“Izbjeglice, Dalmaciju izbjegnite” – poruka je
nekolicine (očito) mladih Splićana koju su istaknuli na transparentu i počeli
je širiti društvenim mrežama, a fotografiju su anonimno poslali i našoj
redakciji.
Možda će netko s pravom reći da ovakvom sramotnom činu
splitske mladeži i nije potrebno davati medijsku pažnju, jer “oni su
mladi, povodljivi i ne pretjerano svjesni pravog značenja svojih
postupaka”, no u sveopćoj degradaciji društvenih vrijednosti, a osobito
kada svijet u kojem živimo često i ne predstavlja primjer mladoj generaciji, u
svijetu u kojem su osuda i predrasuda jača od empatije prema slabijem, reći
“ne” porukama mržnje i netolerancije potrebnije je nego ikada.
Ne tako davno, kolone i kolone poniženih, ispaćenih i
gladnih hrvatskih prognanika i izbjeglica bile su prisiljene napustiti svoj dom
i sreću potražiti u nekom drugom kraju Hrvatske ili svijeta. Neki su se
vratili, a neki su svoje bolje sutra pronašli u “bijelom” svijetu.
Tih godina svijet nije izvisio transparente mržnje i netolerancije prema
hrvatskim prognanicima. Bilo je to vrijeme kada se autori sramotnog
transparenta nisu rodili. Bilo je to vrijeme kada se o 21. stoljeću mislilo kao
o stoljeću napretka, boljitka i blagostanja, no donijelo je nove ratove, nove
podjele, mrtvu djecu na obalama europskih mora, novinare koji tuku već dovoljno
izmrcvarene izbjeglice…
Pomoći onom tko je u nevolji, temelj je ljudskosti, uostalom
i svih poznatih religija na Zemlji, a to dobro znaju i Splićani. Zato mladi
“buntovnici” s početka naše priče, nadamo se, nisu reprezentativno
lice Splita. Kada to već nisu jasno napravili političari, građani Splita su se
samoorganizirali i počeli prikupljati pomoć za izbjeglice u Viškoj ulici, u
prostorijama Crvenog križa. Svoju su inicijativu spontano pokrenuli na Facebook
stranici Split pomaže: Refugees Aid Split.
Njihova potreba da pomognu bila je jača od trome države,
neodlučne Europe i od transparenata mladeži koja, iz njima znanih razloga, nije
imala hrabrosti istu poruku poslati bez skrivanja identiteta.