U vrlo nadahnutoj
propovijedi na svečanoj uskrsnoj misi
u zagrebačkoj prvostolnici kardinal Bozanić rekao je: “Ne znači li sustavno ponižavanje
žrtve hrvatskih branitelja i poigravanja s njima, u zadnje vrijeme po starim
već viđenim metodama, zapravo činjenicu da se u njima krije nesaglediv
potencijal za izlazak naše Domovine iz krize u koju je dovedena?”
Poruka onima koji znaju čitati i žele razumjeti je
jasna. Na stranu što je
prošlo skoro dva desetljeća od završetka rata da bi netko s tako autoritativnog mjesta i na
takav eksplicitan način, kroz ovo retoričko pitanje konačno postavio
opominjuću dijagnozu društvu koje je odbacilo vlastite branitelje, taj
kamen zaglavni bez kojeg nema stabilne i prosperitetne Hrvatske.
Uistinu, kada se samo površno u zadnjih petnaestak godina
pogleda koja i kolika je količina medijskog i propagandnog streljiva ispaljena
po hrvatskim braniteljima, neupućeni bi
čovjek pomislio da je Hrvatska svoj obrambeni, pravedni i oslobodilački rat
izgubila, te da okupacijske vlasti i njima podložni miloševićevski medijski jurišnici “čiste teren” od
nepoćudnih i poraženih branitelja.
Samo naivni misle da je ovakav sustavni i planski progon
branitelja u domeni nekakvih urednika i nazovi istraživačkog novinarstva. U
ovoj priči, zna to dobro uzoriti kardinal, svoje prste imaju gospodari iz sjene
koji obilno financiraju taj dobro pripremljen plan destruiranja i uništavanja
vrijednosti Domovinskog rata i njegovih zaslužnih protagonista.
Kada govori o sustavnom ponižavanju žrtve hrvatskih
branitelja i poigravanju s njima, kardinal Bozanić je izrekao brutalnu istinu
koja optužuje političke oligarhije u zadnjih petnaestak godina, neovisno o
političkom i ideološkom usmjerenju. Zar je moguće da nitko od Sanadera,
Kosorice, pa do Milanovića, te pustih ministara – poslušnika nije u braniteljima
uspio vidjeti “nesaglediv potencijal za izlazak naše domovine iz krize u koju je
dovedena”.
Nekoliko je razloga zašto ne vide ili nisu vidjeli. Prvi je
što to nisu državnici sa stavom koji vode računa o vitalnim interesima naroda i
države koja im je povjerena na upravljanje. Drugi je što su to bili i jesu
mahom poslušnici stranih centara moći; jučer Haaga, danas Bruxellesa, sutra tko
zna koga. Treći, zato što su to uglavnom nesposobni i površni ljudi kojima je
osobni probitak daleko ispred javnog i nacionalnog. Kako su to ipak ljudi koji
su vidjeli svijeta, morali bi znati da su sve politički stabilne i ekonomski
snažne zemlje oslonjene na neupitne i prokušane vrijednosti koje su sublimirane u njihovim ratnim veteranima – pobjednicima u ratu i uspješnim u miru.
Treba biti iskren i otvoreno reći da su dosadašnji
vlastodršci uključujući i aktualne imali
i imaju svojevrstan kompleks, ponekad i prezir, pa i strah od ove kategorije
ljudi. Strah od branitelja u svojoj je
propovijedi spomenuo i sam kardinal Bozanić dovodeći ga u vezu sa “stvarnom moći postojećih
struktura”. Ovdje će neki
zlonamjerni vidjeti prijeteću poruku, zanemarujući bit ovih riječi, a one zapravo razotkrivaju
do srži neprirodno i u konačnici neodrživo stanje trajne napetosti za koju branitelji ni u kojem slučaju ne
snose odgovornost.
Mudra i odgovorna
vlast kroz dijalog, brigu i razumijevanje otklanja i prevenira svaku napetost i
neželjene posljedice. Ona koja to nije suočava se s neželjenim i štetnim posljedicama.