Splitov junior Ivan Jukić polagano kuca na vrata prve momčadi
“crvenih”. Još uvijek nije napunio 18 godina, ali upisao je minutažu za
prvu momčad, i to u dva navrata protiv Dinama. Debitirao je kod Stanka
Mršića na Maksimiru, a zatim ga je i trener Ivan Matić ubacio u vatru u
Parku mladeži.
Jukić je jedan od najperspektivnijih igrača Splita i
već sljedeće sezone bi mogao postati standardan član seniorske ekipe. U
razgovoru za Dalmacija News, Jukić je kazao kako se raduje novim
izazovima koji stoje pred njim.
Inače, njegova karijera je počela u Vitezu, a preko Orkana iz Dugog Rata je došao do Splita.
–
Počeo sam trenirati sa šest godina u Vitezu gdje sam se rodio. Tamo
samo ostao do 12 godine nakon čega se moja obitelj preselila u Dugi Rat
pa sam nastavio trenirati u Orkanu. Split me pozvao kada sam postao
kadet.
Postoji li neki trener od kojeg si najviše naučio?
–
Mogu istaknuti Tihu Trogrlića koji me trenirao prvu godinu u Orkana.
Najviše znanja sam pokupio od njega, ali i svi ostali treneri su me
ponešto naučili.
Jesi oduvijek igrao u veznom redu?
–
Kao dijete u BiH sam igrao u napadu, a onda su me u Dugom ratu
prebacili u vezu. Najviše mi odgovara ta pozicija polušpice ili lijevog
krila. Najopasniji sam kada imam slobodu, bez puno odgovornosti u
obrambenim zadaćama.
Na taj način često dolaziš u priliku za postizanje pogodaka.
–
Istina, prošle godine sam u kadetima dao 10 golova, ove sezone sam
zabio četiri, ali sam zato upisao puno više asistencija. Ipak sam vezni
igrač i draže mi je asistirati napadačima.
Već tri puta si bio u kadru prve momčadi, a dva puta
si nastupio upravo protiv Dinama. Kakav je bio osjećaj istrčati prvi
put na Maksimiru?
– Sve skupa sam odigrao nekih
25 minuta za prvu momčad, ali nažalost oba puta smo poraženi. Za mene
je to bio neopisiv osjećaj, pogotovo prvi put na Maksimiru, to je zaista
nešto posebno za mladog igrača. Debi ću vjerojatno pamtiti cijeli život
iako rezultatski nije dobro završio. To je najbolji trenutak koji sam
doživio u dosadašnjoj nogometnoj karijeri.
Što ti je prolazilo kroz glavu kada ti je Stanko Mršić rekao da ulaziš u igru?
–
Svašta! Nisam uopće očekivao da će me pozvati u seniore. Imali smo
prije toga nekoliko prijateljskih utakmica u Parku mladeži, zvali su nas
par juniora i očito su bili zadovoljni mojim igrama. Na kraju se
ispostavilo da ću debitirati baš protiv Dinama. Mršić mi je prije ulaska
rekao da se opustim i igram svoju igru. Tako sam i postupio. Slično je
reagirao i trener Matić kada me uveo protiv Dinama u Parku mladeži,
rekao je da se oslobodim i čitam igru što je bolje moguće. Tada smo
imali dva crvena kartona pa nije bilo lako.
Tko ti je nogometni uzor?
– Ronaldinho! On je bez premca najbolji igrač na svijetu.
A za koji klub navijaš?
– Milan. Tamo bi jednog dana volio igrati, to bi bilo ispunjenje mojih snova. To je najbolji klub na svijetu.
Postoji li neki igrači iz redova Splita čiji ti se stil igre najviše sviđa?
–
Ante Vitaić. On je čisti profesionalac, prošle godine je bio najbolji
igrač, ali dogodila mu se ta nesretna ozljeda. Takav je nogomet. Ante je
moj susjed u Dugom Ratu i već duže od tri godine znamo često putovati
na treninge. Putem pričamo o nogometu, on me usmjerava, ukazuje mi na
nedostatke, govori kako i što treba raditi. Stvarno mi je puno pomogao
korisnim savjetima.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost? Nadaš li se već sljedeće sezone potpunom priključenju prvoj momčadi?
– Nadam se da ću dobiti priliku i da ću je maksimalno iskoristiti. Volio bih ostaviti neki trag u dresu Splita.
Pred tvojom generacijom je velika prilika. Možete osvojiti Hrvatski kup u dvoboju s Hajdukom. Kako prognoziraš tu utakmicu?
–
Hajduk je favorit, ali u jednoj utakmici sve je moguće. Ako budemo
pravi, ako se postavimo kako treba, mislim da ćemo pobijediti. Imamo
veliki motiv i vjerujem da smo kao kolektiv jači od Hajduka.
Koga se najviše pribojavate?
–
Oni imaju možda jače individualce, posebno je opasan taj Vlašić,
pokazao je to u zadnjoj utakmici. Srećom, nama se vraća Šalinović koji
će na njega bolje paziti nego ja i Pervan. Mi smo ipak više napadački
orijentirani, dok je Šalinović taktički puno odgovorniji igrač.
Za kraj nam reci čime se baviš u slobodno vrijeme i koju školu pohađaš?
–
Trenutno sam treći razred Jezične gimnazije, škola ide dobro i nakon
završetka planiram upisati Kineziološki fakultet. Što se tiče slobodnog
vremena, uglavnom sam posvećen nogometu, ali znam odigrati i tenis. To
me opušta.