Za grupu Viva kažu da
je zasigurno najbolji bend u Dalmaciji, pa i šire. Svirali su na svadbama
mnogih nogometaša i javnih osoba, a mali je broj hrvatskih pjevača koje nisu
barem popratili na nekom humanitarnom koncertu, ako već nisu ostvarili
komercijalnu suradnju. Grupa koja već petnaestu godinu zaredom glasi kao
najbolji izbor za svadbe, ali i najskuplji, što je članove Vive iznenadilo.
Sasvim su obična ekipa s neobičnim hobijima, počašćeni što sviraju svadbe.
Štoviše ponosni su što ih traže i što zahvaljujući svom poslu mogu putovati i
preko oceana. Uz kratke izmjene tijekom godina, najvjerniju postavu čine Mario,
Toni, Stipe, Marko i Zrinka. Doduše, svi ih znate.
Od početka 2000. godine
do danas, grupa Viva je u istoj postavi i zauzima vodeće mjesto na gažerskoj
sceni u Dalmaciji. Što biste istaknuli kao tajnu uspjeha jednog benda?
Mario: Hvala na komplimentu. Mislim da glazba nije utrka,
uvijek je neko malo manje ili malo više aktualan u nekom danom trenutku! Naša
tajna uspjeha je odanost i ona je jedini preduvjet za uspjeh u svim granama
života; poslu, obitelji, odgoju i ostalom. Dakle mi smo odani jedni drugima,
vrlo jednostavno!
Stipe: Imali smo mi u bandu i teških bolesti, i rođenja, i
financijskih problema, privremenih odlaženja i vraćanja pojedinaca. Dakle, bilo
je lijepih i grubih događanja i opstali smo jer nas veže poštovanje, ljubav i
odanost. Sve je to život! Ne bi htio zvučati pretenciozno, ali mi smo rariritet
kada se osvrnemo oko sebe. Nema u nas “u
se, na se, podase”! Ali promijenit će se to, nadamo se. Moraju ljudi evoluirati
jer će se poubijati. Svatko zreo će razumjeti značenje napisanog.
Svirali ste na
vjenčanjima raznih osoba iz javnog života. Postoji li razlika svirati vjenčanje
nekom anonimnom ili poznatom?
Mario: Naravno, ovi su poznati, a ovi nepoznati. (Smijeh) Na
vjenčanjima gdje dođu javne osobe, osim što sviramo, imamo besplatan teatar.
Dakle mi smo na bini, malo više nego ostali, i ništa nam ne može promaknuti nikada!
Da bi dobro radio posao, moraš imati 100% kontrolu i sve moraš vidjeti, kakvo
bilo vjenčanje. Često puta u sitnije sate proslavu vidimo u nekom drugom
svijetlu. Tu vidiš ko je kome muž i žena, a onda paralelno tko s kim koketira, tko
koga vara, tko se drogira, tko se šepuri, tko je opušten, tko je normalan, ta i tko je kreten. Dakle mogli bi knjigu napisati, ali neka za sada to rade
starlete. Mi ćemo svoju za 10 godina. Imamo arhivu najjaču u državi, a inače
što se glazbe tiče razlika generalno ne postoji. Stvarno svakome damo svoj
maksimum, 1000% iz kostiju. Vjenčanja su vam kao rulet. Kad se najmanje nadate i
gdje mislite da će atmosfera biti prosječna, vjenčanje izgori do
neprepoznatljivosti, a i obratno!
Kakva su onda vaša
očekivanja?
Stipe: Nama je bitno, da svatovi i mladenci s vjenčanja
otiđu sretni i zadovoljni, a paralelno da smo i mi zadovoljili naša očekivanja.
Onda znamo da radimo dobar posao. Dakle dajemo 1000%, i da bi ostali na vrhu
kao prepoznatljivi trebamo se obnavljati, nadograđivati, modernizirati, ići na
estetske operacije i ostalo. Dakle, svakim danom dolaze mlađi i kvalitetni
bandovi koji nam daju poticaj da se još uvijek razvijamo!
Koliko se drugi
bandovi uspoređuju s vama?
Mario: Nerijetko sam čuo među kuloarima kad se neke pita da
oni kažu “mi smo ti nešto kao Viva”. To je jako ugodno čuti jer znam da radimo
dobar posao i da smo utabali kvalitetan put ostalim izvođačima. Ali evo da
napišem i svim onim kolegama koji uglavnom pljuju po svemu sto se miče, a bave
se glazbom, prepoznat će se: Nikada nećete biti kao Viva jer nemate dušu, nemate
kvalitetu, nemate požrtvovnost, odanost, vodite se krivim vrijednostima misleći
da se stepenice mogu preletjeti! Mnogi bandovi koji su stariji od nas, koji su
ovaj posao izmislili prije nas i od koga smo mi sve naučili pa dodali nešto
svoje, zahvaljujemo im se do groba jer su nam bili mentori kada je to trebalo,
kad smo se raspadali, kada nismo znali ništa. Danas se po istim tim ljudima
pljuje, svjedok sam strukovnog nepoštovanja jer neki “miševi” misle kada netko
nema nastup da ne valja, ili ako se svira kao “one men band” u nekom restoranu
gledaju ga sa žaljenjem.
Svi ćemo mi biti i gore i dolje, i da ova naša branša išta
valja bili bi svi skupa, zajedno, i svima bi nam bilo dobro, ali puno ih je ovdje
zalutalo i statistički spadaju u otpad,
pucaju od zavisti i ljubomore. Ja bih takve Ustavom zabranio. Jesam li
pretjerao?
Možete li se prisjetiti neke zanimljive
anegdote na vjenčanju?
Stipe: Pa jednom nam je, Bože mi oprosti, umro čovjek na
vjenčanju. To je bio šok neviđeni. Mislili smo da je čovjek pao, čak se i
nasmijali, ali nažalost bilo je ono što nitko nije očekivao! Nikada to nećemo
zaboraviti. Bog mu dao pokoj. Žao ti čovjeka, mladenaca, obitelji, kako pomoći
u cijeloj agoniji. Dakle izuzetno tragično zanimljiva anegdota, ali nadam se da
se više nikada neće ponoviti.
S obzirom na stotine
odsviranih svadbi, kakvoj se danas najviše radujete? Imate li neke omiljene
sale, gradove?
Mario: Pa definitivno se radujemo mnogim salama, gradovima,
profilima mladenaca… Često smo se vraćali na ista mjesta, upoznali male obične
vesele ljude koji požrtvovno rade cijelu noć da bi ceremonija proslave bila
idealna. Uglavnom pokušamo ostaviti dobar, odnosno normalan dojam, biti ono što
jesmo, pa se nerijetko povežemo s gazdom, personalom, čistačicama i ostalima.
Svi smo mi karike u lancu koje čine ovaj posao. Nerijetko ujutro svi skupa
ostanemo za stolom razmjenjujući iskustva i priče; fotografi, kamermani, konobari,
gazde, mladenci… Upravo tada se uvijek dogode najljepše priče iz života i posla.
Vaše mišljenje o
stereotipima koji vežu bendove koji sviraju na svadbama?
Stipe: Vjerujte mi iz dubine duše da smo privilegirani što
imamo čast svirati vjenčanja. Svi su veseli, svi su lijepi, puno dobre spize,
puno dobre pjesme, uvijek klimatizirano, neprestano putujemo, uvijek u neki novi
grad, glazba nas je odvela čak i preko oceana. Ne znam što ima ljepše i idealnije
u vremenima u kojima živimo?
Priča se da ste
najskuplji bend, je li to istina?
Stipe: Naravno da nije. Pa Bon Jovi je skuplji, Queen, Gibonni…
(Smijeh) Ne znam tko vas je informirao o cijenama, ali volio bih da javno
napišete neslužbeno koliko tko zarađuje da se svi dobro našalimo!
Jedno vrijeme ste surađivali
s Giulianom i klapom Intrade, pa ste s
istima i snimili duet. Kako danas gledate na takve glazbene suradnje i koliko
su vam one pomogle ili odmogle?
Mario: Mislim da su naše suradnje bile iskrene,
prijateljske, a i poslovno dobre. Pjesma “Šteta duše” s Giulianom je postala
zapažen hit što je dobro i za njega i za nas, isto tako s Barlićem lijepa
pjesma i dobar spot. Sve naše suradnje s bilo kim imaju uglavnom prvo
prijateljski predznak. Nikada motiv nije samo posao, sve su idejno nastale i
sazrele po kafićima, restoranima, salama, diskotekama. Moram spomenuti i našeg
velikog prijatelja Jolu s kim nemamo poslovnu suradnju, a voljeli bi, i
definitivno spada u najuži krug istinskih prijatelja. Čovjek koji ima sve što bi
jedan kompletan čovjek trebao imati u sebi.
Pjesmu “Volin sve
bilo” posvetili ste voljenom Splitu i Hajduku, koliko vam u životu znače ta dva
simbola?
Stipe: Na ovu temu se može razviti novi intervju. Kao grupi,
neupitno je da smo kroz ovu pjesmu uspjeli pokazati da dušom i tijelom živimo
za Split i Hajduk. Puno puta se pjesma čula na stadionu i izvodila na nastupima
vezanim uz Hajduk što nam je izuzetna čast. Kada vidite proslavu 100 godina
Hajduka, i Hajduk kao brand, i Split kao grad, mentalitet, tko ne bi htio biti
dijelom institucije!? To je neupitna čast. Hajduk i Split se žive, ne može se
to naučiti! Mi zaista volimo i poštujemo Split, i uvijek dajemo i davat ćemo
podršku našem Splitu, Hajduku, i Torcidi.
Da vam netko ponudi
deset milijuna dolara, ali da se morate preseliti u drugu državu i krenuti
ispočetka, biste li pristali?
Mario: Bili vi?
Pa, iskreno,
razmislila bih.
Mario: Novac po mom mišljenju nije osnovni pokretač ljudi u svijetu!
Čim si likvidan već si dobar i imaš mogućnosti da se posvetiš nekim boljim,
kvalitetnijim, duhovnijim vrijednostima koje ti puno bolje mogu oplemeniti
život nego gomilanje novca. Mislim da se zaista vraćaju drugačije vrijednosti.
Teško je govoriti u ime osoba koje spajaju kraj s krajem, bez nade da će
tijekom cijeloga života riješiti stambeno pitanje, koji ne mogu rastegnuti plaću
od 1. do 1., koji ne znaju kako izgleda imati osnovno i normalno za život… Novac
je zlo zbog kojeg je društvo izmanipulirano, zbog čega se ljudi ubijaju, zbog čega
se krade pa mi po tim parametrima ne predstavlja nešto što mi imponira. Novac
ne može kupiti zdravlje, ljubav, poštovanje, grupu Viva…
Kažu da ste jedan od
najaktivnijih bendova što se tiče humanitarnih akcija?
Stipe: Drago mi je da nas se tako etiketira. Jesmo, zaista
jesmo najaktivniji, evo neskromno ću to kazati. Uvijek smo nesebično pomagali i
dalje ćemo, samo što su se danas pojavili raznorazni organizatori humanitarnih
fijaska, pa moraš bit i izvođač i organizator i mudrac, a nekad nažalost znati
reći i ne. Imam potrebu kazati da je svim izvođačima moralna obaveza pomoći ako
se to od njih traži!
Mario: Mnogi su tako uvijek nesebično pomagali, Jole je
gotovo humanitarna prostitutka, Zeko isto. Ima ih još mnogo koje treba
spomenuti, za ove odgovaram svojim DNK. Pohrliti u pomoć jedino kada je njihov
društveno humanitarni obol emitiran na državnoj televiziji je ispod svakog
ljudskog dostojanstva, a mnogi su takvi. Nerijetko neki znaju pitati honorar za
humanitarni nastup, nerijetko se trguje i s nama da ćemo bit na televiziji ako
otpratimo besplatno druge izvođače. To je tema za drugi put.
U pripremi je jedan
duet koji bi u eter trebao biti pušten
malo prije proljeća. Znate li već tko će s Tonijem izvesti novi potencijalni
hit?
Stipe: Imamo jednu odličnu pjesmu koju smo pustili Rozgi i
imamo želju to snimiti s njom. Ako uskoro vidite spot i čujete pjesmu Vive i
Rozge znači da to je to!
Zanimljivo da svi
unutar benda imate zanimljive hobije, kažu vaši prijatelji da ste adrenalinski
bend, što bi to značilo?
Mario: Dakle Stipe i moja malenkost se uglavnom pratimo
sportski, da ne rečem avanturistički. Imamo ozbiljne motore za putovanja, avion
odnosno jedrilicu za igranje po zraku, kitesurf za igranje na moru, lovimo ribu,
vozimo bicikle, idemo u teretanu, volimo alpinizam, valjda sam sve rekao. Da,
kumovi smo. Sve što diže adrenalin, eto nas tu kao muhe na znate već što. Nismo
bikeri, ali smo se prošle godine odvažili otići s motorima u Barcelonu. Ove
godine je odabrana destinacija Atena – Istambul, ako Bog da. Ja sam bio na par
državnih prvenstava u Zrakoplovnom jedriličarstvu. Zajedno smo gušteri u
kitesurfingu i neprestano se topimo, ali se ne predajemo. Ja sam čak boksao s
kolegom Milanom Terzom, to ste trebali vidjeti, dva invalida s rukavicama. Bile
su 3 mjeseca ozbiljne pripreme s “pravim” trenerima, a meč je čak došao gledati
i Branko Cikatić, Mark de Mori, Šimunđa, Stipe Dolić, Gabrić… Neki su bili u
logistici i pripremama, a bilo ih je puno koje znate, ali da ne nabrajam sada
jer ću sigurno nekoga izostaviti. To je ozbiljan adrenalin i predobro iskustvo,
a i našalili smo se do suza. Ove godine je revanš i bit će najavljen. Ostali iz
grupe imaju pitomije hobije; Bilan voli ići na pizzu i colu, Zrinka ima
najozbiljniji hobi – majčinstvo, a Toni voli noć, šank, a to je ujedno najozbiljniji
i najsofisticiraniji hobi koji možeš imati premda ga je i njega prinova
poprilično zadržala u pitomoj kućnoj atmosferi.