se povede riječ o imotskim jezerima, uglavnom se misli na Crveno i
Modro jezero, dok se o ostalim jezerima Imotske krajine govori i
zasebno i s posebnim naglašavanjem, kako se radi upravo o nekom
takvom drugom jezeru. Posebno je zanimljiva lokacija ovih jezera.
Modro jezero nalazi se uz rub samog središta Imotskog, a u njegovoj
neposrednoj blizini smješteno je i drugo imotsko jezero – Crveno
jezero. Ovu neveliku udaljenost između dvaju jezera, mnogobrojni
Imoćani prelaze u svakodnevnim šetnjama, ali također i velik broj
turista koji polako otkrivaju sve ljepote dalmatinskog zaleđa. Sama
jezera, zahvaljujući svojim lokacijama, specifičnostima i ostalim
obilježjima, samog gradu daju na posebnosti i važnosti; u određenim
kategorijama čak i u okvirima svjetskih raritetnih karakteristika.
Uz njih su vezane i mnogobrojne legende, mitovi i vjerovanja, puni
svakojakih jezivosti i čuda. Jedne od takvih davnih legendi nedavno
sam se prisjetio.
Prije
nekog vremena bio sam u svojstvu vodiča jednom mađarskom gostu,
izvjesnom Ferencu Soliborniju, koji je radio znanstveni rad vezan uz
stare europske legende, mitove i vjerovanja. Poseban je interes
iskazao upravo za Crveno jezero. Sa sobom je imao ispisanu legendu o
nastanku Crvenog jezera, ali ne u proznom obliku, nego u spjevu. Ta
je pjesma zabilježena u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, a
sadrži sve elemente legende koja se vezuje uz nastanak Crvenog
jezera. Spjev sadrži 28 strofa koje imaju jednaki broj stihova. Gost
iz Mađarske imao je odličan prijevod na engleski jezik, ako
izuzmemo nedostatak rime, koja postoji u izvornom hrvatskom obliku.
Legenda
o nastanku Crvenog jezera naslonjena je na prigodne tekstove iz
Biblije. Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora,
na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero, koje je u kataklizmičkom
procesu nastajanja progutao čitave dvore. Gavan je, kako kaže
legenda, imao svega osim duše. Otud i izreke u narodu: Čije brdo?
Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Čije kule? Gavanove! Čije sluge?
Gavanove! Svjedoče tome i stihovi iz spjeva (… sve njegovo to
bijaše, svu Imotu svojom zvaše…). U njegovim su se dvorima često
održavala slavlja za odabrane goste (… njegov dom je dom veselja,
prilizica prijatelja…). No, kada bi koji siromah potražio pomoć
na njegovim vratima, tada bi pokazao svoju gadnu narav (… na
siromaha on pušta pseta gladna, da se riješi stvora jadna…).
Prilikom jedne takve gozbe, jedan je stari prosjak, sa svojom djecom,
pokucao na vrata, koja je otvorila gavanova žena (… dajder gospo,
tako ti neba, udijeli nam koru hljeba; dva već duga dana cijela, ne
vidjesmo mrve jela…). Ali žena nije pokazala samilost (…
gavanica na te riječi, u smijeh prasnu da sve ječi…). Prosjak je
dalje nastavio (… Bog će tebe da nagradi što toj činiš
siročadi…). Tada je žena pokazala da je njen karakter identičan
muževom (… što je meni do tvog Boga, dok gavana imam svoga…).
Potom se prosjak prikazao u pravom obličju anđela (… gavane,
tvoje slave, tvoga blaga, nestati će sad bez traga…). Gavanovi
dvori su iskusili zasluženu pravdu (… zadrhtali stari dvori, sve
se krši, lomi, ori; Božji sud se sada vrši, da oholost ljudsku
skrši…). Zbog njihove oholosti i nemilosrdnosti, od velebnih dvora
ne osta ništa (…niti kamen na kamenu, ne osta za uspomenu…). A
na mjestu dvora pojavilo se Crveno jezero(… sad tko stupi do tog
mjesta, gdje gavana s dvorim nesta; jezero će naći tamo,
strahovito, pusto, samo…).
Legenda
o Crvenom jezeru u svojem je temelju uvijek ista. Nemilosrdnost i
oholost gavana i gavanice kažnjava se uvijek na isti način, koji je
povezan s nastankom Crvenog jezera. Razlike postoje tek u liku osobe
koja kuca na vrata gavanovih dvora. Nekad je to anđeo, nekad sveti
Petar ili neki drugi svetac iz Biblije. Sve ovisi o kazivaču i
zapisivaču ove stare legende.
No,
isto tako nije rijetkost da najstariji stanovnici Imotskog, svojim
unucima ili praunucima, prilikom pričanje ove legende, za kraj
naglase i ovo: “Kada je vrijeme dobro, nebo vedro, voda mirna i
kada nema drugog svijeta okolo, čak i danas u Crvenom jezeru možete
vidjeti ostatke starih gavanovih dvorskih zidova!”