Veliki tjedan sa najvećim kršćanskim blagdanom Uskrsom,
oduvijek je inspirirao umjetnike, a na
poseban način pjesnike. Mnogi od njih motive su pronalazili u pasionskim
motivima i muci Isusa Krista. Na poseban način su tom temom bili motivirani
pjesnici sa otoka Hvara, na kojem se održava tradicionalna procesija “Za
križen”, očito nepresušno vrelo poetskih motiva.
Tako je Pere Ljubić iz Vrbanja, u zbirci poezije “Po pojih i
putih”, objavljene davne 1939. posvetio čitav jedan ciklus pjesama Velikom
tjednu naslovivši ga “Vela šetemana”. U
tom cklusu bile su zastupljene pjesme
naslova; U crikvah leži Gospodin u grebu, Svitla noć u kojoj presisjuni gredu i
Sprovod Gospodinov.
Danas vam predstavljamo poeziju našeg kolumniste Mikija Bratanića,
člana Društva Hrvatskih književnika, također rodom iz Vrbanja na otoku Hvaru.
Njegove pjesme sa temom Velikog tjedna
odabrane su iz njegove zbirke duhovne poezije “Razgovor s tišinom”.
Putevi križa
Jedan za drugim križevi prolaze
Kroz odsjaj mjeseca sa kamenih putova
Od crkve do crkve od groba do groba
Noseći svaki raspetog Krista
Tužne zvuke majčina plača
Ispred ukrašenih božjih grobova
Sa koljena na koljeno iz godine u godinu
Tišina noći raznosi mjestima
Ispod crnih korotnih velova
Vise otkupljeni svi grijesi ljudski
Od Pilata do Pilata od Heroda do Heroda
Nakupljeni u dušama bijednog čovjeka
Ovi dnevi
Zamukla su drevna zvona
Niti ure ne rebate
Umučeć se švere miču
I ferali vosak trate
Ne romoru crikav glave
Bez riči su prazi kalet
Muči cviće sa oltara
I pokora judska stara
Ove noći ove dneve
Isprid grebih Gospodina
Zvone samo škrabatuše
I molitve naše duše
Noć punog mjeseca
U noći punog mjeseca
Svijetle plameni jezici
Drvu križa na kojem je
Svijetlo svijetla raspeto
Teku kapljice voska
Niz obraze klize suze
Teče pjesma kroz mjesta
Kojima prolazi presveti
Bori se svijetlo sa mrakom
Ljudima pute kazuje
Sve dok sunce u istoku
Mlado jutrom ne uskrsne
Noć promišljanja
Hodamo za tobom raspeti Kriste
U noći što sveto tijelo umrtvi
Poljima našim odzvanjaju psalmi
S Davidovih izvora pokore poteklih
Uistinu grijeh je uvijek pred nama
Ponizne glave prignute stoje
Previru misli slabosti tijela
Grči se duša u pokajničkoj boli
Kalvarije nema na kraju puta
Za nas je ovo tek podsjetnik na nju
Noć promišljanja o muci zbog grijeha
Spletenih kroz vjekove u trnovu krunu