Mislili su da je to još jedan njegov zajeb, neki glupi nesporazum, ali otiša je čovik u čijoj je prozi Split živio nekim drugim životom…

Mosor je volio sve ljude. Mislio je da su svi ljudi dobri. Tako kako se Mosor smijao, smiju se samo ljudi čista srca. Mosor je bio dobri div iz Tršćanske ulice. Bio je jednostavno – opće dobro jer nema toga čovika kojemu je učinio nešto loše. I kad je te veljače otišao, mislili su da je to još jedan njegov zajeb. Zajeb u gradu u kojem je baš Bibić bio jedan od posljednjih utvrda čestitosti. Kao da je to bio neki glupi nesporazum, no u tri tjedna zauvijek je zaklopio oči.

Zvučalo je to potresno, kao što je u to vrijeme bilo skijanje na Bačvicama. Vijest iz Zagreba pokvarila je snježne prizore u Splitu. Nema više čovika koji je umisto “dobar dan” ispaljivao viceve ko iz rukava. 

Nikada on u svom radnom vijeku nije zeznuo rok slanja teksta, a Radnički nogometni klub Split je za njega imao posebno mjesto u srcu. Bio je jedan od onih čiju važnost je bilo lakše shvatiti gledajući ga nego je objasniti nekome koji ga nikada nije vidio.

– Mosor je živio u Tršćanskoj ulici, blizu Splitovog igrališta, a kasnije sam i ja tu preselio s obitelji. Tako su nam se putevi spojili. Na kraju smo bili i poslovno vezani jer je on jedno vrijeme pratio Crnu kroniku, a ja sam bio sudac pa je on dolazio na rasprave. No, najviše nas je zbližio RNK Split – govori Žarko Mihaljević, počasni predsjednik tog kluba sa stogodišnjom tradicijom.

– Mosor je čovjek koji je svakome pomagao i volio sve. Split mu je bio u venama, u krvi. Svaku bi utakmicu proživljavao na svoj način i zanimljivo da niti jednu nije odgledao do kraja. Prije nego završi bi otišao na groblje, kod oca, i čekao bi da mu ja javim konačan rezultat. A Mosor je uvijek koristio priliku da se o Splitu napiše par rečenica u “Slobodnoj” jer je klub uvijek bio u zapećku Hajduka – dodaje Mihaljević.

Mosor je, razgovarajući s malim i velikim facama u opsežnim novinskim i televizijskim intervjuima, gomilom tekstova i osebujnim knjigama, dao obol Splitu. Splitu sirotinjskih šezdesetih i sedamdesetih obilježenih nestašicom osnovnih potreba. Splitu koji je inflaciju doživio osamdesetih. Splitu koji je u Mosorovoj prozi živio nekim drugim životom.

– Ma nema riči koje bi opisale dobrotu tog čovika, ali ono što ja uvijek govorim jest da je stalno ponavljao kako je Hajduk stariji brat, a RNK Split mlađi – u prijevodu je želio da se postigne suradnja između ta dva kluba – prisjeća se Vlade Akelić, legendarni splitski brico koji u svojoj radnji ima i portret Mosora i nekolicinu njegovih tekstova.