Nova godina je jedan od najstarijih blagdana koji se slavi.
To je razdoblje u kojem uglavnom želimo okrenuti novu životnu stranicu kako
bismo živjeli kvalitetnije. Međutim to ne ide tako lako. Nijedna odluka ne
počinje datumom nego odlukom. Nedavno su cigarete poskupjele što je mnoge
izazvalo da počnu motati duhan, žvakati
duhan, a mnogi su prešli i na električnu cigaretu. Štogod bilo vanjski okidač
vaših promjena, kućni budžet, zdravlje, mirisan dom, ne propustite ga popratiti
unutarnjom ustrajnošću bez koje će se rasplinuti poput mjehurića od sapunice.
Upotreba duhana potječe od američkih domorodaca koji su ga
koristili kao lijek za upalu pluća, bronhija i sinusa. Osim toga, služio je i u
poljoprivredi, religijskim obredima te za mirenje zaraćenih strana od čega
dolazi izraz “lula mira”. Miljama daleko od rustičnog indijanskog
duhana, današnji je duhan prepun aditiva, štetnih kemijskih supstanci koje su
sposobne uzrokovati brojne bolesti u ljudskom tijelu. Dok financijski moćnici
zarađuju hrpu novca od prodaje duhana, farmaceutska industrija je podijeljena.
Jednima odgovara prodaja tableta kao pomoć u odvikavanju, drugima ne odgovara
pad prodaje antidepresiva kojeg opuštajući učinak duhana izaziva.
Ipak, opuštajući učinak duhana dvosjekli je mač. Nikotinska
zamka je poput živog blata u kojeg se dublje upada što se više koprca. Tko
jednom okusi primamljujuću ljepljivost nikotina, teško se od nje rastaje. Nešto
poput Hotela California. Možeš doći kad god želiš, ali ne možeš otići. Ovisnost
koju duhan uzrokuje povezana je upravo s nikotinom koji izravno utječe na
razinu dopamina, zaduženog za osjećaj zadovoljstva. Budući da nakon desetak
sekunda, povećana razina dopamina naglo opada, pušač ima silnu potrebu udahnuti
još jedan dim. I još jedan, i još jedan, i još jedan… A koprca se gotovo svaki pušač. Rijetki su
pušači koji ne pokušavaju prestati, a zabrinjavajuć je podatak kako se velika
većina onih koji zaista prestanu, vrati duhanu nakon manje od godine dana. Pušačkoj
groznici pomaže i činjenica kako je zabrana pušenja tek djelomično zakonski
regulirana.
Usprkos svim ovim podatcima, ne treba se prepustiti
malodušnosti. Prvi korak u borbi protiv pošasti duhana je priznati sebi
ovisnost. Umiriti se u živom blatu. Ne propadati dublje. Tu smo, zaljepljeni i
treba se spasiti od dubljeg propadanja. Ovisnost postoji i neće biti lako
otarasiti je se. Najveća laž je da cigarete sprječavaju dosadu i pomažu u
koncentraciji, ali također da se duhana ostaviti lako i da pušač to može kad
poželi. Ne može. Može kad poželi i donese odluku da će ustrajati i kad bude
teško. I malo pomalo, mozak će se odvikavati od naglih navala dopamina, od
zadovoljstva na pritisak gumba. Pomaže uz to nadomjestiti stvarnim i pravim
zadovoljstvima, treningom, prirodom, druženjima s dragim ljudima.
Zvuči teško, ali nije nemoguće i višestruko se isplati.
Dosta je bilo lošeg zadaha, žutih zubiju, bacanja novca, smrdljive odjeće,
gušenja, kašljanja. Ovo je kolumna za hrabre ljude, koji žele nešto popraviti u
svom životu. Nije za nikakve nadljude, već za obične ljude koji imaju veliko
srce da se bore za prave stvari. Iz sata u sat, iz dana u dan, iz tjedna u
tjedan, a potom iz godine u godinu. Kad nam je lijepo i kad život zagrebe pa
zatreba utjeha. Pripremimo se da će nam kad tad zatrebati i da je ne tražimo u
nikotinskoj navali dopamina. Zamijenimo osjećaj olakšanja kojeg pušenje pruža,
infuzijom hormona sreće kojeg dobivamo tjelovježbom. Pobijedimo nervozu
trčanjem i umjesto “lule mira”, zavežimo “tenisice mira” .
Budimo hrabri jer samo takve sreća prati. Može i u novoj godini, nije to
problem, ali čitavoj novoj godini, ne samo njenom prvom mjesecu ili tjednu.
Neka nam svim bude sretna i hrabra, budući da ta dva stanja uma, uvijek idu
zajedno.