Ovogodišnja Eurosong groznica završila je u subotu kasno
navečer pobjedom ukrajinske pjevačice Jamale “u sudačkoj nadoknadi”. Hrvatska
se veselila povratku u finale najpoznatijeg glazbenog natjecanja na Starom
kontinentu, no velika očekivanja velikog dijela domaće javnosti od pjesme “Lighthouse” splasnula su osvajanjem 23. mjesta od 26 zemalja koje su sudjelovale u finalnoj
večeri. Radi se o službeno najlošijem plasmanu neke hrvatske pjesme na
Eurosongu u finalu natjecanja.
Pobjednica lanjskog reality glazbenog showa, Nina Kraljić, ove je godine branila boje
Hrvatske pjesmom stranih autora, koju je pjevala na engleskom jeziku. Takvu činjenicu su još početkom proljeća oštro
osudili u Hrvatskom društvu skladatelja (HDS). Neposredno prije Nininog nastupa
u polufinalnoj večeri Eurosonga, estradni PR stručnjak Vedran Strukar predvidio je debakl Hrvatske, odnosne Nine u
Švedskoj. Njegov je status naišao na gotovo jednoglasnu osudu javnosti, no bilo
je i onih koji su podržali njegov stav od kojega Strukar nije odstupo ni “milimetra”.
Nakon lošeg plasmana Nine u sinoćnjem finalu, Strukar se
ponovno oglasio na svome Facebooku u kojem je prilično jasno detektirao krivce za
Ninin neuspjeh.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
Nina Kraljić sinoć je na Eurosongu doživjela DEBAKL,
osvojila je 23. mjesto i ostvarila NAJGORI plasman IKAD hrvatskog sudjelovanja
u finalu Eurosonga (ne računajući već one zaboravljene predstavnike koji se
uopće nisu ni plasirali u finale). I što ćemo sad? Činjenice su slijedeće…
Publika iz regije, prvi put, našoj pjesmi dala je nula bodova. Pametnome dosta.
Besramno je i bezobrazno tvrditi da monitoring nije valjao i da je kriv za
njezin debakl. Kao da Eurosong ne radi najbolja produkcija na svijetu nego neki
seoski priredjivač kirvaja. Žalostan
pokušaj opravdavanja i neuvidjanja vlastitih pogrešaka. Kad sam već par dana
uoči polufinala samouvjereno najavio da nas očekuje debakl, uslijedio je napad
sa svih strana. No, ja svoje mišljenje uvijek hrabro branim pa tako i ovoga
puta u raspravi sa svim pametnjakovićima, neostvarenim i isfrustriranim
karijeristima i ‘wanna be’ sveznalicama, a kako čitam od jutros i ulizicama
kameleonima koji su odjednom progledali i dali za pravo mojim tvrdnjama. A
takvi mi se gade jer su odjednom popularni i natječu se tko će sad više
pljunuti Ninu Kraljić jer je osramotila Hrvatsku. A di ste bili do jučer
miševi? No, evo par razloga zašto je Nina Kraljić doživjela potpuni debakl.
Dajem si apsolutno za pravo ovo navoditi jer nakon 22 godine aktivnog rada na
estradi, 16 godina praćenja Eurosonga i bliske suradnje s dva pobjednika
Eurosonga smatram da razumijem bit ovog najvažnijeg glazbenog natjecanja na
svijetu. Prvi i najvažniji razlog debakla je pjesma. To nas je u startu
ograničilo i smanjilo šanse jer kladim se u što god tko želi da ni nakon 10
izvodjenja na repeat ne možete zapamtiti Lighthouse. Prosječna nepamtljiva
pjesma koja nije napisana za publiku nego isključivo za vokalno preseravanje
izvodjača… Kako su pogriješili. Na Eurosongu
imaš tri minute da publika zapamti Tvoju pjesmu i nastup ili si zauvijek
osudjen na propast. To Ninu Kraljić i njezin tim nije ni zanimalo. Sirotoj
djevojci bez ikakvog estradnog iskustva i utakmica u nogama glavu je napunio
neostvareni pjevač Jacques Houdek preuzevši ulogu njezinog mentora i gurua, ali
svi se jako dobro sjećamo njegovih frustracija kad je baš njega posramila sada
već zaboravljena Daria Kinzer i umjesto njega otišla na Eurosong. Houdek je na
Nini Kraljić liječio vlastite frustracije, tražio vlastitu drugu priliku i
smatram da je on jedan od glavnih krivaca njezinog ovakvog debakla koji će
zauvijek obilježiti njezinu karijeru, a nije još zapravo ni krenula.
Drugi važan kriterij za Eurosong je priča koju izgradiš oko
sebe. Nina Kraljić nije imala nikakvu priču, kreativu niti strategiju (osim što
je angažirala dizajnera Zigmana koji ju je na kraju, pametno, iskoristio tek
kao stepenicu da se sam probije u neke elitnije krugove). Jedina
“priča” na kojoj su naši ovogodišnji predstavnici inzistirali jest
njezin “božanstven” glas i interpretacija. Karizma nepostojeća, ali
bahatost i samouvjerenost u izjavama stajala je čvršće nego trovremenski Taft.
I moje prijateljice divno pjevaju na privatnim proslavama ili pod tušem, ali
kome ozbiljnome je to dovoljno da bi ostvario uspješnu estradnu karijeru???
Treći i najvažniji razlog debakla je podcjenjivanje publike. Kakva najveća
pogreška!!! Publika nije glupa i publiku ne možeš prevariti. Ako želiš uspjeti,
moraš se publici prilagoditi i pjevati i izvoditi ono što publika želi. Publika
je ta koja će te učiniti zvijezdom, a ne frustrirani savjetnici bez vlastite
publike. Zato i ne čudi što ne znaju kako
nešto učiniti, kako uspjeti i zato namjerno i podlo naštetiti djevojci koja se
tek probija. Da bi bio uspješan na estradi moraš razumjeti način funkcioniranja
showbusinessa. A to nije atomska fizika. Sve je opipljivo, a zaradjeni novac će
ti to potvrditi.
I zadnji razlog neuspjeha. Sama selekcija izvodjača već
godinama je potpuno pogrešna. Biraju se izvodjači umjetno stvoreni u
laboratoriju reallity showova. Takve emisije isključivo služe za ostvarivanje
prihoda organizatora. Povodljiva publika nasjedne na promišljene PR kampanje, a
naivni anonimusi misle kako im je to prava stepenica za uspjeh. Krivo! Ti
anonimusi posluže tek kao topovsko meso za ostvarivanje tudjih interesa i
prihoda, a kad show završi osjećaju se iskorištenima i završe u ropotarnici
povijesti. Organizatori i producenti trljaju ruke jer su zaradili novac, a
mentori koriste takve showove da animiraju zamrle karijere. Znate li i jednog
sudionika reallity showa koji je ostvario iole uspješnu estradnu karijeru?
Naravno da takav/takva ne postoje. A i mentori su mi malo sumnjivi. Subotom
navečer, udarni dan vikenda, radiš, nastupaš, pjevaš i zaradjuješ novce. A kad
nemaš posla, nastupa i publike, jeftino se prodaš televiziji da pokušaš
povratiti poljuljanu karijeru i nadaš se kad završi show da ćeš opet vikendom
nastupati, a ne sjediti u tv studiju… Mogao bih nastavljati do sutra.
Uglavnom, za Ninu Kraljić nije sve izgubljeno. U Zagreb se
vraća s titulom Miss Eurosonga koju joj je dodijelio urednik njemačkog Bilda s
podrugljivim smislom za humor.
Bez obzira na sve, veselim se što ću uskoro Ninu osobno
upoznati i sad ću baš u inat svima pokazati da može nešto napraviti samo i
jedino ako se okruži pravim timom novih suradnika – autora, kreativaca i
PR-ovaca. Hvala na pažnji!
Ekskluzivno za Dalmacija
News Vedran Strukar je pojasnio neke navode o svom najnovijem Facebook statusu.
Iz tvoga današnjeg
statusa najavio si na mala vrata kontakte s Ninom ili njenim timom?
– Kontaktiralo me dvoje ljudi koji su nastupali s Ninom
Kraljić na Eurosongu. Radi se o članovima delegacije koji su od početka pratili
moja očitovanja vezana uz Ninu Kraljić i izrazili su svoju želju da nas
upoznaju zbog toga što smatraju da je Nina Kraljića, kad se probudila, uvidjela
da je krivo vođena i da je vjerovala pogrešnim ljudima. Budući da nemam
apsolutno ništa protiv Nine Kraljić i da je osobno ne poznajem, bilo bi mi
drago prenijeti joj moje viđenje njene buduće karijere. Nina bi dobila moj
savjet, temeljen na 22-godišnjem iskustvu bavljenja estradom, kako bi trebala
graditi svoju karijeru i kako postići uspjeh.
Jasno si u statusu
napisao da smatraš da je najveći krivac za Ninin neuspjeh pjevač Jacques
Houdek. Kakve veze on ima s Nininom nastupom na Eurosongu?
– Apsolutno. Takvi likovi pokušavaju iskoristiti Ninu
Kraljić kao sredstvo, ali i vlastitu drugu šansu da se etabliraju, ne
shvaćajući da i dalje srljaju u propast i da ovoga puta ne upropaštavaju samo
sebe, nego i talente koji im naivno vjeruju.
Treba li angažirati
provjerene hrvatske “aseve” za neke buduće Eurovizije, poput Tonća
Huljića?
– Kada sam prije tjedan dana, prije polufinala Eurosonga,
objavio da se Ninu u finalu sprema debakl, jedina osoba koja me je javno
podržala bio je upravo Tonći Huljić u svom razgovoru za T-portal. Svi drugi su
se pravili pametni, a jedino se Huljić postavio kao pravi profesionalac. Volio
ga ja ili netko drugi ili ne, on zna što je business. Upravo zbog toga Tonći
Huljić zarađuje novce i ima takav status u regiji, dok drugi okolo samo žugaju.
Kako komentiraš
pobjedničku pjesmu?
– Pobjednička pjesma je prokušani eurovizijski recept.
Dakle, lako pamtljive pjesme s efektnim scenskim nastupom. Od kada je svijeta i
Eurosonga, to je naprosto bio recept za uspjeh i to me ne iznenađuje.
Ukrajinska pobjeda bila je logična i predvidljiva od početka, iako se također
znalo da će Rusija i Ukrajina “ratovati” oko pobjede, a to se upravo
i dogodilo. Ovdje nema nikakve politike, budući da, primjerice, Hrvatska koja
je redovito dobivala veliki broj bodova od svojih susjeda, ove godine od
publike iz regije nije dobila ni bod! To je prava katastrofa. Ovo znači da je
publika iz regije, koja je tradicionalno naklonjena hrvatskoj glazbi i pjesmama,
zgrožena našim ovogodišnjim izdanjem i potpuno je ignorirala pjesmu.
Australija, koja ove
godine nastupa na Eurosongu drugi put, na kraju je bila druga. Kako bi Europa reagirala
da se Eurosong “premjestio” 2017. godine u Australiju?
– Eurosong je natjecanje pjesama zemalja članica
“European broadcasting uniona”. Jedan Izrael, baš kao ni Australija,
nije u Europi, no članstvom u EBU-u stječete pravo sudjelovanja na Eurosongu.
Prema tome, sljedeće godine se može uključiti i Zambija, ukoliko se uključi u
tu švicarsku asocijaciju sa sjedištem u Genevi. Radi se o poslovnoj, a ne
geografskoj odluci. Eurosong je poslovna manifestacija. Svatko tko plaća
članarinu EBU-u, ima pravo sudjelovanja na ovom natjecanju.