Klobuk je naselje u općini Ljubuški, u
susjednoj Bosni i Hercegovini. Smješteno je na cestovnom prometnom pravcu Grude
– Ljubuški. Radi se o vrlo prometnoj cestovnoj dionici, jer se radi o jednoj od
cestovnih ruta koje vode prema velikom i značajnom vjerskom središtu Međugorju.
Upravo stoga i mnogi prolaznici, na putu prema Međugorje, navrate u Klobuk
razgledati neke od prirodnih ljepota, koja su prvenstveno vezana uz vodu, kojom
ovo područje obiluje.
Klobuk je dobio ime po istoimenom brdu
koje se uzdiže nad već spomenutom frekventnom prometnicom. Nekada, u prošlosti,
žitelji ovog područja uglavnom su obitavali na spomenutom brdu, s tendencijom
postupnog prijelaza u podbrdska područja, koja su sadržavala sva obilježja
nizinskog kraja bogatog vodom. A područje Klobuka i okolice itekako obiluje
vodom. Kroz naselje prolazi rijeka Trebižat koja, ovisno o području kojim
prolazi, nekoliko puta mijenja ime, odnosno svoj naziv. Protiče kroz Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu pripadajući jadranskom slivu. Riječ je o rijeci ponornici
koja je u europskim okvirima zanimljiva zbog toga što nekoliko puta nestaje u
hercegovačkom kršu te potom ponovo izvire. Ovisno o području kojim protiče čak
devet puta mijenja ime: Culuša – Ričina – Brina – Suvaja – Vrljika – Matica –
Tihaljina – Mlade – Trebižat. U svakom kraju obiluje svojim ljepotama koje su
uklopljene u krajobraz sa svojim geomorfološkim posebnostima u odnosu na neke
druge rijeke.
Jedna od posebnosti koja je povezana s
ovom rijekom na području Klobuka je i izvor vode nazvan Klokun. Neposredno u
blizini rijeke javlja se ovaj svojevrstan fenomen. Radi se o izvoru vode koji
izbija na tlu, odnosno na površini jedne livade, lako uočljivim intenzitetom i
snagom protoka, koji povremeno podsjeća na nezaustavljivu bujicu. Iako teče
relativno kratko, kojih sedamdesetak metara nakon čega se ulijeva u rijeku
Trebižat, radi se o vizualno dojmljivoj prirodnoj pojavi. Samim time, izvor
Klokun ujedno predstavlja najznačajniji pritok rijeke Trebižat.
Klobuk je naselje u općini Ljubuški i time
tvori svojevrsnu zapadnu granicu same općine. Nastanjuje ga tek nešto više od
tisuću žitelja koji gravitiraju Ljubuškom, Grudama ili Vrgorcu u susjednoj
državi. Trend iseljavanja stanovništva je i ovdje lako uočljiv. No, isto tako,
lako je uočljiva i radna energija stanovništva, koji je čak i najmanju površinu
nastojao oteti prirodi, rijeci, brdu i kamenu. Stoga je lako primijetiti
površine sa obradivom zemljom, koje su omeđene kamenim kaskadama. Vrijeme je ipak
napravilo svoje pa, na mnogim mjestima, priroda ponovo uzima pod svoje, ono što
joj je čovjek svojedobno bio oteo. Međutim, to ne umanjuje ljepotu čitavog
krajolika. Stoga, ako vas put nanese u ove krajeve uživajte u ljepotama koje
ova rijeka nudi. Bez obzira na godišnje doba. I bez obzira na to kojim ćete
imenom rijeku nazvati.