U svojoj karijeri Todorić je objavio na tisuće fotografija u Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu, Globusu… Snimati je počeo u zagrebačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije 1992. godine, da bi se nekoliko godina kasnije vratio i nastavio raditi u sjedištu lista u Splitu.
Nije radio samo kao fotoreporter, nekoliko godina je pisao i snimao za lovački list “Dobra kob”.
U sjećanje na dragog kolegu, predgovor izložbi ”Mario Todorić – In memoriam” napisao je novinar Slobodne Dalmacije Saša Ljubičić i u svom iskrenom i ganutljivom tekstu odao počast tom velikom profesionalcu i još većem čovjeku.
Iz predgovora Saše Ljubičića: “Mario Todorić je volio život. I živio ga je, štono se reče, punim plućima. Za sebe bi često znao reći da je hedonist, a takvi biraju i na privatnom i na profesionalnom planu samo ono što im pričinjava ugodu, što ih čini istinski sretnima. Nije, dakle, Marija kroz život vodila ljuta ambicija ili, ne daj Bože, želja za zgrtanjem novca i brzim usponom na društvenoj ljestvici; on je uvijek i ispred svega stavljao – strast. I jasno je onda da njemu kao takvom profesiju nitko nije mogao nametnuti, nagovoriti ga da se iz trivijalnih, ovozemaljskih razloga, zbog puke egzistencije, prihvati fotoaparata i tipkovnice; on ih je kao sredstvo izražavanja te svoje divlje, neutažive želje za životom – sam izabrao ili su one naprosto izabrale njega, znajući da će ih uporabiti na najbolji mogući način. A kao što je sam izabrao profesiju, bolje rečeno poziv bez alternative, tako se i odlučio za formu. Reportaža, ta kraljica novinarstva, osvojila ga je već na samom početku karijere i čvrsto držala u zagrljaju do njegovog, nažalost, preranog kraja. (…) Dobro se zagledajte u svaku od fotografija jer što god na njoj bilo, uvijek ćete osjetiti jedno te isto – strast. A strast je, trebam li to još jednom ponoviti, bila Marijeva zvijezda vodilja, a gdje je nje, tu je i uživanja.“
Izložba je realizirana uz financijsku potporu Hanza Medie, a možete je pogledati do 31. listopada 2019.