Hrvatska gorska služba spašavanja dobrovoljna je, volonterska, stručna i humanitarna služba koja u Hrvatskoj djeluje od 1950. godine, prvenstveno kao servis planinarske organizacije. Šest godina nakon toga osnovane su stanice Samobor i Split, ali ne više u formi ekipe nego u formi specijaliziranih samostalnih organizacijskih oblika.
Splitska stanica HGSS-a ima 89 spašavatelja i 150 vanjskih suradnika. U 2015. godini su odradili 12.000 radnih sati, imali su 71 akciju spašavanja i intervencija, 42 dežurstva, 39 tečajeva i 42 vježbe, a u šezdeset godina postojanja izveli su više od 2000 akcija i spasili jednak broj ljudskih života.
– Mogli bismo slobodno reći da smo u 60 godina spasili jedno omanje dalmatinsko mjesto. Trajemo 60 godina, ali ovo je tek početak i ne vjerujem da će se ova djelatnost ikada završiti jer je ljudi rade s radošću, iskreno dajući i primajući ljepotu života koja se očituje u spašavanju nečijeg života – kazao je Frane Bebić, pročelnik HGSS-a Split.
Ističe kako je ponosan na sve što su učinili, ali naglašava kako iza svega stoji jako puno rada, ne samo u akcijama spašavanja nego i na usavršavanju, podizanju kompetencija, vježbama i prevenciji nesreća. Izdali su više od 20 planinarskih karata, napravili petnaestak planinarskih skloništa, rade obuke i prevencije, od vrtića preko škola, do planinarskih i alpinističkih škola.
– Naši ljudi iz GSS-a su vrhunski instruktori penjanja, speleologije i kao takvi su primljeni da prenose znanje i sprječavaju da se nesreće događaju u budućnosti. Sve radimo volonterski i svi se čude, ali to je radost života i mislim da ni jedan novac ne može nadomjestiti onu sreću koju mi osjećamo spašavajući ljudske živote, spašavajući ljude koje uopće ne poznajemo – dodaje Bebić.
Kako je sve počelo, 1956. godine u Splitu, prisjetio se 82-godišnji Joško Gerželj, prvi pročelnik splitske stanice GSS-a koji je u zadnjoj akciji bio prije šest godina.
– Takvi smo vam mi, inače dugo trajemo – našalio se Gerželj, koji se u doba osnivanja stanice bavio, kaže, uglavnom speleologijom, a tek ponešto alpinizmom.
Shvatio je da su nesreće na planinama teške, a da nema tko reagirati. Prisjeća se kako su cijelu grupu Čeha spašavali s omiške Dinare jer su se popeli u patikama i nisu se mogli spustiti. No, sve je počelo kada su dobili dojavu da je u Segetu Gornjem dijete upalo u jamu.
– Vatrogasci su mislili da je bezdanka. Kako smo mi imali špiljare, pomislili su da ćemo možda mi uspjeti spasiti dijete. Skupio sam na brzinu ekipu i otišli smo u Seget Gornji, spustili smo se u jamu, ali, nažalost, dijete je bilo mrtvo. Nadali smo se da je živ i zato smo krenuli, ali pad od 40 metara bio je koban. Nije nam bilo važno je li noć ili dan, u špilji je uvijek mrak – priča Gerželj.
Na samim počecima djelovanja iz svog su džepa plaćali vježbe i troškove akcija spašavanja, a situacija je krenula na bolje, tvrdi prvi pročelnik splitskog GSS-a, kada ih je policija počela voziti na teren.
Jedan od najpoznatijih splitskih GSS-ovaca zasigurno je Stipe Božić koji se prisjetio jedne od svojih prvih akcija.
– Spašavali smo troje djece na Kozjaku. Jedan se smrznuo, drugi je pao niz stijenu, a trećeg sam u zadnji čas spasio, on je visio na nekoj grani. Mi smo visoko motivirani, pokušavamo tu našu motivaciju prenijeti na druge, mlađe generacije i pokušavamo širiti kulturu spašavanja koju svi prepoznaju, ali nedovoljno. Ja sam alpinist i mi alpinisti smo napravili GSS jer nam nitko drugi osim alpinista ne može pomoći – rekao je Božić.
Iako ne mali broj akcija GSS-a završi s tragičnim posljedicama Petronije Tasić prisjetio se i njemu posebno drage akcije sa sretnim završetkom.
– Godinu 2012. svi su zapamtili po velikom snijegu. Dobili smo dojavu da se u jednoj zametenoj kući u Hercegovini dogodila velika sreća, rodila se djevojčica. Dobili smo dojavu kasno navečer, krenuli smo rano ujutro. Nitko od nas to nikada ranije nije radio, nikada nismo spašavali tako malu bebu, imala je nepunih 18 sati. Imali smo puno pitanja, kako utopliti tako malo dijete, kako ga transportirati preko planine. Bili smo presretni kada smo došli i vidjeli da je ne moramo vući na saonicama putem preko planine kojim smo došli. Na našu zamolbu skupili su se svi mještani s bagerima i napravio se prohodan put do graničnog prijelaza gdje je čekalo vozilo prve pomoći – ispričao je on.
Pročelnik HGSS-a, Vinko Prizmić, istaknuo je kako imamo vrhunske stručnjake, dijelom i zbog toga što je Splitsko-dalmatinska županija dosta zahtjevna jer ima planine, more, rijeke, špilje…
– Imamo vrhunske svjetske licence i predstavljamo uglednu članicu u svjetskoj asocijaciji. Uspjeli smo promijeniti zakone, prvi smo uveli helikoptere, prvi smo upozoravali na bujice, uvodili smo najviše svjetske standarde u Hrvatsku i to ćemo činiti u buduće. Ponosim se na prvih 60 godina i uvjeren sam da ćemo i u budućnosti biti uspješni te da ćemo s kolegama urediti sustav spašavanja u Hrvatskoj koji će se bazirati na onima koji to znaju raditi. Naša Hrvatska sve ima, ali to treba još bolje povezati i tada će sve biti uredu – uvjeren je Prizmić.
Ante Sanader, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, u 40 godina rada kao vatrogasac uspješno je surađivao s brojnim GSS-ovcima.
– Nažalost, često u društvu nismo prepoznati, ni GSS, ni vatrogasci, ali to je stalna borba za rad ovih organizacija. Ne treba stvarati paralelne službe i to nas muči. Stalno se izmišljaju neke nove službe, neke nove operativne snage. Ovu operativnu snagu kao što je GSS ne treba zanemarivati, a to se često događa. Dat ću svoj maksimalni doprinos i u Saboru da GSS i vatrogastvo budu nositelji i glavna operativna snaga u sustavu koji radimo – obećao je Sanader.
Podršku splitskim HGSS-ovcima, povodom šezdesetog rođendana, dali su župan Zlatko Ževrnja i gradonačelnik Ivo Baldasar koji je rekao da se nada da će se do kraja njegovog mandata uspjeti riješiti problem adekvatnih prostorija koji ih muči godinama.