Od početka ove godine mali ribolov, kao
kategorija ribolova za osobne potrebe, prestao je postojati u Hrvatskoj.
Posljednjih dana se nekoliko stvari odigralo vezano za tu složenu problematiku:
Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za ribarstvo je prije tjedan dana objavila
novi Pravilnik kojim je regulirano izdavanje odobrenja za “mali obalni
ribolov”, dok je na inicijativu Otočnog sabora (udruge za razvitak hrvatskih
otoka te povezivanje svih otočana i prijatelja mora) dogovoreno osnivanje Radne
grupe kojoj bi cilj bio pokretanje postupka oko zaštite tradicionalnog
življenja na otocima i priobalju.
Ključnom se promjenom pokazala dozvola
(ne)korištenja mreža stajačica do 200 metara duljine. Do pristupanja Hrvatske
EU, plus godinu i pol dana prijelaznog perioda, malim ribolovom se bavilo 13
tisuća ribara, mahom otočana i stanovnika priobalja. Zakonski, svi su mogli
koristiti jednostruke mreže stajačice te ostale propisane ribarske alate, i za
vlastite potrebe (prodaja je bila zabranjena za sve imaoce takvih dozvola)
loviti do pet kilograma ribe i drugih organizama dnevno. No, Mediteranskom
uredbom iz 2006. godine koju je Hrvatska potpisala, zabranjena je upotreba
mreža stajačica izvan kategorije gospodarskog ribolova, tako su od 1. siječnja
2015. godine prestale važiti dozvole za mali ribolov.
Bodovanje ribara
Kako bi zadovoljili europske propise, naša
administracija je odlučila uvesti kategoriju “malog obalnog ribolova” koji
prelazi u gospodarsku djelatnost te izdati 3,500 povlastica u toj kategoriji
dosadašnjim imaocima dozvola za mali ribolov. Novim Pravilnikom ribari će se
bodovati – najviše za stanovnike otoka prve i druge skupine pa oni s najdužim
prebivalištem, starije osobe, lošijeg imovinskog stanja, branitelji, invalidi
Domovinskog rata, sve će nositi određene bodove kako bi se došlo do 3,500
dozvola. Kada jednom dobiju dozvole, “sretnici” će imati pravo loviti mrežama
stajačicama te prodavati svoj ulov – lokalno. No, i dalje im ostaje limit od
pet kilograma ulova dnevno, dok će uz to dobiti i nekoliko obaveza: za početak
platiti upravnu pristojbu državi, zatim voditi dokumentaciju, a kako će
funkcionirati izdavanje računa i zadovoljavanje sanitarno-zdravstvenih propisa
(kao gospodarska djelatnost) tek će praksa pokazati…
Ostali mali ribari, koji se ne prijave za
tih 3,500 povlastica u “malom obalnom ribolovu”, prelaze u
sportsko-rekreacijsku kategoriju te će besplatno dobiti dozvole, najavio je
prije nekoliko dana Ante Mišura, pomoćnik ministra iz Uprave za
ribarstvo. Nekadašnji mali ribari, njih dakle desetak tisuća, gube pravo na
korištenje mreža stajačica, no i dalje smiju dnevno izlovljavati do pet
kilograma ribe, samo drugim alatima, te ga ne smiju prodavati.
Na ove promjene, koje su poznate već
odavno, rekacije su kao valjda i o svakoj temi u Hrvata, dvojake. Upravo su iz
Otočnog Sabora “najžešći” protivnici zabrane lova mrežama za većinu otočana i
ljudi koji žive uz more.
– Mali ribolov zajedno s korištenjem mreža
je način preživljavanja otočana, ali i na velikom dijelu priobalja, to je
tradicijski način života. Tko je zakinut zabranom mreža? Domicilno
stanovništvo, iz čijeg načina života su recimo i iznikli Nacionalni parkovi
poput Kornata ili Mljeta. I sad oni ne smiju baciti mrežu gavunaru, zabranjena
je mljetska vrša,…
Donijeli smo zaključak da se zbog svega
ide u formiranje radne grupe, tek trebaju imenovati svoje predstavnike iz
ministarstva poljoprivrede, kulture, zaštite okoliša, regionalnog razvoja,
zadarskog i splitskog Sveučilišta, a u radnoj grupi će biti i predstavnici
lokalnih akcijskih grupa te Otočnog sabora. Cilj nam je pokrenuti postupak
zaštite tradicionalnog življenja na otocima i priobalju, zaštitu malog ribolova kao nacionalnog
identiteta i ključnog pitanja opstojnosti stanovnika na Jadranu. Pozivamo se na
rezolucije koje govore o načinima ribolova na Jadransko-Jonskom području i koje
dozvoljavaju da države samostalno odluče o ribolovnim alatima kako bi se održao
tradicijski ribolov. U ovom projektu će se sigurno naći i profesionalni ribari,
zbog nekih zabranjenih alata. Također, profesionalni ribari ako se odluče
zatvoriti obrt, automatski dobivaju povlasticu za mali obalni ribolov te njihov
broj ne ulazi u onu kvotu od 3,500. – između ostalog nam je kazao predsjednik
Otočnog sabora Denis Barić.
Nelojalna konkurencija
Ipak, među profesionalnim ribarima pa i
rekreativcima, ukidanje malog ribolova smatraju pozitivnim. Drže kako je često
u pitanju bila nelojalna konkurencija, kako su mali ribari izlovljavali
preko dozvoljenih pet kilograma te ih
potom prodavali “na crno”, dok sportski ribolovci smatraju da su bacanjem mreža
(često uz samu obalu) mali ribolovci naštetili ribljem fondu. Barić međutim
tvrdi da je sve stvar poštivanja zakona i pravila, jer u Otočnom saboru ima
dosta i profesionalnih ribara s koćaricama, odnosno da svatko odgovara za svoje
postupke te da se prekršajima, bilo malih ribara bilo profesionalaca, trebaju
baviti institucije.
Prof. dr. Alen Soldo, predstojnik
diplomskoga studija Morsko ribarstvo na Odjelu za studije mora Sveučilišta u
Splitu i prorektor za znanost i međunarodnu suradnju Sveučilišta u Splitu,
smatra da se “pravilno reguliran ribolov za osobne potrebe mrežama stajačicama
naših priobalnih i otočnih stanovnika mora riješiti u budućnosti, no nije
optimist dok god se „rješavanjem“ problema u ribarstvu i dalje bave isključivo
„stručnjaci opće prakse“, a prave stručnjake nitko ništa ne pita.
– Neke sjeverne zemlje EU izborile su se
za propis koji im to dozvoljava, dok je za nas obvezujuća Mediteranska uredba
što ipak ne znači da se u nekim zemljama Mediterana ne prakticira takva vrsta
ribolova. Primjerice, u Grčkoj i na Cipru, korištenje mreža stajačica za osobne
potrebe masovna je pojava pred kojom vlasti sustavno „zatvaraju oči“. Jasno, to
ni njima nije zakonski dozvoljeno, ali su te zemlje, uz ostale mediteranske
zemlje čiji su predstavnici izrazili volju da se pitanje dozvole ribolova za
osobne potrebe pokrene, naši potencijalni partneri u rješavanju ovog problema.
“Administracija bi vjerojatno bila najsretnija kada ribara ne bi ni bilo”
Dakle, problem se može riješiti u
Brusselu, ali naše Ministarstvo poljoprivrede se do današnjeg dana još nije
službeno izjasnilo što misli o malom ribolovu. Naša ribarska administracija bi
vjerojatno bila najsretnija kada ribara ne bi ni bilo. Poanta je u tome da po
sili zakona ribarska administracija mora postojati i što je više onih koji se
bave ribolovom više je posla i problema. Ako nema ribara, nema ni problema…a
plaća dolazi. – nije se libio otvoreno kazati što misli o nadležnim državnim
institucijama prof. Soldo.
– Sve kategorije ribolova imaju štetan
utjecaj na žive organizme i okoliš, a svrha gospodarenja je da prepozna razinu
tog utjecaja te da ga određenim mjerama smanji na najmanju moguću mjeru. I
ribolov mrežama stajačicama za osobne potrebe ima negativan utjecaj, ali s
druge strane onima koji ne razumiju potrebu postojanja takvog ribolova
preporučam da odu preko zime na Unije, Premuda, Susak, Biševo, Svetac ili neki
drugi dalji otok. Vjerujem da će im razlozi potrebe malog ribolova svakim danom
njihova boravka na nekom od tih otoka biti sve jasniji i jasniji!
Ukidanjem malog ribolova, jedan dio njih
će moći preći u mali obalni ribolov, gdje će im ulov biti ograničen isto na 5
kg, a svi ostali će preći u kategorije sportskog ili rekreacijskog ribolova,
gdje se također može loviti 5 kg. To znači da će ukupni broj sudionika u
ribolovu u istočnom Jadranu ostati potpuno isti, kao i količina ulova. Ono što
je problem u ovome je činjenica da su mali ribari u svojim ulovima, radi mreža
stajačica, imali značajnu količinu traglja i bukve, kao i drugih riba koje se
ne ciljaju u udičarskom ribolovu, dok će se sada povećanjem broja udičara
povećati i ribolov arbuna, fratra, šarga i drugih udičarskih lovina, pa je time
ukidanje mreža stajačica zapravo kontraproduktivno. – zaključio je Alen Soldo.
Iz Uprave za ribarstvo pak niti nakon
nekoliko dana nismo dobili odgovore na pitanja vezana za ovu izuzetno važnu
temu.