Katolici diljem svijeta tada obilježavaju blagdan svetog
Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u
crkvenim počecima. U tradiciju crkvenog običaja u Hrvatskoj na taj dan se slavi
novi početak i čestita Božić svojim bližnjima.
Podaci o Stjepanovom radu i životu zabilježeni su u
novozavjetnoj knjizi ˝Djela apostolska˝. Nazvan je prvomučenikom jer je bio
prvi koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju, a danas su njegovi lik i
djelo simbol borbe protiv nepravde te oprosta. Njegova svetkovina je svojevrsno
prisjećanje na temeljne životne ideale, koji su i danas bezvremenski.
Stjepan se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje kao mladić u
đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci, te kamenom
u drugoj. Sveti Stjepan je sve do današnjeg dana zavrijedio poštovanje zbog
svoje dosljednosti u življenju i djelovanju. Do kraja svoga života slijedio je
i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti.
Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga. Nakon što se on počeo braniti vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili ga kamenovanjem.
Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj. Slavi se kao prvi kršćanski mučenik za vjeru. Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci i s kamenom, znakom “oruđa” kojim je ubijen, u drugoj.
Zbog svoje blizine najvećem kršćanskom blagdanu Božiću,
Stjepan se na simboličan način poistovjećuje sa samim Kristom, jer kao što
Božić predstavlja Isusov rođendan, tako Stjepanova smrt obilježava njegov
nebeski rođendan.