Rijetka je prilika uhvatiti ga u Splitu, čak i u slobodno vrijeme, jer je svjetski teniski as Mate Pavić “kao svaki pravi Splićanin” gnijezdo svio u Zagrebu, pa će u rodni grad svratiti tek da bi na kratko obišao roditelje i stare prijatelje. Kao što je to učinio sada vrativši se s odmora na Maldivima. Teniska sezona mu odavno nije završila ovako rano krajem listopada, spletom okolnosti nije se plasirao na ATP Finals, niti je Hrvatska izborila završnicu Davis Cupa. Stoga je i u Splitu proveo sedam dana odvojivši vrijeme i za DalmacijaNews.
Nakon završetka Wimbledona 30-godišnji Splićanin i Nikola Mektić su prekinuli vrlo uspješnu dvije i pol godine dugu suradnju, a od tada, pa do posljednjeg turnira Pavić je ležerno mijenjao partnere očito pripremajući teren za 2024. godinu. Sada je došlo vrijeme da otkrije s kim će igrati u novoj sezoni od koje se od njega očekuje povratak tamo gdje pripada. U sami svjetski vrh.
– Novi partner je Marcelo Arevalo, njega sam do sada skrivao, iako nije bila tajna u teniskim krugovima. Vidjet ćemo hoće li to funkcionirati ili ne, po svemu sudeći trebalo bi biti dobro. Arevalo je bio jedan od izbora za zaigrati s njim jednog dana. Specifičan je igrač, dobar servis, ali malo više igra s crte nego na mreži. Dosta drugačiji tip igrača od Nikole Mektića, pa čak i svih drugih.
S omjerom 35-24 Mate se morao zadovoljiti sa „samo“ tri titule na ATP Touru i šestim Grand Slam naslovom koji je stigao u Wimbledonu igrajući u mješovitim parovima s Ljudmilom Kičenok.
– Nisam prezadovoljan, ispalo je malo čudno, jer smo na krivim, manjim turnirima igrali dobro. Gledao sam neki dan, uspoređivao brojeve, imam isti broj pobjeda kao neki koji su igrali na ATP Finalsu u Torinu. Dakle, 35 pobjeda nije loše. Polufinale Pariza je stiglo na kraju godine i opet izgubljen tie-break, jedan u nizu onih koje sam izgubio. Da, za neke standarde unatrag 5, 6 godina, poprilično loša sezona.
Jedan od „highlightsa“ sezone definitivno je bio selfie s Ivanom Perišićem u Wimbledonu nakon osvajanja mješovitih parova?
– Vrime je, Ivane, hahaha. Uključio sam se u kampanju, nisam izdržao kao pravi navijač, kao svatko tko je rođen u Splitu. On mi je bio gost posljednje tri godine u Wimbledonu. Došao je na finale miksa, a kad je već bio tamo, kad se osvojila titula, iskoristio sam situaciju, priča je bila aktualna. Ali, moram vam odmah reći da ne znam ništa više od vas kad će se vratiti u Hajduk.
Zato Mate zna kad će uživo pogledati Hajduk, za razliku od većine utakmica koje najčešće prati preko laptopa ili mobitela, sa svih strana svijeta.
– Planiram sada ići u Istru s prijateljima na nekoliko dana, pa je već pao dogovor pogledati Hajduka u Puli, sve smo riješili što se ulaznica tiče. Inače, kad god stignem, pogledam. Većinu toga. U zadnje vrijeme sam zbilja dosta toga pogledao, jer sam većinom igrao u Europi. Ima i jedna anegdota s turnira u Astani. Tamo sam upoznao jednog navijača Hajduka, ono kad je bio derbi s Dinamom u Splitu. Netko je za vrijeme moga meča s tribina viknuo, “ajde, ćaća”, pomislio sam da je netko od dolje, naš. Kad sam sjeo na stolicu, pogledao sam prema njemu, imao je majicu s Mišom, ali vidio sam i da ne izgleda kao naš. Lik je iz Kazahstana, priča baš po splitski, kao da je tu rođen. Mislim da mu je i cura odavde, slikali smo se, popričali.
Mate Pavić je s 24 godine postao broj jedan (ukupno je u tri navrata proveo 57 tjedana kao vodeći) na svijetu u igri parova, najmlađi od 1996. godine. Kao dio najboljeg svjetskog para triput je godinu završavao kao broj jedan, ali s tri različita partnera (Oliver Marach 2018, Bruno Soares 2020, Nikola Mektić 2021), što nikome prije nije uspjelo. Na svom kontu ima 35 titula, 6 Grand Slam naslova (Australian Open 2018, US Open 2020 i Wimbledon 2021 u muškim parovima, te US Open 2016, Australian Open 2018 i Wimbledon 2023 u mješovitim parovima) i još 6 finala (čak 4 u Roland Garrosu, jedinom Grand Slam turniru s kojeg nema titulu). S 30 godina praktički je tek na pola karijere.
– Rano sam počeo s parovima, sigurno je da su parovi manje fizički zahtjevni. Karijere su duže, nisam se potrošio. S te strane bih mogao prilično dugo igrati. Treba ostati u vrhu, imati rezultate, ali pitanje je vidim li se s 40 godina na Touru, to je nešto skroz drugo. Da, mogao bih igrati još 10 godina.
Sve ono što smo nabrojali doista su velike stvari čak i da sada završiš karijeru? Da, nismo spomenuli zlato osvojeno s Mektićem na Olimpijskim igrama u Tokiju u hrvatskom finalu u kojemu su s druge strane bili Marin Čilić i Ivan Dodig.
– Lijepe brojke, recimo, zlato na Igrama mi nikada nije bilo na pameti. Uvijek sam prvenstveno gledao na Grand Slam titule i broj jedan na rang-listi. Vjerovao sam u to. Moji rezultati su od rane mladosti ukazivali na takvu mogućnost. Vukao sam singl sve do 2016. godine dok nisu promijenili sustav kvalifikacija, skratili ždrijeb. U početku profesionalne karijere nisam mogao jedno bez drugog, jer sam u parovima već zarađivao, ali nisam mogao uhvatiti kontinuitet u singlu za napraviti nešto ozbiljnije, da vidim koliko vrijedim. Mislim da nisam dobio priliku igrati taj singl, ali u neku ruku mi je to pravilo pomoglo, natjerali su me da odlučim.
Hoćeš li braniti zlato u Parizu?
– Ne znam, iskreno. Ta 2021. godina je bila jedna od boljih u povijesti za bilo koji par, Mektić i ja nismo bili sigurni hoćemo li u Tokio. Bila je teška godina, naporna, puno COVID testiranja, igranja u balonu, ali odlučili smo igrati i na kraju osvojili. Za sljedeću godinu će dosta toga ovisiti. Bit će komplicirano, trava, zemlja, pa tvrda podloga, sve u nekoliko tjedana. Nije baš idealno, ali neće biti za nikoga. Mislim da će biti dosta otkaza.
Druga sportska ljubav Mate Pavića je košarka. I nju je trenirao kao dječak, a kad je u Splitu vrlo često je na Gripama i pogleda Splita.
– Dvije, tri godine sam trenirao. Prestao sam kad sam počeo više putovati s tenisom. Tenis je ionako bio obiteljski biznis, da se tako izrazim. Tata je igrao, sestra je igrala. Jedan me trener vidio tu u kvartu kako igram basket, pa me pozvao da dođem na košarku. Bilo je to dosta intenzivno, negdje od 11. do 13. godine. Mislim čak da sam trenirao sa starijom generacijom.
S 30 godina Mate Pavić je sada u prilici savjetovati mlađe igrače, na neki način im pomoći, olakšati otvarajući im oči. Tenis, naime, nije samo ono što se vidi na televiziji.
– Nije bajno, težak je to sport. Savjet koji daš sada, teško netko mlad može shvatiti. Moraš biti spreman izgubiti djetinjstvo, odrasti ranije nego tvoji vršnjaci. Moraš biti jako uporan. Na primjer, nakon škole umjesto da se igraš s ostalima, ideš na trening. U tim ranim uzrastima moraš biti odgovorniji, profesionalniji. To je najteža stvar, jer s 10, 11 godina nije to lako shvatiti. Nisam niti ja tada to shvaćao…
Mate Pavić jest dio bogate splitske teniske scene, ali za razliku od slavnih prethodnika (Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević, Mario Ančić), on nije produkt teniskog kluba sa Firula. Makar je tenis naučio stotinjak metara dalje, na Baterijama.
– Iskreno, nisam na to gledao kao nešto posebno. Od kad sam počeo trenirati, bio sam na Baterijama. Sestra mi je bila tamo, otac je bio tamo, mama u vrtiću, sve mi je bilo bliže na Baterijama. Kvartovski, sve su to Firule.
Borna Gojo, Duje Ajduković, Dino Prižmić, Mili Poljičak, Luka Mikrut… Nova splitska imena su na sceni u svjetskom tenisu. U redu, Gojo je stariji (25), Ajduković (22) između Goje i Prižmića (18), Poljička (19), Mikruta (19). Kako sada stvari stoje, sljedeće godine bismo mogli svjedočiti trojici Splićana zajedno u Top 100, jer bi se Goji mogli pridružiti Ajduković i Prižmić.
– U Splitu je uvijek bilo dobrih tenisača, kroz svaku generaciju. Tako je bilo i sa mnom, bili su tu još Mate Delić, Duje Kekez. Split nikada nije kaskao, barem u Hrvatskoj smo uvijek imali nekoga među najboljima. Što se ovih sada tiče, Gojo se etablirao u Top 100, mogao bi uskoro još bolje od 72. mjesta, jer mislim da na početku godine nema nikakvih bodova za braniti. Prižmića sam malo gledao u Stockholmu, meni to dobro izgleda, ima plan i program razvoja. Ajduković ide naprijed, ima dobrih rezultata u posljednje vrijeme. U Davis Cupu je sa mnom u paru došao do prve pobjede. Ta granica Top 100 je blizu i daleko, 2, 3 dobra rezultata i eto ih.
Što se uvjeta u splitskom tenisu tiče, tu se nije puno toga promijenilo i Split u svemu kaska, pa oni najbolji jednostavno moraju otići iz Splita kako ne bi izgubili korak za konkurencijom.
– U Splitu nije moguće biti u tim formativnim godinama i imati dovoljno dobar program za napredovanje. Svi smo to prošli, išli smo negdje. Ja sam bio u Beču i Barceloni. Prije mene Ančić, još prije Ivanišević. Eto, neka je i to moj savjet mlađima, koji kreću u tenis. Ne zadržavati se dugo u Splitu. Ako ste dobri, naravno.
Po privatnom životu Mate Pavića nismo previše kopali.
– Sve je onako kako treba biti. Od rujna sam oženjen, mislio sam da se to zna. Supruga je Katarina, iz Zagreba. Nema veze sa sportom. Prvi put smo se upoznali u Zadru. Živimo u Zagrebu, ja sam tamo već dobrih 7, 8 godina, više sam vremena tamo, nego u Splitu. Jednostavno, uvjeti, pogotovo zimi, su bolji, više je igrača. Još i više sam bio dok sam igrao s Mektićem. Kao i svi pravi Splićani, otišao sam u Zagreb. Napiši to slobodno.
Auckland, Melbourne, Rotterdam, Doha, Dubai, Indian Wells, Miami, Monte Carlo, Barcelona, Madrid, Rim, Ženeva, Pariz, Stuttgart, Eastbourne, London, Hamburg, Washington, Toronto, Cincinnati, Winston-Salem, New York, Astana, Stockholm i Basel. To su gradovi u kojima je Mate Pavić igrao ove godine. U nekima je igrao dvaput, boravio više tjedana. Svi su tenisači globetrotteri, no nakon određenog vremena im ta putovanja, zemlje i gradovi pređu u naviku, pa kad dođu u Pariz što rade?
– Posljednji put kad sam bio prije nekoliko tjedana nisam izašao iz hotelske sobe. Dvorana i hotel, toliko sam vidio od Pariza.
Nagledao se već svega i svačega, pa onda može preporučiti grad kojega bi svakako valjalo posjetiti. Ne mora biti ekstravagantno, ne mora biti egzotično, nego da je dostupno i da nije skupo.
– Moj izbor je uvijek Rim. Vječni grad bih svakome preporučio, tu nema prostora za pogrešku. Ne možeš faliti.