Meteorološki tsunami (šćiga, seš) pogodio je Vela Luku na Korčuli u srijedu ujutro! Ova relativno rijetka meteorološka pojava naglo je počela oko 8.30, a trajala je s manjim ili većim intenzitetom gotovo do 11 sati. Prema ekskluzivnoj dojavi člana Crometeo tima Darka Dragojevića iz Vele Luke, inače očevica i autora snimki jutrošnjih zbivanja u Veloj Luci, prvi nalet mora iza 8 sati bio je najsilovitiji.
– Sve je počelo oko 8,30. Prvo dizanje mora bilo je naglo, a more se diglo oko metar i pol iznad uobičajene razine. Iako more nije prodrlo u kuće, stiglo do mnogim objektima do samih vrata. Stradalo je nekoliko brodica, no šteta bi bila znatno veća da se ovo događalo tijekom noći. Ovako su ljudi mogli vidjeti i prepoznati što se događa, pa su brzo reagirali. Oscilacije plima i oseka bile su većeg i manjeg intenziteta i trajale su gotovo do 11 sati – rekao je Darko za Crometeo.hr.
Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom podruju. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra.
To dokazuju podaci s automatskih meteoroloških postaja u Veloj Luci, gdje se u Crometeo mreži nalaze čak tri. Na sve tri mjerne postaje vidljive su velike oscilacije u tlaku zraka. Primjerice, u samo 20 minuta došlo je do promjene tlaka zraka od ekstremnih 4 hektopaskala! U 8 sati i 22 minute tlak zraka iznosio je 1007,8 hPa, a 20 minuta kasnije 1011,2 hpa. Ovako jake oscilacije bile su uvjetovane prolaskom jakog kumulonimbusa južnije od Korčule.
Oscilacicije u razini mora zabilježene su i u brojnim drugim mjestima u Dalmaciji. Primjerice, plima je zabilježena u Starom Gradu na otoku Hvaru, te u Rijeci Dubrovačkoj, gdje se more diglo čak 2 metra!
Jadranski seš / meteorološki tsunami
Tsunamiji su dakle pojave koje nastaju kao posljedica seizmičkih aktivnosti (potresi, vulkani). Ipak znanstvenici su uočili da se jedan dio ovih pojava ne može objasniti seizmičkim aktivnostima pa se uzrok morao “potražiti” drugdje. Posvuda u svijetu, pa tako i na Jadranu, zamijećeni su tsunamiji koje potiču atmosferske prilike. Radi se o fenomenu koje uzrokuju putujući poremećaji tlaka zraka. Iako izraz “meteo tsunami” još nije u potpunosti prihvaćen u znanstvenim krugovima jasno je da ove pojave zaista potiču zbivanja u atmosferi. Od meteo tsunamija razlikujemo seše, poznatije kao šćige.
Šćige su slobodne oscijalacije koje nastaju u kanalima i zaljevima kao posljedica naglih promjena vjetra.
Meteo tsunamiji nemaju razornu moć “seizmoloških” tsunamija, ali se u svijetu povremeno javljaju i mogu uzrokovati golemu štetu pa i ljudske žrtve.
Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom području. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra. Težinski valovi koji tada nastaju mogu dosezati duljinu od nekoliko stotina kilometara. Amplituda spomenutog poremećaja u normalnim okolnostima manja je od 1hPa, ali kod ekstremnih primjera može biti i preko 10hPa.
Atmosferski poremećaj na moru napravi val koji može biti dugačak i 200 kilometara, a visok samo 20cm. Najteže ga je zamijetiti na otvorenom moru. No, njegovim približavanjem obali visina mu se naglo povećava, a najviše poraste u uskim uvalama i zaljevima. Meteorološki tsunami neće nastali kod svakog prelaska atmosferskog težinskog vala nad nekim područjem.
Bitno je da se rezonancija vala atmosferskog poremećaja poklapa s valovima otvorenog mora, da se val nastao na moru kreće direktno prema zaljevu i da postoje odgovarajući uvjeti na moru uz obalu kao i povoljna topografska obilježja.
U Hrvatskoj je najpoznatiji primjer meteo tsunamija U Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine. Raspon oscilacije morske razine dosegao je tada nevjerojatnih šest metara. Toga dana su se oscilacije morske razine mogle vidjeti i u drugim mjestima uz hrvatsku obalu, dok je vodeni val prešao na talijansku stranu nekoliko sati kasnije. More se tada nekoliko puta dizalo i povlačilo poplavivši obalno područje, prodirući u kuće i objekte.
22. kolovoza 2007. godine meteo tsunami je pogodio zaljev na istoku otoka Ista. Toga dana razina mora u zaljevu počela je jako oscilirati, što je dovelo do podizanja razine vode uz obalu za više od 1,5 metara od uobičajene visine mora. Mnoge brodice su izbačene na obalu, more je potpuno poplavilo rivu, trajektno pristanište i sve obližnje podrume i prizemlja. Prema riječima mještana, šteta je bila velika, a vatrogasci ispumpavaju vodu iz poplavljenih objekata.
Ovu pojavu potaknuto je prolazak olujnog cumulonimbusa iznad tog područja, pa je došlo do nagle promjene tlaka zraka i prijenosa energije na morsku površinu. Meteo tsunamiji povremeno se javlja i u starogradskom zaljevu, kao što je to bio slučaj 2003. godine.
Štete od ovih opasnih pojava mogle bi se smanjiti njihovim pravodobnim predviđanjem. Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu predlaže projekt “težak” oko pola milijuna kuna koji uključuje postavljanje kontrolnih uređaja na Vis, Korčulu i Hvar. Na taj način ove pojave se ne bi zaustavile ali bi se lokalno stanovništvo na vrijeme moglo alarmirati. U Institutu ističu da žale što još nije prepoznata potreba za davanjem podrške izradi pomorskih prognoza.