Šok u Pučišćima, srušena japnenica: “Divljak je pljunuo na svoje i naše pretke, na znanje, muku i znoj”

Šok i nevjerica! Ovim riječima mogli bi opisati trenutno stanje u Pučišćima. Netko je srušio japnenicu! Japnenicu koju su nakon pola stoljeća Bračani podignili u masliniku iznad Pučišća, na Mlatinjem brdu. Japnenicu koju su zajedničkim snagama gradili i stari i mladi za buduće naraštaje, na ponos i diku.

Kome je  zasmetala tradicija, trud i baština? Tko se usudio srušiti dio predivne priče o bračkoj povijesti, tradiciji i ljubavi prema kamenu?!

Odgovora nema.

Meštar Jozo koji je bio potporni stup u gradnji japnenice, anđeo koji je sve besplatno i sa svim srcem sa svojih 86 godina svaki dan tamo radio, pustio je suze na vijest o srušenoj japnenici.

– Majko moja milo, i špale mi je razvoli – gorko je zajecao stari meštar barba Joze Meštronte kada su mu pokazali slike porušene japjenice čija je upravo on duša, a i srce njezine priče.

Japjenica je u dalekoj prošlosti njegovoj obitelji bila tvrdi kruh, pokora i križ. S ponosom je podizao ovaj spomenik baštini, sretan da netko želi sačuvati prošlost od zaborava.

– Evo, slikojte po neka svi vididu kako nan je lipo ispala, vo san jo kroj njie – u suzama će ne znajući da su najljepše fotografije njega i  japjenice obišle svijet virtualnim putem, a sad te iste japnenice više nema.

– Dica, žalostan san, ali ne možedu ni srušit koliko mi možemo ugrodit – inatljiv je barba Jozo.

“Divljak je pljunuo na svoje i naše pretke”

Ravnateljica OŠ Pučišća, Lucija Puljak,  koja je zajedno s Verom GoljakDijanom Šabić i Dariom Metelko Mrvicom iz Udruge “Zemlja za nas” krenula u projekt izgradnje japnenice (a za koju su dio sredstava dobili iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije) tužnu vijest o srušenoj japnenici, našoj dragoj kamenoj ljepotica objavila je i na Facebook stranicama.

– Dragi Pučišćani,

želimo podijeliti s vama tugu zbog neosporne činjenice da živimo u istom mjestu s divljacima i devastatorima, kojima ništa nije vrijedno ni sveto. Sjećate se koliko smo se zajedno veselili podizanju japjenice, koliko smo bili ponosni na njezino napredovanje i izrastanje iz zemlje! Kako je zgotovljena gordo proparala zrak i spojila se s nebom preko duge. Koliko smo čestitaka i izraza divljenja dobili od poštovatelja baštine diljem svijeta.

Ne znate, jer vas nismo htjeli žalostiti, da je odmah nakon skromne svečanosti završetka gradnje neki divljak, ili divljaci, pod zaštitom noći razvalio «škinu» barbakana i grubo oštetio japjenicu. To je netko tko je došao s alatom, potkopao i izgulio donju skalinu na završnom vijencu kako bi se kamen i zemlja urušili. Sljedećega jutra barba Joze je, s nekoliko volontera, odmah popravio štetu i uklonio svaki trag devastacije (jer mu se činilo da to «ni rasuti barbakon, nego moja čriva i utrobica prosuti po zemji»). Nismo objavili vijest jer smo od javnosti htjeli skriti sramotu. Htjeli smo da nas vide boljima no što jesmo. To je ohrabrilo zapjenjenoga divljaka/divljake i ponovno je napravio isto. Pa kad ponovno nije doživio reakciju, nastavio je i dalje. I pogledajte na fotografijama što je učinio!

Pljunuo je na svoje i naše pretke, na znanje, muku i znoj kojima su nas očevi održali i othranili. Pljunuo je na trud stotinjak ljudi koji su s marom i ljubavlju ovu japjenicu gradili.

Pljunuo je na žuljave ruke, pogrbljenu škinu, slomljene kukove i neizmjernu strast 85-godišnjega barba Joze, koji je kroz japjenicu ovjekovječio priču o svom životu.

Moramo o tome javno govoriti. Ali ne želimo misliti da to Pučišćani podržavaju i da će se poistovjetiti s divljakom i divljaštvom, da će ga podržati i zaštititi. Zato vas molimo da ga prokažete. Ne moramo se svi sramiti. Neka se srami onaj kojemu se sramiti!

Prijavili smo sve policiji. Ali potrebni su i dokazi za kaznenu prijavu i nadoknadu štete.

Očekujemo one koji nešto znaju da se jave –  napisala je Lucija Puljak, neumorni borca za zaštitu baštine.

“Srušili ste samo ono svoje”

Oglasili su se i stanovnici Pučišća. 

– Ovako su joj se divili kad su je zgotovili. U tišini su joj se poklonili. A među njima i oni koji su znali što ona znači pučiškom čovjeku.

Srušili su spomenik trudu, znoju i muci naših starih.
Srušili su spomenik zajedništvu i suradnji mladih i starih, malih i velikih.
Srušili su spomenik druženju ljudi različitih nacija, različitih jezika i kultura.

Ali nije srušen duh. I nisu srušene ljudskost i veličina onih koji su je podizali.
Nije srušen san da se sačuva od zaborava kroz dokumentaciju koja će ostati našoj djeci.

Srušili ste samo ono svoje. Ne znajući ni što rušite. Jer vas nisu naučili. Jer vas nisu voljeli. Jer vas nisu grlili. Jer ste sami u svom tmurnom svijetu u kojemu su vam svi drugi krivi za sve.

Mržnja i zavist uvijek vuku ovo mjesto na dno. Zato nam je tako. 
Ali ja vjerujem u one vrijedne ljude koji neprestano uzdižu Pučišća iz blata; talentiranu djecu, neumorne učitelje, kreatore kulture, malobrojne volontere, male ljude za velika djela.
Ja vjerujem u nas.
I zbog te moje vjere ova je stranica i postala ono što ona jest.

I ja znam da će se otkriti kreator sramotne slike koja je jučer poslana u svijet. Sramota me bila biti administratorica takvih Pučišća.
“Tako ti je to u nos.”

Stanimo na kraj takvom stavu – napisali su na Facebook stranici Pučišća.

Kako je izgledala povijesna akcija izgradnje japnenice na Mlatinjem brdu možete se prisjetiti  OVDJE.

POSLJEDNJE DODANO: