Za vrijeme boravka u Trilju posjetili smo don Josipa Dukića,
sveučilišnog profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, ali i predsjednika Kulturnog društva Trilj. Ovaj svestrani svećenik bez župe svojim je
entuzijazmom, voljom i znanjem uspio oformiti udrugu koja je nedavno proslavila
desetu obljetnicu postojanja i čije su djelatnosti obogatile čitav triljski i
cetinski kraj.
Don Dukić je i Kulturno društvo Trilj izvrstan su primjer “uzimanja
stvari u svoje ruke kada sustav zakaže”, stoga smo umjesto priče s tamošnjim
političarima izabrali upravo njega.
– Kroz udrugu je do danas prošlo 70 do 80 članova.
Želimo dovesti našu mladost na put tradicijske kulture. Iako nisam uključen u
turističke projekte, znam da ovaj kraj može u tom smislu puno više ponuditi
nego i domaćim ljudima i strancima. U udurzi povremeno stvaramo naše stare
suvenire, travarice, kalendare, razglednice i time dajemo svoj doprinos
promidžbi ovog kraja. Također, stražujući kulturnu baštinu dajemo sve za rast
turizma – govori nam don Dukić.
Prisjetio se prvih dana udruge…
– Odmah sam pri osnivanju udruge iznio sam šestogodišnji
plan i malo su me članovi tada čudno gledali, ali sve što sam isplanirao se i obistinilo,
čak i bolje od onoga što sam zamislio. Ni u snu nisam zamišljao da ćemo imati
ovoliku publikaciju. Sada već imam viziju kojim putem udruga treba ići dalje jer
želim ostaviti veliki trag u istraživanju Cetinske krajine.
Poznati ste po svojoj
društvenoj aktivnosti, osim po svećeničkom zvanju, u civilnom sektoru pokrenuli
ste 14 inicijativa u ovom djelu Zagore. O čemu se točno radi?
– Već 15 godina dragovoljno radim na promicanju
kulture u Cetinskoj krajini. Krenuo sam iz Trilja od 2001. kada sam pomogao
župniku u Trilju, don Anti Čipčiću i
objavili smo prvu knjigu o triljskoj župnoj crkvi. Od tada do danas, što kroz
rad pomažući župniku i gradu Trilju oko osnivanja muzeja triljskog kraja, 2006.
krenuli smo sa civilnom udrugom Kulturno društvo Trilj. Sada je deseta
obljetnica i imali smo razne projekte, a ono što je najvrijednije su izdanja knjiga
i časopisa. Objavili smo 23 knjige u sklopu udruge. Krenuli smo s prvim
časopisom Triljski most i do sada ih imamo šest, ali već 4 godine nije izišao.
Uskoro namjeravamo izdati 7. broj. Ima povijesni i religijski dio, a uvodni dio
su događanja koja su obilježila prošlu godinu. Ovisno o željama publike, Došli
smo do ideje da pokrenemo nekoliko biblioteka tako da je biblioteka Klasje namijenjena
osobama iz triljskog i cetinskog kraja. Novom izmjenom statuta trudimo se
proširiti i na cijelu Cetinsku krajinu. Unutar biblioteke Klasje objavili smo 9
knjiga poezije i proze autora ovih prostora. Stipe Krce, poznati novinar i putopisac, Nives Jurepa Koačević, Nikola Kuzmičić i Igor Šipić su nam neki od
autora. U pripremi su nove knjige koje ovise o financijama.
Pokrenuli smo prošle godine biblioteku namijenjenu novim
mladim autorima pa im tako dajemo prostor. Objavili smo prošle godine knjigu Triljanina Stipe Čalete koji je te
godine diplomirao na elektrotehnici. Knjiga nosi naziv “Gospodar sjećanja”, a
radi se o prvoj knjizi u izdavačkom nizu koji se zove Triljski tić.
Postoje li znanstvene
publikacije?
– Što se tiče znanstvenih publikacija, imamo dio i
te biblioteke, jedna se naziva Tilurienzija. Tu smo predvidjeli knjige koji
imaju znanstvenopopularni karakter i tu smo objavili jednu knjigu o mom rodnom
mjestu Košutama, “Košute selo zaigrano”, gospodina Miljenka Marića i mene.
Biblioteka u znanstvenom smislu najvažnija je “Zenitinam et
Tril” koja je pokrenuta 2010. i nosi naziv prema srednjovjekovnom dokumentu
gdje se hrvatskougarski vladar Andrija
u zahvalu daruje ovaj prostor Zenitinam et Tril. Te godine smo organizirali
znanstveni simpozij i pokrenuli biblioteku i ove godine je izišla šesta knjiga
u nizu. Govore o našoj prošlosti i Drugom svjetskom ratu i poraću. Imamo
nekoliko publikacija Ivana Kozlice čija
je tematika masovno stradanje naroda Cetinske krajina, primjerice “Krvava
Cetina”. Tu je još knjiga “Markovića jama” koja je obradila dugo prešućivanu
temu ubijanja domobrana i bacanja u jamu. Objavom su rasvijetljeni tadašnji
događaj, što smanjuje prostor manipulacijama. Također je tu vrijedna i
zanimljiva knjiga “Alka i politika –
Alka u politici, politika u Alci”. Prva je to studija o utjecaju politike na
Alku i obrnuto. Cijela se ta knjiga temelji
i na alkarskim i na nealkarskim izvorima. Autor je koristio publikacije
Alkarskog društva da bi prikazao političku prisutnost u toj manifestaciji koja
kada je započela nije imala veze s politikom.
Inače, sve nabrojene knjige mogu se kupiti u Sinju, Splitu i
Zagrebu po knjižarama.
Volio bih spomenuti i knjigu u čast Branimiru Gabričeviću koji je porijeklom iz Garduna. A tu je bio
rimski vojni logor Tirulium, po kojem je Trilj dobio ime. Gabričević je ostao
trajno vezan za svoj kraj i to je uvijek pokazivao. Njegovi studenti su
objavili njegove radove te smo mu se tako odužili. Kaže se da je bio najbolji
arheolog iz Jugoslavije. S tom knjigom smo započeli ovaj niz. Zadnja knjiga je
moja “Nije sve tako crno”, u kojom se nalazi 17 intervjua koja sam
vodio sa znanstvenicima raznih profila, a postoje i 24 nastavka u feljtonu, a
tema je Salona i don Frane Bulić.
Imaju dvije polemike s dvije osobe – Jurica
Pavičić i Stipan Samardžić koji
su imali potrebu prigovoriti istraživanjima, ali nemam namjeru ulaziti s njima
u rasprave jer oni nisu povjesničari po struci. Samo želim reći da od 1945.
godine do ovih radova o Drugom svjetskom ratu nije postojala nego samo jedna
knjiga koja nije cjelovita ni znanstvena.
Uskoro za sv. Mihovila treba izići knjiga “Taj novi
triljski most”, a nadam se i napisati za desetogodišnjicu i jednu
monografiju o 10-godišnjem radu udruge.
Osim izdavaštva,
postoje li i druge djelatnosti u udruzi?
– Postoje, to je znanstveno istraživanje Cetinske
krajine, a jedan od najvećih projekata je simpozij iz 2010. godine, na kojem je
bilo 45 predavača, a zbornik radova bi trebao izaći do kraja godine. Time smo
obilježili 800. obljetnicu prvog spomena Trilja u pohrvaćenom obliku i nastavit
ćemo dalje sa simpozijima.
Postoje dvije osobe koje su zadužile Trilj, a to su geolog Ante Šušnjara iz Vedrina i velikan i
istraživač Šime Jurić, Sinjanin. A
bez njihovih knjiga se ne može ići u istraživanje.
Zahvaljujući suradnji sa Viteškim alkarskim društvom, koje
sufinancira odlazak istraživača u Beograd, Zadar, Zagreb, Split i Veneciju do
sada smo prikupili jako vrijednog materijala, kojeg trebamo obrađivati i time
će publikacije izići na vidjelo.
Udruga se profilira prema istraživanju i objavljivanju
knjiga pa polako postajemo neformalni institut. Pokrenuli smo projekt koji je
na ovom području a i šire ostavio traga i naš trud se naveliko prepoznaje.
Jedna od drugih aktivnosti je vezana za rad s djecom. Imamo
šest projekata i time najmlađu populaciju uvodimo u rad kojim se bavimo da bi
krenuli našim stazama. Pokušavamo im otvoriti mogućnosti da krenu znanstvenim
putem kroz projekte. Objavili smo dva CD-a. Jedan je vezan za nekadašnje
Djevojke sa Cetine koje su bile popularne u bivšoj Jugoslaviji i koje su sa Jovicom Škarom ostavili veliki trag ali
iza 90-ih više nisu mogle nastaviti s radom. Imale su koncerte po cijeloj
Jugoslaviji.
Tako smo obajvili njihov CD jer bi bilo šteta ne prisjetiti
ih se. Drugi cd je rad jedne udruge iz Košuta, Košuta. To je ženska klapa s
dobrim glasovima pa smo snimili cd poznatih pjesama koje su obradili. Triljski
prostor je time kulturno obogaćen.
Imamo još jedan projekt za mala triljska mjesta koja su
zapostavljena. U 3 mjesta smo napravili kulturne manifestacije. Prvo mjesto su
Košute, gdje smo napravili Dane Košuta i kroz pet godina smo organizirali
program u trajanju od šest dana. Rad s djecom i razne predstave smo pokrenuli.
Cilj nam je njima pomoći. Ponosan sam na taj naš doprinos.
Vrpolje i Čačvina su druga dva mjesta, posebna mjesta
ruralne i tradicijske kulture, ali gotovo iseljena. U Vrpolju tako postoji
“lokva”, to je prirodna čatrnja, ovalnog oblika, napravljena početkom
20. stoljeća. Lidija Bauk, koja se
bavi tradicijskom kulturom otkrila je obilazeći ta mjesta, čatrnju i tako smo
se odlučili na projekt “Vesta festa” – festival ženske tradicijske
glazbe u Vrpolju. Prije 2 godine smo s tim krenuli, a gospodin Višnjić je sve
sredio i tada je 1000 ljudi došlo na festival i pokazalo se da to mjesto ima
potencijala.
Čačvina ima prostor u podnožju, “megdan”, koji
asocira na mušku kulturu jer su se tu muškarci druži i okupljali i odmjeravali
snage, tu se sva djelatnost i kultura sela odvijala. Tako je ima godinu dana tu
pokrenuta Čačvina megdan fest, koji slavi mušku tradicijsku kulturu. Zaista je
izvan očekivanja što smo postigli. Gospodin Filip Žaper iz Mjesnog odbora Čačvina okupio je ekipu i sredio
prostor za manifestaciju. Tako je Kulturno društvo Trilj pomoglo malim mjestima
da se očuva tradicijska kultura.
U Vrpolju su osnovali udrugu Vučija pa oni preuzimaju glavni
dio posla. Ove godine, 23. srpnja će se održati treća Vesta festa.
Gotovo svaka udruga
ima problem s financiranjem. Kako vi funkcionirate?
– Što se tiče financiranja krenuli smo ispod nule
jer sam prve dvije godine davao samo svoja sredstava. Bio sam uvjeren da se u
udrugu isplati ulagati i da će se sve vratiti. Od 2006. uspjeli smo se pokriti
sponzorima, a pomaže nam i grad Trilj i naša županijama te Ministarstvo
znanosti. Tako 80 posto novca kojeg dobijemo ide za istraživanja i publikaciju
knjiga.
Deseti rođendan udruge je bio u desetom mjesecu, a uskoro
ćemo napraviti program kojim ćemo se do kraja godine zahvaliti svima koji su
nam pomogli.
Mještani, uvjeren sam prepoznaju rad udruge. Sjećam se prvih
reakcija ljudi i sveukupno sam prezadovoljan. Ovdje sada zna i po 500 ljudi
doći na predstavljanje knjiga koje budu u kinodvorani Trilj ili knjižnici.
Pretpostavljam da udruga
i Vi s njom imate planove za budućnost?
– Važnije teme ovog područja planiramo pretvoriti
u dokumentarne filmove i to preko dva projekta koji nam slijede. Ova mala
mjesta su najvažnije da se kroz ovakve manifestacije ožive. Želja mi je da
svako mjesto koje nema svoju knjigu ili manifestaciju ovakvim događanjima
osvježe i pokrenu. To nam je glavni cilj. Tako smo i prikupljali stare
fotografije naših malih mjesta pa ćemo sada sa skeniranim fotografijama i
dokumentima koje su nam sugrađani dostavili, ostvariti misiju udruge da postane
institut kulture i očuvanja kulturne baštine Trilja. Naravno udruga će
nastaviti baviti izdavaštvom i istraživanjem, a svi koji se u tome vide dobro
su došli!