Da je turizam (skoro) jedina “grana gospodarstva”
koja nas sve zajedno još drži blizu površine (pogotovo Dalmaciju, ali i cijeli
Jadran), neosporna je činjenica, kao i da izvrsni rezultati koje kao država
postižemo iz godine u godinu još uvijek imaju prostora za napredak. Ne čudi
stoga veliki broj novosagrađenih (ili renoviranih starina, zapravo je svejedno)
luksuznih obiteljskih kuća s bazenima za iznajmljivanje turistima ne samo na
obali i otocima. Nećemo sada spominjati Split ili Dubrovnik gdje i kakva šupa
na Mejašima, odnosno na Kantafigu izvrsno posluži u ljetnim mjesecima, razvoj
turizma vidi se i u zaleđu, no uvijek može bolje – a to bolje se odnosi
prvenstveno na povezivanje Dalmatinske zagore sa Splitom, odnosno svim mjestima
uz more. Jer, i “iza brda” se kriju kulturne, povijesne i prirodne
ljepote koje treba približiti gostima, gastronomske ne treba posebno niti
naglašavati…
U tom kontekstu Sinj ima što za pružiti, a nedavno
obilježavanje prve godine otvorenja Muzeja Sinjske alke dobar je bio povod za
obilazak suvremeno koncipiranog postava u prostorijama velebnog zdanja Viteškog
alkarskog društva. Doista, muzej ima što za ponuditi, ima se što vidjeti i
naučiti – od uvodnog filma preko povijesnog naoružanja (kubura, musketa,
sablji,…), odora, do povijesnog aspekta vojno turbulentnog područja Cetinske
krajine (posebno je interesantno vidjeti popise vojnog inventara i ljudstva te
civilne vlasti, stječe se dojam da je prije dva-tri stoljeća vladao potpuni red
o kojem današnje organizacije sličnog tipa mogu samo sanjati), do detalja oko
same viteške igre Alke. U prostoru je ukupno 12 skulptura alkarskih konja u
prirodnoj veličini, svi eksponati su originali.
Zanimljivo je i pravilo pogotka u alku nakon što već
odletjela iz svog ležišta, dakle nakon što je alkar pogodio “u ništa”
– ako kopljanici kojim čudom uspije ponovno u letu (i galopu dakako, jer ima
maksimalnih 13 sekundi za proći cijelo trkalište) kopljem (dugim tri metra i teškim
dva kilograma) pogoditi alku, kao “bonus” mu se dodaju tri punta, na
punte koje je uspio tako “nabosti”… Pojasnio nam je to pravilo
direktor Muzeja, Boris Filipović Grčić.
– Zabranjeno je namjerno oboriti alku kako bi se potom
pogodilo kopljem. No, to se još nikad u povijesti Alke nije dogodilo! Dapače,
ne prođe gotovo niti jedna Alka, s pripremama naravno, a da poneki alkar ne
završi s nekoliko punata, ali na glavi, jer ih pogodi odbijena alka…
Zanimljivostima koje govori Filipović Grčić tu nije kraj,
recimo najtrofejniji alkar u povijesti je rođeni – Bračanin! Nikola Cerinić se
koncem 19 stoljeća nastupajući na 30-ak alkarskih natjecanja, ovjenčao
slavodobitničkim plamencem čak 12 puta! To je mogao na temelju domicila, jer je
više od 20 godina neprekidno živio na području Sinja, no nakon njega su pravilo
promijenili, uz smiješak dodaje direktor muzeja.
– U ovih godinu dana od otvorenja kroz Muzej Sinjske alke je
prošlo 40 tisuća posjetitelja, a smatra da će ta brojka biti samo bolja u
budućnosti jer radimo na promociji cijelog područja Zagore i cetinskog kraja,
ne samo muzeja koji je impresivan. Imamo mogućnosti jahanja alkarskih konja,
gastronomije i raznih sportskih aktivnosti, a povezani smo s nekoliko hrvatskih
muzeja, od Vukovara do Krapine te skupa nastupamo i s Hrvatskom turističkom
zajednicom…
U muzeju, kojeg se isplati obići, ima i određenih
manjkavosti no radi se na tome. Nema naime slušalica s interaktivnim prijevodom
za strane turiste, a i sam direktor muzeja je ponosan na to da dobar dio od tih
40-ak tisuća posjetitelja “otpada” na strance. Dakle, najavio je
skoro opremanje muzeja upravo s takvim audio-pomagalima koji će posjetitelje
voditi i pratiti kroz muzejski postav na šest svjetskih jezika.
O Muzeju Cetinske krajine (trenutno se prostor obnavlja) te
Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju (jedna od najstarijih te
najvrjednijih zbirci u Hrvatskoj), brojnim obiteljskim gospodarstvima s domaćom
“spizom” u prekrasnim ambijentima, aktivnostima u prirodi –
kilometrima biciklističkih staza, jahanju konja, vožnje quadovima,
padobranstvu,… – govorila je Monika Vrgoč, direktorica Turističke zajednice
Sinj.
– Dalmatinska zagora je poželjna destinacija za sve turiste
iz Splita i gradova u priobalju koji se žele jednostavno distancirati i ovdje
uživati u jednodnevnim izletima punim događnja. Naravno, cilj nam je da naše
područje postane i primarna destinacija, na tome radimo i s kolegama iz HTZ smo
išli na velike međunarodne sajmove poput Lyona, Berlina ili uskoro Praga. To je
bitan dio promidžbe da se na svjetskoj razini prepozna potencijal Dalmatinske
zagore.
Svjesna je i naša sugovornica problema, manjka hotelskih
kapaciteta u samom Sinju, no pored hotela Alkar (sa 107 ležajeva), na širem
području privatni iznajmljivači imaju ukupno 433 smještajne jedinice te se (uz postojeće hotele u Trilju
i Dugopolju) planira izgradnja heritage hotela u samom Gradu pod Kamičkom.