Okolišni propisi su jasni. Postupci procjene utjecaja na okoliš provode se zbog osiguranja načela predostrožnosti u ranoj fazi planiranja zahvata, a sve kako bi se utjecaji zahvata sveli na najmanju moguću mjeru i postigla najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša. Načelo predostrožnosti, jedno od temeljnih i najvažnijih načela okolišnog prava, dobiva svoje pravno uobličenje i snagu upravo kroz postupke procjene utjecaja zahvata na okoliš. To je razlog zašto se postupci procjene utjecaja na okoliš provode u okviru pripreme zahvata, a ne po njegovom završetku.
Kad govorimo o nasipavanju morske obale, ukoliko se planira nasipati obala u duljini od 50 m i više potrebno je provesti propisane okolišne postupke sukladno Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14, 3/17, dalje: Uredba). Kao što sam naziv pretpostavlja – isti se provode kako bi se procijenili mogući utjecaji planiranog zahvata na okoliš i to temeljem izrađenih elaborata zaštite okoliša, odnosno eventualne studije utjecaja na okoliš. Tek nakon toga moguće je ishoditi druge dozvole i krenuti s realizacijom zahvata.
Nažalost, stvarnost je učestalo potpuno drugačija. Rekli bismo naopaka. Sada već po standardu zamjećujemo da se naša obala vrlo često počne bespravno nasipavati, inspekcija utvrdi da ne postoje dozvole – obustavi postupak te naredi provođenje ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO) kako je propisano Uredbom. Zatim investitor naknadno provede okolišne postupke za zahvat nasipavanja koji je već djelomično ili u potpunosti izveden.
Upravo se isto dogodilo i u Dugom Ratu, u predjelu Suhi Potok naselja Jesenice. Kako nam navode revoltirani mještani Suhog Potoka, počinitelji su godinama bespravno nasipavali pomorsko dobro kako bi sebi izgradili privezište za brodove, a sada to planiraju ozakoniti, upozoravaju iz Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Suncee.
Mještanin koji je bio voljan s razgovarati požalio se kako je gradnja bila osobito aktivna
tijekom lockdown-a:
“Prvo su polagano nasipavali dio obale u Suhom Potoku za vlastite brodove. Nasipavalo se svim i svačim – zemljom, šutom, kamenjem. No, početkom 2020., zbog lockdown-a koji je uzrokovala Covid-19 pandemija , krenuli su u završno nasipavanje i izgradnju cijele lučice. Bageri su radili 4 mjeseca, doslovno po cijele dane i noći bez ijedne dozvole.“
Na pitanje jesu li mještani prijavljivali slučaj inspekcijama, tvrdi sljedeće:
“U periodu lockdowna inspekcije nisu izlazile na teren, a komunalno redarstvo je nakon nekoliko mjeseci postavilo betonske rampe da se ne može prići lučici, no počinitelji i dalje gradili. Od lipnja 2020. doveli su svoje turističke brodove i pripremili se za sezonu. Nakon toga su i inspekcije reagirale, ali kasno jer je pomorsko dobro već uzurpirano za vlastite interese pojedinaca, a šteta u okolišu nepopravljiva.“
Nakon što je Udruga Sunce zatražila od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture informacije o provedenom inspekcijskom nadzoru na lokaciji, Ministarstvo nam je odbilopružiti informacije za vrijeme trajanja kaznenog postupka protiv počinitelja.
Pristup informacijama ima svoja ograničenja koja poštujemo, a kazneni postupak u tijeku bio bi dovoljan da nam pruži nadu u vladavinu prava, a i pravde, da u isto vrijeme nismo zamijetili da je u tijeku okolišni postupak za isti taj zahvat pred drugim ministarstvom. Dakle, čitav dio obale koji je uzurpiran i bespravno nasipavan kojekakvim materijalima sada bi u OPUO postupku mogao biti procijenjen kao zahvat koji nema negativan utjecaj na okoliš
.
Štoviše, planira ga se korigirati i nadograditi. Zahvat koji se, napominjemo, može podvesti pod zakonski opis prekršajnog djela – odlaganja građevnog materijala i otpada u more i naobalu, kao i kaznenog djela – onečišćenje okoliša, nedopušten je prema posebnim propisima i kao takav ne bi trebao biti predmetom odlučivanja u postupcima pred ministarstvom.
Ovdje je također važno ponovno se prisjetiti načela predostrožnosti koje nalaže da se u svrhu izbjegavanja rizika i štete u okolišu, pri planiranju i izvođenju zahvata moraju primijeniti sve preventivne mjere zaštite okoliša. Kad govorimo o nasipavanju, mjere zaštite okoliša bi primjerice značile da se prilikom provođenja okolišnog postupka precizira materijal s kojim se smije nasipavati tako da utjecaj na okoliš bude što manji ili se zahvat pozicionira na način da bude što održiviji, odnosno da se ne degradiraju morska staništa ili vrste. U krajnjem slučaju nadležno ministarstvo u postupku može ocijeniti da je potrebno detaljnije ispitati rizike zahvata i u tu svrhu uputiti nositelja zahvata na postupak procjene utjecaja na okoliš i izradu puno zahtjevnije studije utjecaja na okoliš.
S obzirom da je zahvat u Suhom Potoku već djelomično izveden, sada se pitamo na koji način Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja planira odlučiti o utjecaju koji na okoliš ima već izgrađeni i nasipani lukobran? Dok ne postoje podaci o referentnom (početnom) stanju prisutnih životnih zajednica u morskom okolišu, nema mjesta odlučivanju i raspravi o mogućim utjecajima na iste.
Zakonske odredbe iz tog razloga jasno propisuju da „procjena utjecaja zahvata na okoliš mora osigurati ostvarenje načela predostrožnosti u ranoj fazi planiranja zahvata…“ (članak 76., stavak 3. Zakona o zaštiti okoliša NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18). Nesporno je da faza planiranja zahvata nipošto ne podrazumijeva već polovično izvršen zahvat.
Nakon svih godina nasipavanja svakojakim materijalima – šutom, zemljom, građevnim otpadom, degradiranja okoliša i otimanja obale, vrlo je izgledno da je počiniteljima po samom nalogu inspekcije naređeno pokretanje postupaka procjene utjecaja na okoliš kako bi se uskladili s važećim propisima. No korištenje takvih inspekcijskih ovlaštenja iznimno je opasno u ovakvim slučajevima gdje se potiče one s idejom da sami ocijene koji im se dio obale sviđa ili je pogodan za njihove turističke djelatnosti da izgrade sebiplažu/lukobran/privezište i što god im je potrebno, a onda eventualno, ako ih se uhvati,
izrade Elaborat kojim se, naravno, dokazuje da nema štetnih utjecaja zahvata na okoliš, a onda slijede koncesije, građevinske dozvole i ostalo.
Zaključak je indikativan – ako ste dovoljno kreativni i imate novčanu podlogu, možete početi projektirati i nasipavati obalu ispred kuće već danas.
Suprotno ovakvim postupanjima, Udruga Sunce pozdravlja pozitivna inspekcijska rješenja kada se naredila sanacija nasipanog područja, odnosno povrat lokacije u prvobitno stanje te izrekle sankcije zbog onečišćenja okoliša kao što je to bio slučaj u Seget Vranjici i na plaži Osejava u Makarskoj.
Povrat u prvobitno stanje jedina je mjera koja može osigurati da se ovakva samovlasna ponašanja s općim dobrom zaustave i sukladno tome treba biti prevladavajući imperativ inspekcijskih rješenja.
Odobrenjem ovog zahvata, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja doprinijelo bi praksi ignoriranja i kršenja propisa kako od strane ovog počinitelja, tako i od bilo kojeg sljedećeg koji poželi urediti obalu prema vlastitom nahođenju, a zatim to naknadno ozakoniti. Okolišni propisi su jasni baš kao i okolišni propusti. Ne smijemo pružiti pogodne uvjete za one koji ne mare za okoliš, a onda se čuditi onečišćenom moru, devastaciji obale ili izumiranju vrsta i staništa. Već smo mnogo puta upozoravali da nasipavanje neprikladnim materijalima i provedeno temeljem nestručnih podataka može izazvati dugotrajna oštećenja za morski biljni i životinjski svijet. Upravo u tu svrhu, Udruga Sunce trenutno provodi projekt SEAS (Sačuvajmo Ekosustave Jadranskog mora Aktivnim Sudjelovanjem) kojim nastojimo potaknuti što veću stručnost i aktivno sudjelovanje javnosti pri planiranju zahvata na moru i obali.
Razlog ovako dugoj priči ne leži samo u ovom zahvatu i malom dijelu mora i obale koji je bezobrazno otet od drugih ljudi kao i čitavog živog morskog svijeta koji je obitavao u njemu, već od bojazni koju i sami kao udruga imamo zbog ponavljajućih scenarija i njihovih devastirajućih kumulativnih posljedica te, kako navode i mještani “u nadi da će pravda pobijediti i da će se uzurpirani teren sanirati, a izvođači sankcionirati po zakonima Republike Hrvatske“.
