Na Badnjak i
Silvestrovo, u vrijeme podneva, već tradicionalno se Ispod ure u Splitu okupe pjevači kako bi
pjesmom proslavili ove lijepe svečane dane. Spontano se tako, bez ikakve
organizacije ili vođenja, nađu pripadnici raznih klapa iz Dalmacije koji
acapela pjevanjem privuku ljude dobre volje na zajedničko druženje. Okruženi
drevnim Dioklecijanovim zidinama izvode većinom narodne napjeve, ili one sa
manjim utjecajem aranžmana, upravo kako bi u njima mogli sudjelovati i uživati
svi, pa čak i oni sa manje sluha. Jedinstvena je to tradicija koja promovira
spontano klapsko pjevanje i pučko druženje i radovanje, koje je u gradovima gotovo
potpuno isčezlo. To je više razlog zbog čega bi mu trebalo posvetiti pažnju, a
onima koji tu tradiciju održavaju odati priznanje. Klapska pjesma naše je
zaštićeno kulturno dobro na UNESCO listi svjetskih kulturnih dobara, kao i
Dioklecijanova palača među čijim se zidinama izvode ovi klapski napjevi, pa je
ovaj običaj ne samo jedinstvenost, nego predstavlja i nacionalni znak ponosa
koji bi Splićanima trebao biti na čast.
Ipak kao i u
mnogim drugim stvarima, naš odnos prema kulturnim dobrima i tradicijskoj
baštini nije uvijek onakav kakav bi trebao biti, pa se tako zadnjih godina paralelno
sa pjevanjem Ispod ure, na splitskoj Pjaci pušta razna zabavna glazba sa
zvučnika na način da opstruira i nadjačava acapela pismu koja se izvodi samo
nekoliko metara dalje. Ovo nadglašavanje klapske pisme strujom trebao bi biti
izraz opće nekulture i nepoštovanja prema vlastitom identitetu, a podsjeća nas
na već viđene scene kultne Borbene ponoćke iz Malog mista, u kojoj se snagom struje i zvučnika guši tradicionalna
pučka pisma.
Split je ove
godine bio zaista veličanstven grad u svom Adventskom, Božićnom i Novogodišnjem
vremenu, sa lijepim ugođajem i sadržajem na Rivi, Prokurativama, Voćnom trgu i
Pjaci, pa je šteta da se u tih mjesec dana ne posveti pažnja jedan ili dva sata
našoj tradiciji klapskog pjevanja uživo. Bilo bi lijepo da se u gradu iduće
godine, za vrijeme pjevanja Ispod ure, sa zvučnika na Pjaci puštaju tj uživo prenose
upravo ti pučki, narodni, tradicionalni, baštinski zvuci, koji nas čine
jedinstvenim, posebnim i kulturnim. Neka naš Split bude ono što jest; živi grad
– grad kulture – UNESCO grad.