U doba preplavljenosti informacijama, naša misija je postaviti istinu u središte pažnje i pružiti tako autentičan uvid u događaje koji oblikuju našu stvarnost. Bez ustručavanja ćemo zaroniti u svijet političkih i društvenih afera, bacajući svjetlo na događaje i pojave koje nas okružuju.
Serijalom “Istina na vidiku” podsjetit ćemo da pravde i zdravorazumskih zaključaka prečesto nedostaje, ali i da se malim koracima puno toga promijeni. Tekstove ćemo u serijalu objavljivati svakog ponedjeljka na našem portalu.
Rijetki shvaćaju da u rukama imaju smrtonosno oružje – sve dok nije prekasno. Sve dok cesta ne postane posljednja životna stanica.
Tragičnom pogibijom triju djevojaka, takoreći na startu životnih epoha, ugasile su se nade i maštanja i shrvanih obitelji. Na dionici državne ceste D1 Prisoje-Dicmo, u dvije prometne nesreće ove godine život su u lipnju izgubile sestre Petra (25) i Jelena Kelam (21), a tri mjeseca kasnije smrtno je stradala 18-godišnja sportašica Maja Zorica. Do početka listopada, tijekom 2023. godine, na toj se cesti dogodilo 13 prometnih nesreća . U lipnju je kod kafića “Sunshine” u sudaru tri vozila jedna osoba prošla s teškim ozljedama, baš kao i 31-godišnjak u kolovozu kada se pod utjecajem više od 2,5 promila alkohola vozilom zabio u zid. Nekoliko dana poslije, suputnica na motociklu je ostala bez noge na mjestu događaja.
U posljednjih pet godina, na cesti kroz Dicmo, prema evidenciji policije, dogodilo se 48 nezgoda u prometu, a policijski službenici postaje Sinj od početka tekuće godine na području cijele Cetinske krajine sankcionirali su gotovo 7 tisuća prekršitelja u prometu od čega se najveći dio odnosio na povećanu brzinu vožnje – jedna četvrtina.
Na ulazu u Dicmo, po dolasku s brze višetračne ceste, noga s papučice gasa se naglo otpušta, a sve zbog kamere za nadzor brzine. Poslije tih tridesetak metara, brzina ponovno postane saveznik vozača. Posljedice su, očito je, kobne. Uzroci su prečesto i isključivo – odgovornost vozača. Premda se ta razina odgovornosti kroz različite policijske akcije pokušava osvijestiti.
Broj kućišta za nadzor brzine u posljednje tri godine se znatno povećao u Cetinskom kraju. Jedno je stavljeno u Vrlici, pet u širem okružju grada Sinja, tri u Otoku i čak sedam na dvije državne ceste u Trilju. U istom je razdoblju, dijametralno suprotno, kupljena samo jedna kamera koja se premješta s mjesta na mjesto. Kućišta su postavljena na inicijativu Policijske postaje Sinj, uz financiranje jedinica lokalne samouprave.
Prometnicama pak upravljaju Hrvatske ceste koje kontinuirano provode sve aktivnosti i radnje u njihovoj nadležnosti s ciljem dodatnog povećanja sigurnosti odvijanja prometa na svim cestama, kaže nam Slaviša Babić, voditelj prometnog odjela Hrvatskih cesta. Više je puta u našem razgovoru apelirao na sve sudionike u prometu da se pridržavaju prometnih pravila i propisa, posebice u smislu poštivanja ograničenja brzine.
Nakon nedavnih prometnih nesreća sa poginulim osobama na cesti u Dicmu, formiran je Revizorski tim pojedinaca iz Hrvatskih cesta i Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu koji je 18. rujna ove godine proveo ciljanu provjeru sigurnosti na dionici državne ceste D1.
– Jedna od preporuka je bila i postavljanje kamera za kontrolu brzine vozila i nadzor prometa. Postavljanje i korištenje kamera za nadzor brzine je u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova pri čemu će Hrvatske ceste u potpunosti surađivati u realizaciji postavljanja kamere unutar svojih nadležnosti. U cilju što brže realizacije, Hrvatske ceste d.o.o. su već dale prijedlog lokacije predmetne kamere te su izrazile spremnost financiranja postavljanja stupa nosača kamere sa kućištem – kazao nam je Babić. Provjerom nisu uočeni nedostaci na cestovnoj infrastrukturi koji su mogli uzrokovati nastanak prometnih nesreća s poginulim osobama.
Međutim, doneseno je nekoliko zaključaka – među ostalim da se revidira postojeće ograničenje brzine koje je iznad 50 km/h te isprekidana razdjelna linija za pretjecanje pretvori u punu, bez pretjecanja. Jedno od rješenja je i postavljanje kamera za kontrolu brzine te kamera za nadzor prometa, obnova horizontalne prometne signalizacije te izmjena prometne opreme na mostu iznad odvodnog kanala, svakako i uklanjanje vegetacije uz kolnik kako bi se povećala preglednost.
Za istim su se stolom više puta u posljednje vrijeme našli predstavnici Hrvatskih cesta, općine Dicmo i Policijske postaje Sinj kao i Policijske uprave splitsko-dalmatinske te Županijskih cesta Split. Više je prijedloga za dionicu ceste D1 kroz Dicmo imao načelnik Petar Maretić. Od rekonstrukcije ceste, rješavanja lošeg propusta vode, zaštitnih ograda na predjelu Butige, izmjene pozicije pješačkog prijelaza u samom centru Dicma, autobusne stanice na Butigama pa sve do obilaznice Dicma koji bi rasteretila promet tranzitnih vozila kroz naselje.
Prosječni godišnji dnevni promet na tom dijelu ceste je, treba reći, nešto manje od 13 tisuća vozila, (točnije 12.961 vozilo), što je dvostruko više od prometa na primjerice, Pelješkom mostu. Ukupno godišnje kroz Dicmo prođe 4,7 milijuna vozila.
– Činjenica je i da Policijski djelatnici nemaju prostornih mogućnosti “fizički” nadzirati brzinu na tom dijelu ceste, s obzirom da cesta graniči s privatnim parcelama na kojima se Policijski djelatnici nemaju ovlasti zadržavati prilikom nadzora prometa, odnosno kontrole brzine. Stoga bi se postavljanjem kamere za nadzor brzine u toj zoni zasigurno utjecalo na rizično ponašanje neodgovornih vozača te bi se dodatno povećala razina sigurnosti prometa svih sudionika u prometu na predmetnoj dionici – smatra Babić.
Postavljanje nove kamere za nadzor brzine bilo bi i s još jedne strane korisno…
– I do sada su vozači uglavnom smanjivali brzinu na djelovima cesta gdje su znali da postoje kamere ili su to pretpostavljali. Problem je kako postići da vozači ne povećaju brzinu kada više nisu u dosegu kamere. Kako da shvate da ograničenja brzine nisu nečiji hir nego sigurnosna mjera – govori nam Mirjana Nazor, ugledna splitska psihologinja i dodaje.
– Autoškole bi morale više pažnje posvećivati elementu sigurnosti, a ne samo znanju i vještini budućeg vozača. Ali opasnost prijeti i od dugogodišnjih vozača od kojih su neki pretjerano sigurni u sebe. Tu su, bojim se, samo novčane kazne djelotvorne.
Na tragu Nazor je i prometni stručnjak Željko Marušić.
– Problem na toj dionici je u neodgovornim vozačima koji voze prebrzo i nepažljivo, znajući da je mali rizik da će za nepoštivanje prometnih propisa biti kažnjeni. Poseban su problem mladi vozačima u noćima vikenda, kad se brzom vožnjom žele dokazivati društvu. Rješenje je, dakle u smirivanju prometa i discipliniranju vozača, da poštuju prometne propise. Stoga na kritičnim lokacijama treba postaviti dodatnu signalizaciju s ograničenjima brzine i vibracijskim trakama (blagim uspornicima) te radarskim kamerama. Policija treba češće biti prisutna na toj lokaciji, posebice u noćima vikenda, s naglaskom na kontrolu brzine i alkoholiziranosti. Kad se uspostavi situacija da vozači postanu svjesni kako će za nepoštivanje prometnih pravila i kršenje propisa biti kažnjeni, vozit će opreznije te će ta dionica prestati biti prometni sigurnosni problem.
Spomenuta obilaznica zapela je na tehnikalijama. Naime, ucrtana je u prostornim planovima općine, kao i u Prostornom planu Splitsko-dalmatinske županije, ali one međusobno nisu usklađene. Naime, u općini Dicmo postojale su tri varijante obilaznice, a u cilju njihova usklađivanja upravo je u fazi izrada Izmjena i dopuna prostornog plana uređenja Općine Dicmo.
– U isto vrijeme Hrvatske ceste d.o.o. vode projekt izgradnje Obilaznice Dicma, koji uključuje 8,2 kilometra nove ceste. U sklopu projektne pripreme izrađeno je idejno rješenje ceste te je u tijeku izrada Studije o utjecaju na okoliš. Sama dinamika realizacije ove ceste ovisi o puno čimbenika te nije moguće točnije definirati kada će ona biti izgrađena, ali nadamo se kako je iz svega navedenog razvidno da su Hrvatske ceste d.o.o. započele realizaciju obilaznice te imaju za cilj njezinu izgradnju, naravno u skladu sa svojim mogućnostima – objasnio je Babić iz Hrvatskih cesta.
Od izdavanja dozvola, prikupljanja dokumentacije, raspisivanja natječaja pa tek do radova, proces je to koji će najmanje trajati 5 godina. Od trenutka kad sve započne, naravno. Vjerojatno su i Rimljani gradili brže s konjskim zapregama…