijeme želja im je nešto i snimiti.
– Kod nas je uvijek, pa i trenutno, sve “laganini”. Naravno da radimo i da se
družimo, ali ništa na silu, sve prema željama, prilikama i mogućnostima. Često
se dogodi da nas nakon koncerta upitaju imamo li u prodaji CD, što nam se u
početku, s obzirom da smo kao klapa mladi, činilo smiješno, no u zadnje vrijeme
intenzivnije razmišljamo o tome. U biti, bilo bi nam žao ne ostaviti nekakav
materijalni trag rada i ljubavi. Također, uz snimanje, želja nam je i
eventualnim nastupima diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu, upoznati što više
ljudi s klapskim pjevanjem – zaključila je Ivana.