Na čelo splitsko-dalmatinske podružnice “Hrvatske glazbene unije” u veljači ove godine došao je Tomislav Mrduljaš, dugogodišnji direktor Splitskog festivala. Zamjetno “provjetravanje” doživio je tada i Izvšrni odbor HGU koji je od jučer uveo neformalna druženja članova i glazbenika. Prvo druženje dogodilo se u kafiću Bambi na Spinutu, a okupilo je respektabilnu glazbenu družinu. Uz predsjednika Tomislava Mrduljaša i tajnicu Ivanu Gutović-Čičo, tu su još bili Joško i Toni Banov, Tedi Spalato, Marijan Ban, Tiho Orlić, Marko Jelavić, Ivan Huljić, Žare Sirišević i drugi.
Znatiželjne poglede splitske glazbene ekipe plijenio je i gost iz Zagreba, Vedran Strukar, PR menadžer izvođača poput Merlina, Tereze Kesovije ili Nives Celzijus.
Sinoćnje druženje na Spinutu komentirao nam je Tomislav Mrduljaš.
Na Spinutu je održano prvo druženje dalmatinske podružnice HGU-a ovakve vrste.
Što je cilj ovakvih druženja?
– Cilj
je da se glazbenici podruže, da međusobno razmjene mišljenja o
raznim aktualnim temama. Ovakva druženja u konačnici mogu dovesti do dogovaranja novih poslova. Mislim da je ovo dobar način da se glazbenici više
druže zajedno. Glazbenici se više druže s publikom, a ovo je
prilika i da se druže međusobno. Nedavno je izabrana nova postava
HGU-a i Izvršnog odbora, a mi smo htjeli ukazati na to da želimo
afirmirati podružnicu Split na način da budemo ozbiljan čimbenik u
glazbenim poslovima ovog podneblja.
Želimo biti partner Turističkoj
zajednici, Gradu i Županiji u odabiru izvođača, u osmišljavanju
koncerata. Grad Split radi različite glazbene i
kulturne programe cijele godine, osobito tijekom ljeta. Želimo da
HGU bude poslovni partner kao stručno savjetodavno tijelo. Radit ćemo
na tome da se lakše dođe do informacija o izvođačima, njihovoj
ponudi i cijenama. Omogućit ćemo bogatu bazu podataka gdje će svi
zainteresirani moći pronaći izvođača po svojoj mjeri.
Zašto
bi se jedan splitski glazbenik ili bend trebao učlaniti u HGU?
– Mislim
da je prirodna stvar da aktivni glazbenik iz Splita bude član
splitske podružnice HGU-a. Brojimo blizu 2000 članova. To je udruga
koja će mu davati određene informacije o poslu, o tome kako
sklopiti ugovor, kako funkcionirati u svom glazbeničkom poslu
danas…
Hoće
li ova druženja postati tradicionalna?
– Nadam
se da hoće. Ovo smo prvi put napravili i nastavit ćemo s praksom.
Uz piće i nešto domaće spize, ekipa se satima družila u ugodnom
ambijentu.
Ima
li nade za splitsku glazbenu scenu?
– Splitska
glazbena scena je uvijek bila posebna. Split je grad koji je pun
dipšeta, to je prava mješavina otoka, Zagore i grada, a od tud
dolazi originalnost glazbenog izričaja. Split je na neki način
glazbena Kalifornija, s pozornice Splitskog festivala, s pozornica
Varoša, Geta… stalno dolaze novi talenti i nove nade. Mladi ljudi su
dosta aktivni u glazbi, rade kvalitetne stvari i budućnost sigurno
postoji.
TIHO ORLIĆ, pjevač
Kako
ti se svidjelo druženje i hoćeš li se ubuduće odazvati na ista?
– Ja
sam i član Glavnog odbora HGU-a Split, na zadnjoj Skupštini je
došla jedna sasvim nova ekipa. Zahvalni smo i staroj ekipi koja je
pokrenula dosta stvari u ovom gradu kroz Svjetski dan glazbe, Blues
festival… Svaka čast njima, ali u ovom trenutku se okupila ekipa
koja ima neke svježe ideje kojih nikada ne može pofaliti. Ima
toliko stvari koje treba napraviti i koje treba popraviti vezano uz
djelovanje Hrvatske glazbene unije u Splitu koji je po pitanju
infrastrukture nikakav.
Mi nemamo ni koncertnu dvoranu, nemamo ni
Tvornicu kulture. Kroz sve te stvari bi se mijenjala i glazbena klima
u gradu i županiji i kroz način da i drugi gradovi prihvate takav
slijed.
Kroz
infrastrukturu se mijenja sve, kao i u životu, kada se napravi
autocesta, sve se mijenja u trgovini i ekonomiji. Ljudima je bila
nepoznanica što je uopće HGU, osim činjenice da plaćaju
članarinu. Ova ekipa je odlučila srediti neke stvari vezane uz
ponude koje se rade uz Grad i Županiju. Odluke o glazbenim
događanjima ne bi se smjele donositi bez mišljenja HGU, želimo
biti prva instanca preko koje će se glazbene manifestacije održavati
u gradu i županiji.
Činjenica
je da se u većini splitskih lokala pušta turbo folk
glazbA. Je li to samo zbog trenda ili zbog toga što se domaća
glazba ne nameće dovoljno jako?
– U
Splitu jednostavno ne postoji više punktova koji posjeduju
infrastrukturu da se mogu održavati različite promocije, gdje mogu
nastupati bendovi razno-raznih profila i to ne samo na vikend bazi
nego i preko cijelog tjedna. Slično ili još gore je u ostatku
Dalmacije. Devedeset posto ekipe ide vani jer moraju ići vani, jer
su u tim godinama. Mladost je “osuđena” izlaziti vani na
nekoliko istih mjesta. S tim bi se proširila ponuda, a s ponudom bi
se proširila i svijest da postoji nešto drugo. Bilo je nekoliko
pokušaja da se naprave velike stvari u Spaladium areni koje nisu
uspješno završile. Što više ima lošijih stvari, to je veći
poticaj da se rade poblje stvari. Ne treba se na to gledati samo kao
na nešto loše. Oni koji žele i smatraju za sebe da su veliki
glazbenici i umjetnici neka sada to i pokažu. Neka svatko svira ono
što želi i voli, u svemu postoji šansa, najbolja su ulaganja kada
je depresija.
DAMIR
BAVČEVIĆ, grupa Azil
Je
li zatvaranje O’Hare zadnja brokva u lijesu splitske urbane scene?
– Ja
se nadam da ne. Ima dosta mladih ljudi i onih koji su iskusniji od
nas i mislim da je stvar u ljudima, a ne u prostoru. Jako mi je žao
što više nema jednog takvog kluba koji je bio centar okupljanja
bendova i svirke uživo.
Azil
je pop-rock bend, a gdje se pop-rock uživo u Splitu danas može čuti?
– Teško
je naći neko mjesto gdje se svira. Neki klubovi se zatvaraju, neki se
otvaraju, u neke je teže pristupiti, ne znam iz kojih razloga. Meni
je žao, ali mi više sviramo izvan Splita. Naša muzika se može
čuti i na turističkim manifestacijama kada sviramo na rivama, ali
ne samo naša muzika, već i glazba koju rade drugi mladi ljudi.
Što
Azil ima slijedeće u planu?
– Trenutno
smo u studiju, radimo mastering jedne pjesme, trebali bi završiti
još dvije pjesme i mislim da bi uskoro trebao i album kojeg duže
vrijeme pokušavamo napraviti. Osma pjesma je gotovo, deset bi bila
neka čarobna brojka kojoj težimo.