Porazgovarali smo s Ružom Tomašić o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj, radu u Europskom parlamentu, njezinoj stranci, ali smo se dotaknuli i hrvatske desnice te Agrokora…
Zastupnice Tomašić, zastupnici Europskog
parlamenta podržali su Vaše izvješće o malom obalnom ribolovu. Što to znači za
hrvatske ribare?
– Kao
jedina punopravna članica Odbora za ribarstvo EP-a iz Hrvatske doista se trudim
napraviti što je više moguće za zaštitu naših ribara i ribarskog sektora.
Prošle godine je usvojeno moje Izvješće o malom obalnom ribolovu, a prije
tjedan dana sam imenovana i glavnom izvjestiteljicom na novom izvješću za
Višegodišnji plan upravljanja za malu plavu ribu u Jadranu. Nakon usvajanja mog
Izvješća, naši ribari dobili su snažan argument i alat da se izbore za prava koja im pripadaju i spriječe štetne
prijedloge Komisije. Želim naglasiti kako je izrazito važno da naši ribari sada
sjednu s predstavnicima ministarstva i odluče kako i što dalje napraviti po tom
pitanju. Ovdje je važno naglasiti da Mediteranska uredba kojom se regulira
ribarska politika, kao ni ostale uredbe Europske komisije, nije Sveto pismo i
nije nepromjenjiva, ona se može i mora mijenjati. Bez njezine promjene nema
ništa. O toj problematici sam u Šibeniku organizirala veliku međunarodnu
Konferenciju o ribarstvu na kojoj su sudjelovali brojni domaći i strani
stručnjaci, predstavnici ribara, ali i predstavnici donositelja odluka na
europskoj razini. Na njoj je donijet zaključak da ribari ujedinjeni sa
zahtjevima idu na razgovore s Vladom, a onda i prema Europskoj komisiji. Dok
sam europarlamentarna zastupnica neću se prestati boriti za interese ribara kao
i za sve drugo što je u nacionalnom interesu Republike Hrvatske.
Osim Odbora za ribarstvo, aktivni ste i na
drugim područjima u Europskom parlamentu. O kojim aktivnostima se radi?
– Uz
ribarstvenu politiku, na koju nastojim što povoljnije utjecati unutar Odbora za
ribarstvo, kao punopravni član sudjelujem i u Odboru za regionalni razvoj.
Nedavno sam predstavila svoje novo izvješće o „Tehničkoj pomoći u kohezijskoj
politici u razdoblju nakon 2020“ kojim se nastoji postići što učinkovitije i
transparentnije korištenje tehničke pomoći koja je omogućena državama članicama
pri povlačenju sredstava iz EU fondova, odnosno za što kvalitetniju pripremu i
provedbu projekata. Točnije, zalažem se da lokalna samouprava izravno dobiva
sredstva iz europskih fondova za svoje potrebe, a ne preko središnje vlasti,
koja je ta sredstva zlorabila i dodjeljivala po stranačkim kriterijima. Za nas
je to velika prilika koja može pomoći u jačanju i reformi regionalne i lokalne
samouprave.
Prošloga tjedna bili ste domaćin sastanka
Predsjedništva Europskih konzervativaca i reformista u Zagrebu. Kako je prošao
sastanak?
–
Bila sam domaćin članovima predsjedništva Europskih konzervativaca i reformista
u Europskom parlamentu, treće grupacije po snazi u EP-u. U pet radnih panela
brojna ugledna imena iznijela su svoja viđenja važna za budućnost Hrvatske,
školstva i obrazovanja, jačanja poduzetništva, učinkovitog zdravstvenog sustava
te pozicije Hrvatske u globalnim procesima. Na žalost, sastanak je tek usputno
popraćen u hrvatskim nacionalnim medijima, kojima ovakve stvari očito nisu
važne iako promoviraju Hrvatsku u pozitivnom svjetlu.
Na nedavno održanom Saboru HKS-a izabran je
novi predsjednik stranke. Kakva će biti
vaša daljnja uloga u stranci?
–
Novi predsjednik stranke i dogradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček
jednoglasno je dobio povjerenje svih zastupnika na Saboru HKS-a i dostojna mi
je zamjena na čelu stranke. Pavliček je pripadnik nove političke snage koja
niče u Hrvatskoj, snage poštenih i radišnih ljudi, neopterećenih prošlošću i
spremnih raditi za boljitak Hrvatske i njezinih stanovnika. Njegovi rezultati
na čelu grada Vukovara u posljednje tri godine najbolje govore o njemu samome,
ali i o perspektivama Hrvatske konzervativne stranke. Na potezu su birači koji
na predstojećim izborima imaju priliku izabrati bolje ljude bez straha da će biti
iznevjereni i zavedeni lažnim obećanjima. Ja ću nastaviti raditi za hrvatske
interese kao zastupnica u Europskom parlamentu i kao dopredsjednica stranke
davat ću potporu našim kandidatima. Hrvatska je izvojevala pobjedu u ratu, na
redu je da pobijedi i u miru one snage koje uporno koče njezin napredak i
prosperitet i koje su, kako vidimo, bacile Hrvatsku na koljena, kako
gospodarski tako i moralno. Krajnje je vrijeme da im se stane na kraj, a to se
najlakše može učiniti na izborima.
Mnogi bi vas još htjeli vidjeti aktivnom u
hrvatskoj politici.
– Kao
što sam rekla, i dalje ću pomagati svojim iskustvom i savjetima u radu stranke.
Vrijeme je da u politiku uđu nove, svježe snage, sa svježim idejama, ali istom
brigom za Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese.
Nedavno održani Sabor stranke ujedno je bio
i ujediniteljski sabor dviju stranaka HKS-a i Akcije za bolju Hrvatsku. Što ovo
ujedinjenje znači za Hrvatsku konzervativnu stranku, a što za desnicu na
hrvatskoj političkoj sceni?
–
Ujedinjenjem HKS-a i ABH Hrvatska desnica je dobila novi zamah i poticaj za
daljnje jačanje na hrvatskoj političkoj sceni. Ovo je nakon nekoliko desetljeća
prvi čin ujedinjenja dviju stranaka desnog i konzervativnog svjetonazora i
model po kojem bi još neke druge stranke sličnoga svjetonazora, a koje
samostalno imaju male izglede za opstanak, mogle postupiti i ojačati
razjedinjenu i politički impotentnu desnicu u Hrvatskoj. A bez desnice i
konzervativnih vrijednosti upitna je budućnost Hrvatske. Konzervativizam je,
kako što vidimo, sve snažnija opcija u Europi i svijetu jer sve više ljudi
napokon shvaća posljedice agresivne liberalne, a u Hrvatskoj i komunističke
politike, koja otvoreno cilja na uništenje svega onoga što je tradicionalno i
vrijedno, napada našu povijest, našu kulturu, instituciju braka i obitelj, a
evo kako vidimo zadnjih dana, i hrvatski jezik. U Hrvatskoj je
ljevičarsko-liberalna, anacionalna i antisuverenistička politika rezultirala
osiromašenjem građana, masovnim iseljavanjem, blokiranim računima građana i tvrtki,
korumpiranim pravosuđem, jačanjem protuhrvatskih inicijativa i nevladinih
udruga koje su još k tome financirane nocem hrvatskih poreznih obveznika, i na
kraju, pasivnim stavom prema sve agresivnijim napadima iz Srbije. Zastupnici
takve politike u Hrvatskoj uopće ne kriju da podržavaju takve u srži
protuhrvatske planove. Gledamo ih, nažalost,
svakoga dana u Saboru, institucijama, u nevladinim udrugama ili na čelu
pojedinih skupina nacionalnih manjina pa smatram da je konačno došlo vrijeme da
im šutljiva većina u Hrvatskoj konačno kaže ‘dosta’. I to već na predstojećim
lokalnim izborima.
Kako ocjenjujete trenutačno stanje na
hrvatskoj desnoj političkoj sceni?
–
Desnica je razjedinjena do neprepoznatljivosti, najviše zaslugom pojedinaca
koji su se dali zavesti primamljivim ponudama većih stranaka i koji su
zapostavili program desnice. Nakon ujedinjenja HKS-a i ABH takav negativan
trend napokon je zaustavljen, u prvom redu, zahvaljujući pojedincima koji
interese Hrvatske i hrvatskoga naroda stavljaju iznad osobnih i stranačkih
interesa. Nadam se da će se ovaj trend nastaviti za dobrobit Hrvatske i
hrvatskoga naroda.
Kako
ocjenjujete stanje u Hrvatskoj danas i vodi li aktualna vlast zemlju u dobrom
smjeru?
–
Stanje u Hrvatskoj je loše. Više od 60 posto građana u anketama smatra da
Hrvatska ide u lošem smjeru. Dvije najveće stranke nude, po ne znam koji puta,
svoja rješenja za izlazak iz krize, a upravo su oni za nju najodgovorniji.
Nadam se da hrvatski birači više ne će povjerovati u te njihove priče. Neka se
samo zapitaju, može li onaj koji je upropastio zemlju, sada odjednom imati
rješenje za njezin spas. Uoči svakih izbora birače putem medija plaše da će im
propasti glas ako ga daju manjim strankama i njihovim kandidatima. Upitala bih
one koji su poslušali te savjete – zar im nije propao glas kada su ga dali
istima onima koji su doveli zemlju u ovakvo stanje i koji već prvi dan nakon
izbora rade suprotno od onoga što su obećali. Nadam se da će na predstojećim
lokalnim izborima birači glasovati po savjesti, a ne po preporuci velikih
stranaka i medija. Stvoren je dojam da je Hrvatska jako podijeljena, ponovno na
partizane i ustaše. No to je krivi dojam koji potenciraju oni koji su
procijenili da ne mogu opstati bez takvih podjela i proizvodnje ideološkog
neprijatelja. Na žalost, u tome ih podupiru vodeći hrvatski mediji koji ne daju
zasluženu pozornost snagama i osobama koje imaju prava rješenja za Hrvatsku i
bolji životni standard građana ne videći da time režu granu na kojoj sjede.
Tako da se može reći da Hrvatska danas jest jako podijeljena, ali podijeljena
na osiromašene građane i one koji su ih pokrali, na čestite i radišne ljude i
one koji gledaju kako od države izvući osobnu korist.
Po
čemu se HKS razlikuje od ostalih stranaka desnice i koje su glavne smjernice
vašeg djelovanja?
–
Hrvatska konzervativna stranka svakoga dana je jača i stasa u snagu koja će,
uvjerena sam, jednoga dana postati vodeća ili jedna od vodećih političkih opcija u Hrvatskoj. Hrvatskoj trebaju
promjene i novi ljudi, poput naših načelnika općina i vijećnika, koji su se u
ovih nekoliko godina već dokazali u svojim sredinama u kojima žive i koji se
zalažu za bolji život svojih sugrađana. Dakle, iza naših riječi slijede djela i
to sve više ljudi prepoznaje i cijeni. Naše smjernice su jasne: boljitak života
svih građana na temelju dokazanih vrijednosti, kako ekonomskih tako i
svjetonazorskih. Država ne smije biti maćeha vlastitim državljanima nego im
omogućiti da žive i rade dostojno čovjeka 21. stoljeća. To može postići tako da
osigura pošteno tržišno natjecanje, jačanje srednjeg sloja kroz poticanje malog
i srednjeg poduzetništva i smanjenje beskonačnih poreza i nameta. Sve to moguće
je samo uz nekorumpirano, učinkovito i brzo pravosuđe.
Konzervativci su se na prošlim izborima
zalagali za provedbu lustracije. Ostaje li to i dalje dio vašeg programa?
– Da,
lustracija ostaje dio našeg programa jer je to naprosto nužnost, pogotovo kada
vidimo razorne posljedice koje iza sebe ostavljaju ljudi koji su bili dio
komunističkog sustava, a nastavili su djelovati u hrvatskim institucijama od
gospodarskih do javnih i diplomatskih. Smatramo da svi oni koji su obnašali
dužnost u bivšem sustavu, posebno ako su bili dijelom represivnog aparata, ne
smiju obnašati dužnost u hrvatskim državnim službama i institucijama. Ta mjesta
trebaju biti povjerena dokazanim i sposobnim kadrovima, školovanim i
kvalificiranim za najodgovornija mjesta u državnom aparatu i bez ikakvih repova
u bivšem sustavu ili privatizacijskom kriminalu. Onima koji govore da se ne
treba vraćati u prošlost i da je za lustraciju prekasno, ja kažem da nije.
Dokazano je da su zemlje istočnog bloka koje su provele lustraciju danas daleko
ispred nas. A što se tiče kriterija za njezinu provedbu, oni su jasni. Ako su
tražili da se objavi registar branitelja i imena onih koji su branili Hrvatsku
zašto ne bismo znali i imena onih koji su rušili Hrvatsku. Podržavam objavu
arhiva, ali i današnja djela govore najbolje o svakome, više od arhiva, koji će
prije objave vjerojatno biti pročišćeni. Dovoljno je pogledati rezultate i rad
pojedinih zastupnika, ministara, diplomata, pojedinaca iz redova nevladinih
udruga i manjina i nagraditi ih po njihovim djelima. Jedini preduvjet je da na
vlast dođu pošteni i neucijenjeni ljudi koji su svoj ugled u društvu i poslu
stekli isključivo svojim poštenim radom i nikome ništa ne duguju. Bilo bi
zanimljivo vidjeti koga bi to sve trebalo lustrirati kada bi Vlada krenula u
istraživanje podrijetla imovine.
Svjedoci smo brojnih afera bivših
dužnosnika, kostura iz ormara, i iz SDP-ove i HDZ-ove vladavine. Državni
proračun je opljačkan, no niti jedan slučaj ne dobiva pravosudni epilog, a
osumnjičenici ubrzo iz pritvora izlaze na slobodu. Kako to tumačite?
–
Pravosuđe je rak rana Hrvatske. Dvostruki kriteriji i neprocesuiranje očitih
zloporaba dužnosti, pronevjera i kriminala u redovima onih koji su bliski
politici i strankama očiti je dokaz nefunkcioniranja pravne države. Nepravda
koja se očituje u blokadi običnih malih ljudi zbog manjih dugovanja
prouzročenih općom krizom kao i opraštanje milijunskih dugova prema podobnima,
vrišti do neba. Očito je da u Hrvatskoj svi građani nisu jednaki pred zakonom
iako im je jednakost zajamčena Ustavom.
Također,
ljudima nije jasno kako naša pravosudna i policijska tijela ne pronalaze
počinitelje raznih nedjela koja ljevica koristi za širenje lažne slike o
Hrvatskoj kao zemlji u kojoj buja fašizam i ne sankcioniraju uvrede i
provokacije ljevičara i velikosrpskih nacionalista okupljenih, primjerice, oko
tjednika Novosti. Odluka o nastavku financiranja takvih djelatnosti iz
državnoga proračuna jednostavno graniči sa zdravom pameću i neodrživa je.
Konzervativci su kritični prema Europskoj
uniji. Dogodio se i Brexit. Kakvu će
politiku HKS voditi u odnosu prema Bruxellesu i kakva je budućnost
Hrvatske u EU nakon Brexita?
–
Hrvatska konzervativna stranka je jedina hrvatska stranka članica grupacije ECR
grupe u Europskom parlamentu, koja se zalaže za Europu kao savez suverenih
država i protivi se stvaranju nekakve nadnacionalne unitarne federalne
tvorevine u kojoj će manje članice provoditi direktive dvije, tri najmoćnije
članice. Hrvatska je ulazila u brojne unitarističke projekte u svojoj povijesti
i nikada se nisu pokazala dobrim rješenjem. Sada kada smo član Europske unije,
rješenje nam je da se uz pomoć drugih članica EU koje se protive jačanju
ovlasti Bruxellesa i izborimo za svoje nacionalne interese. Nitko nam neće
pomoći, ako si sami ne pomognemo. Naravno, i za to je potrebno izabrati ljude koji
će u Bruxelles ići izboriti se za hrvatske interese, a ne odlaziti po mišljenje
i direktive. Osim toga, Europska unija i osnovana je radi zajedničkog tržišta,
a ne radi stvaranja nadnacionalne države iako je nekima i tada to bio cilj.
Kako komentirate slučaj Agrokor?
-Agrokor
je najnoviji primjer državne intervencije u spašavanju osobe koja je uz pomoć
države i političkih veza stvorila gospodarsko carstvo koje nije moglo opstati i
rasti bez tih istih političkih veza. Vidimo da takva, rekla bih, ortačka
politika kad-tad dođe na naplatu. Na žalost, kako se čini, opet na teret
državnog proračuna, odnosno hrvatskih poreznih obveznika. Ovdje bi trebao
odgovarati širi krug ljudi u lancu i istražiti njihovu ulogu u stvaranju ovog
mastodonta koji je došao u poziciju da ucjenjuje državu i koji je odgovoran za
uništenje malog hrvatskog poljoprivrednika i proizvođača.