Diljem Hrvatske postoje
brojni krajevi s dugom i bogatom poviješću, a koja je vezana uz poklade i
pokladne običaje. Imotski je također jedno od takvih mjesta koje gaji dugu i
opsežnu tradiciju pokladnog naslijeđa. Prema autentičnim povijesnim
dokumentima, tradicija organiziranih pokladnih povorki u Imotskom duža je od
150 godina, što predstavlja značajnu kulturnu i povijesnu baštinu.
Običaji
pokladnog vremena, zasigurno su u Imotski došli s potomcima nekadašnjih Mlečana,
dok su oni, u značajnom broju, još boravili u ovim krajevima. Nakon početne
imitacije takvih pokladnih običaja, maškare ili kako se u Imotskom jednostavno
zovu “mačkare”, ubrzo su usvojili i prihvatili i neka autentična obilježja.
Inače, u uvriježenom shvaćanju termina pokladnog vremena, njime se označava
razdoblje iza blagdana Sveta tri kralja (6. siječanj) i traje sve do početka
Korizme. Dovoljno je to vremena za sve maske, lica i naličja ove stare
tradicije.
Zanimljivo je,
kroz povijest, pratiti neka od obilježja, koja su karakterizirala poklade u
svom vremenu postojanja. Još dok je postojala vidljiva kategorizacija
stanovništva po slojevima, poklade su slavili svi, svatko prema svojim
mogućnostima. Cilj svih poklada bio je napraviti dobro veselje i dobru zabavu, stoga
je to bilo i vrijeme kada su sve vidljive granice među stanovništvom
jednostavno nestajale. Barem za to vrijeme poklada. No ipak, imućnije obitelji
postarale bi se i za bogatije i raskošnije kostime, koje su u ono vrijeme
nabavljali diljem Europe. Ostali su se snalazili kako su znali i mogli.
Jednostavno, bila je stvar prestiža nabaviti što reprezentativniji kostim, koji
bi na najbolji mogući način slao željenu poruku.
Jedno od posebnih
obilježja imotskih mačkara upravo je Bako. Bako je nastao na modelu starog
rimskog boga Bakusa, koji se vezao uz vino, plodnost, uživanje i različitu
sladostrast. On je neizostavan dio svakog pokladnog razdoblja u Imotskom. Baka
manifestira, odnosno utjelovljuje osoba koja je to zaslužila svojim osobinama.
Drugim riječima, Bako mora biti svima poznat, ugledan i društven čovjek, sklon
šali, zabavi i veselju. Mora biti dokazani obožavatelj vina i jela, što je u
duhu štovanja stare rimske tradicije ovog božanstva. Obučen je u dugu bijelu
togu, na račun koje je, u mnoštvu, posebno prepoznatljiv.
Lice mu mora biti
rumeno, kako bi se vidjelo da vina ne manjka, a na glavi nosi krunu načinjenu
od vinove loze. Bako također mora biti i dobar pjevač, kako bi se njegova
pjesma mogla dobro čuti. Obično sjedi na staroj drvenoj bačvi, svojevrsnom
tronu, koja se nalazi na trošnim kolima, a koja su prigodno ukrašena ostacima
pršuta ili kakvim drugim prepoznatljivim rekvizitom koji se nalazi u starim
konobama. Iz ruku ne ispušta lonac ili “bukaru”, neprestano nazdravlja
okupljenom mnoštvu, sipa šale i pošalice, sve dok ne zapjeva. U tom trenutku
ustaje s bačve i svečanim glasom se obraća puku: (Evo dođe Bako k vami, da ne
biste bili sami; Ja učini duga puta od krajeva Kalikuta.)
Potom mačkare i
ostali puk složno odgovaraju: ( Dobro doša’ stari Bako, iće, piće, za te svako;
obilno je pripravljeno, i pečeno i vareno, evo tuka i gusaka, evo s maslon
ušćipaka, evo s meson paveruna, evo s maslon makaruna, evo srne razvarene,
siron, maslon začinjene; i debeli kapunova, i lovine, još zecova, i pršuta i
salama, nek’ se puni tvoja jama!) Potom Bako opet nastavlja: ( Ja sam Bako onaj
stari, koga štuju svi vinari; I štova’ će sve bez mita, dokle bude ovog svita.)
Mačkare i puk uzvraćaju: ( Zato smo te pozdravili i na bačvu postavili; jer
tvoj obraz dobro kaže, da t’ od vina ništa draže; Evo bačve vina cila, da moš’
piti izobilja; a kad bude izručena, druga ti je priključena.) Bako: ( Za vinom
mi srce vene, upitajte moje žene!) Potom se javlja Bakova žena, koja iza kola, s
vlastitom djecom, prati Baka: ( Prokleta ti bila svaka kap vinušćine koju si
ulio u se! Svu si moju dotu poždera i poloka s imotskin lizipjatinan i
ispičuturan! S kurvetinan si lumpova, muladi napravio, mene i pustu drčajinu u
crno zavio! Neka te đava pakleni nosi, skupa s onon koji te na me namiri!)
Bako: ( Ja sam Bako onaj isti, koji vaše džepe čisti!) I naposljetku mačkare i
puk složno: ( Da te u Milan vrag odnese, jer ti prazniš naše kese!)
Tradicionalna
Bakova pjesma “Dobro doša stari Bako” izvodi se više puta, ovisno o broju zaustavljanja
Baka i njegove pratnje, na putu do odredišta. Kroz cijelo to vrijeme Bakova
pratnja, takozvani “Bakići” neumorno skupljaju vino i druge darove koje donose
na kola. Vino se ulijeva u bačvu na kojoj Bako sjedi. Atmosfera je vesela i ugodna.
Kroz čitavo vrijeme manifestacije, jela i pića za Baka, njegovu pratnju i
ostale mačkare ne manjka, zbog obilatih
količina kojima su neprestano okruženi. Baš kako i priliči starom rimskom
božanstvu Bakusu. Čitav program završava spaljivanjem “Krnjevala” ( ili”Krnje”,
“Karnevala”, ovisno o podneblju), koji je kriv za sve negativno u protekloj
godini. U posljednje vrijeme, u naličju Krnjevala, često su spaljivane makete
različitih političara, koji su bili označeni kao glavni krivci za sve negativno
doživljeno u protekloj godini. Ostaje tek za vidjeti hoće li se taj trend
nastaviti i ove godine. Imotske mačkare i Bakova povorka zasigurno hoće.