Tek nekoliko dana je prošlo od tradicionalne akcije
“Dan narcisa”. Cvijet žute boje se prodaje u sklopu međunarodnog Dana
borbe protiv karcinoma dojke, tako prikupljena sredstva su više nego
simbolična, no glavni forte akcije je “senzibiliziranje javnosti, u prvom
redu žena, na važnost pregleda dojki”. U svim gradovima Hrvatske (u Splitu
se održava 19. put) je na “Danu narcisa” naglašeno kako je ta bolest
u porastu, ali je redovnim pregledom moguće ranije otkrivanje bolesti, a time
je veća i mogućnost izlječenja.
Toliko o lijepim željama, toliko o fantastičnom trudu
udruga, pojedinaca pa i nominalnog “patronata” političara. Pojavila
se na Rivi dogradonačelnica Aida Batarelo, bio je i župan Zlatko Ževrnja, a
marljivi fotoreporteri u Zagrebu ovjekovječili su Sanju Orešković, suprugu
premijera Tima, kao i predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović koji su također
sudjelovali u ovoj akciji.
Dan poslije, povratak u našu surovu realnost. Dvije
djevojke, žene, kontaktirale su našu redakciju. I imale su što reći: zapisane
su u splitskom KBC-u za ultrazvučni pregled dojki za konac 2017. godine! Obje
već imaju “povijest bolesti”, jedna od žena (podaci poznati
redakciji) je i operirana, dok je drugoj na prethodnoj kontroli kod
specijaliste propisana kontrola svakih šest mjeseci…
“Pokušajte na Križinama”
Ništa to nije zanimalo odgovorne u splitskoj bolnici,
posljednje vrijeme često proglašavanoj najboljom u Hrvatskoj, a vjerojatno i u
svemiru. Red se mora znati.
– Ali gospođo, napipala sam novu kvržicu?! – kazala je ženi
pri pokušaju da se zapiše za pregled naša sugovornica…
– Hmmm, a ne znam što bih vam rekla, mi zapisujemo za
prosinac 2017. godine… Pokušajte na Križinama, možda ćete tamo prije doći na
red. – preporučila je žena za pultom, najmanje kriva za ovakav zdravstveni
sustav.
Doista, na Križinama se može doći do UZV-a dojki nešto
ranije, u listopadu. Također 2017. godine.
Potreba pokretnog mamogafa
– To mi je neshvatljivo! Mora da je neka greška posrijedi! –
šokirala ravnateljica splitskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Jasna
Ninčević, koja je sudjelovala u “Danu narcisa”.
– Moram reći da je potrebno odijeliti nacionalne programe za
prevenciju i ranu detekciju bolesti koje provodimo, a inače su najugroženija
skupina žene između 50 i 69 godina. Međutim, važni su preventivni pregledi,
bolest zahvaća sve mlađu i mlađu populaciju koji nisu obuhvaćeni trenutnim
screeningom, a jasno mi je i da su to uska grla. Nama bi puno pomogla nabavka
pokretnog mamografa te liječnik specijalist, pa makar i na ugovor o djelu.
Veseli me što svijest o pravovremenoj prevenciji ipak raste.
Ali, ako je žena napipala kvrgu, apsolutno mora dobiti
uputnicu od svog liječnika ili liječnice primarne medicine i da je na uputnici
naznačeno HITNO, dapače zahtijevati tu oznaku hitnosti kod svog liječnika jer
na to ima pravo! Ona se mora sutra, odmah pregledati, u bolnici, ambulanti,
poliklinici, bilo gdje na ultrazvuku, jesu li ti liječnici svjesni svoje
zakletve?! – ponovno se uzrujala ravnateljica Ninčević. “Mora postojati i
neka trijaža, ne može se na pregled ići kako kome padne na pamet, čekati godinu
ili više dana može netko tko nije ugrožen ili nema indikacija. Međutim liječnik
opće medicine trebao bi napraviti tu selekciju te, u odnosu na povijest bolesti
pacijentice, obiteljsku anamnezu, procijeniti da li je u pitanju povećani
rizik.”
Ravnatelj zauzet
Na koncu nam je ravnateljica Ninčević preporučila da
provjerimo u splitskoj bolnici zbog čega su liste čekanja toliko duge. Nije nam
trebala to sugerirati, no ravnatelj (zapravo sanacijski upravitelj već gotovo
tri godine) Nikola Kolja Poljak uredno i uspješno sve te godine ignorira razne
upite gotovo svih novinara. Uglavnom je na sastancima, na mailove ne odgovara,
a u pitanju je prvi čovjek zdravstvene institucije u kojoj su padali stropovi,
gorjelo na neurokirurgiji, anesteziolozi su štrajkali,… Zato ne treba čuditi
što niti na upit o impozantnim listama čekanja na UZV dojki nikad nismo dobili
odgovor. Ipak, pohvalit će se kada krenu radovi na obnovi fasade ili kad se
doniraju dijagnostički aparati.
Kad smo već kod splitskog KBC-a, potrebno je kazati sljedeće.
U bolnici (ipak) većinski rade ljudi koji vole svoj posao, žele pomoći ljudima.
I liječnici, a pogotovo sestre. Izaći će u susret, “zaobići” pravila
i procedure za potpunog neznanca, kako bi mu olakšali situaciju u kojoj se
našao. Zbog toga samo dodatno nervira činjenica da postoje i oni kojima dan ima
48 sati – rade u bolnici, u svojim ili tuđim privatnim klinikama ili
poliklinikama, a još stignu i držati predavanja na fakultetima, biti govornici
na raznim konferencijama,… Neka ljudi rade, ali trenutno je situacija takva
da samo nedostaje pult (klinika, zavod ili odjel, svejedno je) u KBC-u Split na
kojem pacijent, nakon zakazanog termina za 2024. godinu, može uzeti vizitku
(obično tog istog liječnika) za posjet privatnoj ordinaciji.
Vratimo se slučajevima naše dvije sugrađanke. Kako su one
riješile situaciju u kojoj su se našle? Jedna je našla vezu i uspjela se
pregledati u toj istoj bolnici, u nedjelju doduše. Druga je pak otišla
privatniku i platila tih nekoliko stotina kuna svjesna da inače riskira život.
I to je otprilike to – treća solucija je jednostavna. Gorko se šalimo, jer
treće rješenje je ostati kući i čekati smrt. Performansu skloni pojedinci mogu
eventualno doći pred splitsku bolnicu, zgradu uprave ili derutnu rampu, nema
neke velike razlike u konačnom ishodu, i povikati “Ave Caesar, morituri te
salutant!”.