Škola likovnih umjetnosti iz Splita
bilježi punih 100 godina tradicije u odgoju i obrazovanju mladeži u likovnim
znanjima i vještinama. Pod raznim imenima, na raznim adresama, desetljećima je
ova ustanova održavala snažni duh izvorne likovnosti ovog podneblja.
Škola se
nalazi na adresi Fausta Vrančića 17, u
zgradi bivše vojarne koja je adaptirana je prema potrebama škole u ratnoj 1993. godini, a zgradu dijeli
s Akademijom likovnih umjetnosti.
Škola
likovnih umjetnosti je umjetnička četverogodišnja srednja škola koja pruža
kvalitetno obrazovanje za zanimanja iz područja likovne umjetnosti i dizajna,
ali i isto tako kvalitetno znanje iz općih predmeta potrebnih za državnu
maturu. Ponosni smo što naši učenici iz godine u godinu uspješno polažu ispite
državne mature i upisuju željene fakultete.
Kamo nakon završene Škole
likovnih umjetnosti?
Nakon
završene škole učenici dobivaju zvanje dizajner i osposobljeni su za kreiranje proizvoda, oblikovanje vizualne
prepoznatljivosti, poslove promidžbe i reklama, dizajniranje interijera i sl.
Otvorena im
je i mogućnost nastavka školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti, Akademiji
dramskih umjetnosti, Grafičkom fakultetu, Filozofskom fakultetu, Arhitektonskom
fakultetu, Tekstilno-tehnološkom fakultetu i dr.
Mala škola velikih ljudi
Zahvaljujući
vrsnim predavačima kao što su književnik Dinko Šimunović, glazbenik Josip
Hatze, te umjetnici Emanuel Vidović, Petar Senjanović, Vjekoslav Parać, ali i
brojni majstorima – obrtnicima, škola je oduvijek visoko kotirala među
obrazovnim ustanovama.
Tijekom dugog
stoljeća škola je obrazovala i odgojila brojne eminentne umjetnike i kulturne
djelatnike koji su upravo u ŠLUS stekli
početne vještine. Neki od njih su: Hrvoje Marko Peruzović, Viktor Popović, Dragan
Dužević, Petar Grimani, Tisja Kljaković, no uz njih svoje karijere danas
uspješno grade i druge poznate osobe iz svijeta filma, glazbe, glume, arhitekture
i dizajna: Ivan Leo Lemo, Zlatan Stipišić Gibonni, Jakša Matošić, Neli Ružić,
Goran Marković, Jure Radnić, Mia Roknić, Stjepko Rošin…
Zanimanja
Učenici u 1. razredu upisuju zajednički program
likovne umjetnosti i dizajna, a nakon prve godine opredjeljuju se za jedno od 6
zanimanja.
1.
SLIKARSKI DIZAJNER – osposobljava se za samostalni rad u
restauratorsko-konzervatorskim zahvatima, dizajnerskim rješenjima i
ilustracijama, izvođenju murala,…
2.
KIPARSKI DIZAJNER – osposobljava
se za samostalnu izradu dekorativnih i uporabnih umjetničkih predmeta
suvremenog dizajna
3.
FOTOGRAFSKI DIZAJNER –
osposobljava se za samostalno snimanje i izradu umjetničke fotografije,
dijafilmova i dijapozitiva
4.
GRAFIČKI DIZAJNER – stječu
likovna znanja koja im omogućavaju samostalnu likovnu konkretizaciju vlastitih
grafičkih kreacija
5.
DIZAJNER ODJEĆE – razvojem
kreativnosti te osobnog likovnog izraza osposobljavaju se za kreiranje odjevnih
predmeta i kompozicija kao umjetničkog objekta u svrhu modnog dizajna
6.
INDUSTRIJSKI DIZAJNER –
osposobljavaju se za samostalno oblikovanje i izradu industrijskih predmeta od
različitih materijala
Mala škola velikoga srca
Učenici i djelatnici ŠLUS prvaci su u volontiranju i
sudjelovanju u svim akcijama humanitarnoga karaktera. Godine
2013. ŠLUS je osnovala volonterski klub čija je voditeljica i „animatorica“
profesorica Vanja Škrobica. Od tada
neprekidno i neumorno djeluju, a ovo su neke od akcija u kojima su sudjelovali
i pokazali senzibilitet prema svakome tko treba bilo kakvu pomoć ili podršku.
BUVLJAK 2011. – kupnja didaktičnih igračaka za
dječji odjel KBC-a Firule
BUVLJAK, 2012. – kupnja tableta namijenjena
dječjem odjelu KBC-a Firule
BOŽIĆ ZA UDRUGU SRCE 2013. – za mlade oboljele od celebralne
paralize
SVJETSKI DAN BESKUĆNIKA 2013. u
organizaciji udruge Most – solidarizacija s beskućnicima
HUMANITARNA I PRODAJNA IZLOŽBA
FOTOGRAFIJA 2013. – sredstva prikupljena od prodanih fotografija donirana su
Klubu Vjeverica – udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom grada
Zagreba
VALENTINOVO 2014. – čestitke i slatkiši za štićenike Centra Slava Raškaj
“SPLITE, OTVORI SRCE” 2014. –
organizacija splitskih volonterskih klubova i udruge Mi – uskršnja akcija za siromašne obitelji
FESTIVAL ZNANOSTI 2014. – Likovna
radionica u udruzi Srce
DI SI TI? 2014. – organizator Udruga Most – buvljak za beskućnike
VOLONTERSKI KLUB ZA UDRUGU SRCE BOŽIĆ, 2014. – izrada nakita za božićna drvca
VALENTINOVO
2015. U CENTRU SLAVA RAŠKAJ
HRVATSKA VOLONTIRA 2014. –
organizator Volonterski
centar Mi, oslikavanje učionice 4. Gimnazije
i buvljak učeničkih likovnih radova
POVEŽI SE BOJOM, PRIBLIŽI SE SLIKOM
2014.-2015. – suradnja nekoliko ustanova, centara i Nastavnog zavoda za
javno zdravstvo – oslikavanje prozora u Centru „Slava Raškaj“, izrada
tapiserija prema učeničkim radovima, prodaja tapiserija u prostoru Zlatno doba
IZLOŽBA I
BUVLJAK ZA SV. DUJU 2015. – sredstva namijenjena socijalnoj
samoposluzi
(Udruga Most)
AUKCIJA UČENIČKIH RADOVA – Replike radova umjetnika Klimta
prodavane su na aukciji u GK Marka Marulića. Svrha je bila sakupiti što više
novaca za oboljelu djevojku Rebeku Radić iz Primoštena.
Galerija Škola
U prosincu 2014. S radom je počela Galerija Škola koju vodi
profesorica Neli Ružić. Tijekom vrlo kratkog vremena, u Galeriji Škola održane
su brojne izložbe naših i stranih eminentnih umjetnika.
IZJAVE
BIVŠIH UČENIKA POVODOM 100 GODINA ŠKOLE
100 godina škole – hvala
Piše: Sonja Gašperov,
akad. slikarica, profesorica na UMAS-u
Četiri godine
kreativnosti, stečeno samopouzdanje, svakodnevno veselje.
Tisuću četiristo
šezdeset dana u upoznavanju prijatelja koji ostaju prijatelji za cijeli život.
Prvi istrošeni kistovi,
oslikani zidovi, prve osušene palete i potrošeni ugljeni.
Deseci objavljenih
pjesama, stripova, citata u školskom ARTlistu.
100 godina hvala za uvod u
ovo sto sad jesam!
Škola mi je dala mjerila
kojima vrednujem stvari u životu
Piše: Davor Dedić, glazbenik u Belgiji
Najviše se sjećam velikih zelenih vrata koja su me
tako prijatno dočekivala svaki dan kada bih došao do škole, bilo je nečega veoma
prijateljskog i zaštitničkog u njima. Mnogi kažu: ” Od kolijevke pa do
groba najljepše je đačko doba”, a ja se osjećam povlaštenim što sam to
mogao shvatiti još dok sam išao u školu. Možda, ma ne možda, nego sigurno da
sam bio naporan svojim profama, ali ne zato što sam imao problema s njima, nego
zato sto su oni pružali takvo razumijevanje za mene i ostale da smo se svi osjećali
veoma slobodno i komforno, kao među svojim prijateljima, što na kraju oni i
jesu. ..
Danas kad se okrenem i pogledam iza sebe izuzetno sam
zahvalan životu sto mi je pružio šansu da provedem par godina i podijelim ih
zajedno sa zadnjom generacijom koja je maturirala u staroj školi, gdje smo
podijelili iskustva i naučili toliko toga sto nam je i dan danas mjerilo po
kojem mjerimo neke od ideala za život.
Ne daj se mladosti moja
Piše: Ante Ćepić, prof. književnosti i povijesti
umjetnosti, scenarist
Što bih o školi izdvojio?
…pa, prije svega, ravnopravnost (i to sa svima, u
svakoj situaciji).
Zatim neobaveznost (barem prividna, koja je jednako
dobra i hranjiva za duh kao i ona stvarna).
Miris gline, tempere, zvuk kamena, zvuk Aliete (iza
koje i dalje čvrsto stojim…). Butinine naočale, Butinine šilterice i nama nečujna
glazba u njenim slušalicama dok koraca prema školi. Vrdoljak kao vilenjak iz
crvene komore. Dodig crta Paju Patka na slici (u par elegantnih poteza). Zvučni
znak sa susjedne Akademije koja njeguje finu akustiku. Radeljak u bijeloj kuti
koji me je naučio kako je keramika vječno iznenađenje (čekanje da se peć otvori:
kakvu je odluku ovaj put vatra donijela?).
sunca, zvuk igre, početak odrastanja, mržnja
prema matematici (ljubav prema matematici), mržnja prema zlatnoj sredini (koju
danas razumijem i poštujem (…) Falak kao puna čaša vode iz Italije (osvježio
nam je razmišljanja). Škrobica – krhka, sitna pojava moćnog uma, prsta uprta u
rečenicu: potraži u svojoj savjesti. Butina kao prijatelj, kao nos za dobro;
njen autoritativni glas zaslađen i omekšan plešućim pokretima i “Na Drini
Ćuprija” (vrh književnosti naše i njihove, još¡ se toga držim. Pročitajte
“Usta puna zemlje“ Branka Šćepanovića. Zvuk zvona, znak kruga, znak
trokuta, znak kvadrata.
Arsen: “Raspolažem s još milijun nježnih i
bezobraznih podataka naše mladosti (koja nas pred vlastitim očima vara, krade i
napušta)…
Ne daj se, mladosti moja…”
Slatke uspomene
Piše: Mirjana Vučić, diplomirani upravni pravnik
Uspomene, slatke uspomene, često me obuzmu. A kako i
ne bi?
Svi moji “stari radovi”, Artlist (u kojemu
su bile i moje pričice, dnevnik koji je bio sasvim razumljiv samo meni i
nekolicini meni najbližih osoba…), skice, čak i kistovi sada su
svojevrsne karte u svijet uspomena na moje srednjoškolsko doba, doba kad
sam bila “svoj na svome”, među ljudima sličnih interesa i hobija…
Oh, sjećam se prijemnog ispita kao da je bio jučer (a,
istini na volju, i nije bio tako davno). Čekala sam pred vratima te šarene
zgrade, onako “mlada, zelena”, ne znajući što se sve u njoj krije.
Prošavši prijemni, ispunila sam formulare, predala dokumente… I tako sam kročila
u svijet u kojem učenje i stjecanje novih vještina ne isključuje zabavu, u
kojem odnos među profesorima i učenicima nije strog i krut, već ležeran, više
prijateljski.
Sve u svemu, te četiri godine koje sam provela u
“Umjetničkoj” su ostavile veliki trag u mome srcu. Posebice zato što
sam kao adolescent imala priliku odlaziti u školu neopterećena, bez osjećaja
nelagode što moram još jedan dan provesti u školi. I na tome se zahvaljujem
svim svojim profesorima. No, nepredvidiva sudbina me je odvela drugim
smjerom te nisam nastavila školovanje u vodama umjetnosti i kreativnosti. Ali,
moj umjetnički duh i stečeno znanje i dalje imaju velik utjecaj na moj život, a
tako ce zasigurno i ostati. Takvo nešto nikad ne umire.
Nikad vas neću
zaboraviti…
Piše: Tina Zaro, učiteljica predškolskog odgoja
Nikad neću zaboraviti kad sam samo mjesec dana prije upisa još lunjala
gradom ne znajući što upisati. Dara za umjetnost sam imala, ali nikad mi nije
palo na pamet da se zapravo time bavim…dok nisam došla u školu da razgledam i
raspitam se o programu.
Čim sam ušla u školu, primijetila sam da je puno drukčija od svih onih koje
sam do tad posjetila, a dok sam došla po prvog kata, već sam znala da tu želim
provesti sljedeće četiri godine.
To su mi bile jedne od najljepših godina… tu sam stekla prijatelje – od vršnjaka
pa sve do profesora… Tu sam stekla znanje – od samog zanimanja pa sve do životnog
iskustva.
Kaže se da je škola drugi dom, a profesori drugi roditelji jer kroz
cijelo djetinjstvo pola dana provedemo tamo. Nitko zapravo to ne shvaća tako
ako to nije doživio.
Ja jesam… i zato vam hvala… nikad vas neću zaboraviti.
Slike sjećanja na staru
školu
Piše: Dijana Nazor, akad. slikarica, pjevačica u Kazalištu Komedija u
Zagrebu
Kad sam primila poruku da napišem par rečenica o sjećanju na staru Umjetničku
školu, prvo mi je došlo sjećanje na uski, dugački, nezamjenjivi
razred autobus gdje smo uspješno prepisivali, pa i u prvim
klupama. Da sam na pravom mjestu baš u toj u školi, osjećala sam ne samo radi zanimanja za
umjetnost, već i radi otvorenog dvorišta i atmosfere gdje smo se okupljali,
fotografirali, pjevali, svađali i mirili …
Mada škola više nije na istom mjestu ona trajno živi u mom sjećanju.
Njezini razredi, hodnici, kolege, prijatelji i profesori, zvukovi i
mirisi su slike u meni trajno pohranjene.
Sjećanja na sami prostor škole s vremenom će ipak izblijedjeti, ali
nikada neće izblijedjeti razumijevanje, potpora i ljubav koju nam je
kroz četiri godine pružila naša razrednica Vanja Škrobica.
Zahvalna sam joj na svemu tome jer nas je svih oplemenila i za čudo
još uvijek nas na neki način povezuje i okuplja!
I dalje učimo od nje, a stara škola oživljava u našim sjećanjima!
Mala škola, veliki dom
Piše: Petra Šerka
…zašto uvijek treba proći vrijeme da bismo shvatili sto smo izgubili?
mala škola, ali velik dom…to je svijet kojeg smo imali i kojeg se uvijek
sa čežnjom sjećamo, jer nigdje i nikome se nije otvorio takav svijet maste,
kreativnosti i topline…