Tradicionalni koncert u povodu Dušnog dana, Orkestar i Zbor Opere
Hrvatskog narodnog kazališta Split izvest će na velikoj sceni Kazališta u
subotu 29. listopada s početkom u 20 sati. Pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića
i uz solistički nastup sopranistice Nede Pejković i baritona Matije Meića na
programu je Requiem u d-molu, op. 48
Gabriela Fauréa.
Neuobičajeno nježno,
krotko, blago i smirujuće, Fauréovo se djelo razlikuje od, mahom dramatičnih, poznatih
verzija mise zadušnice drugih autorâ. Gabriel Urbain Fauré (1845 –1924)
francuski skladatelj, orguljaš i pedagog svojim je glazbenim stilom značajno
utjecao na mnoge skladatelje 20. stoljeća, razvivši jedinstveni francuski stil
kojim je položio temelje za razvoj impresionizma Debussyja i Ravela. Requiem, uz izuzetno popularnu,
umirujuću i gracioznu Pavanu, najpoznatiju mu skladbu, skladao je od kasnih
80-ih prošlog stojeća do 1901. kad je objavio finalnu verziju. Sam Fauré za
svoju je misu za mrtve govorio da je „uspavanka smrti“. Izostavio je Dies irae sa slikama Božjeg gnjeva i
paklene vatre pa njegov Requiem prenosi
blagu i smirujuću viziju smrti. Dok su drugi skladatelji njegova vremena širili
orkestar i skladali sve kompleksniji slog, umećući ga u strog ritamski okvir
takta, Fauré je istraživao meku, razlivenu frazu koja je lebdjela u prozračnoj
boji malih ansambala neobične i ekonomične orkestracije.
Donekle poput Brahmsa
u njegovom Njemačkom rekvijemu i Fauré
donosi novi pristup misi za mrtve. I, dok je Brahms, radije nego da prikaže
strah od nadolazeće smrti želio skladati glazbu utješnu za živuće, Fauré je
jednom u pismu prijatelju primijetio kako na smrt gleda “kao na sretno
izbavljenje, težnju ka sreći iznad svega, a ne kao na bolno iskustvo”. Glazba
koju je stvorio samo je utjelovljenje te filozofije.